Ne “začini” li je dugotrajna kiša, ovogodišnja bi berba grožđa mogla biti jedna od boljih za hrvatske vinare i vinogradare. Na 21.000 hektara oko 42.000 proizvođača ubrat će do 120 milijuna kilograma grožđa pa ne čudi što se i u Feravinu hvale da je urod na njihovih 170 hektara na području Feričanaca 10% bolji nego lani. Nakon uzorkovanja grožđa i mjerenja osnovnih parametara poput slatkoće i kiselosti, prvo se beru rane sorte poput zweigelta, bijelog i crnog pinota te chardonnaya, koji obećavaju kvalitetna i vrhunska vina, kažu u Feravinu.
Velik problem zalihe
I naš poznati istarski vinar i čelnik udruge Vinistra Ivica Matošević kaže da očekuje dobru godinu i korektnu kvalitetu za vrhunsko vino i više optimizma u idućoj godini. No i uz dobru berbu nakon suše koja je lani poharala vinograde situacija je u vinarskom sektoru, koji posljednjih godina “pliva” u jednogodišnjim zalihama vina od oko 1,2 milijuna hektolitara, zaoštrena, čemu od početka srpnja u prilog ne idu ni hrvatski izlazak iz Cefte ni još jača tržišna utakmica s konkurentima iz EU.
Neki vinari ovih dana prizivaju i inspekciju. Ima naznaka da se pod krinkom stolnog grožđa za konzumaciju uvoze kamioni vinskog grožđa iz Crne Gore, BiH i Srbije.
Uvoz je razlog i što su se vrgorački vinogradari ovih dana našli na vjetrometini između trgovačkih lanaca, koji su, kako tvrde, prestali s otkupom, te Linićeve fiskalizacije koja je “očistila” velik broj preprodavača na tržnicama i veletržnicama koji su od njih kupovali proteklih godina. Prva jesen bez subvencioniranog otkupa grožđa od 80 lipa za kilogram kojim je država, ovisno o kategoriji, štitila minimalnu cijenu od 2,20 do 3,50 kuna, cijene je spustila i ispod granice od dvije kune te su vagoni cardinala i victorije ostali neobrani. Proteklih godina posađene su stotine tisuća novih trsova, a sad ih ubija crnogorsko i makedonsko grožđe za dvije kune za kilogram, ogorčeni su u Vrgorcu te pitaju ima li itko normalan u državi tko će stati na stranu domaćih proizvođača.
Ne isplati se brati
– Ne isplati nam se brati ni u Jastrebarskom – kaže Petar Berečak ističući da je svemu krivo neuređeno tržište. Veliki su im, kaže, u vrijeme operativnih programa podizanja vinograda obećavali siguran otkup, a sad to grožđe ne žele ili im nude druge proizvode kao kompenzaciju, dok proizvodnja po kilogramu grožđa stoji najmanje 3 kune. Vinar Ivan Enjingi kaže da subvencije kakve EU ne priznaje u sektoru vinogradarstva Hrvatskoj nisu ni trebale. Njih, naime, nikada nisu dobivali vinari koji prerađuju vlastito grožđe, nego oni koji zarađuju na preradi tuđega, što je najbolji znak da u sektoru, koji dodatno zagorčava administracija, nema poštene utakmice. Još se puno vina prodaje i na crnom tržištu i puno ga je krivotvorenog, što se, tvrdi on, najbolje vidi u ugostiteljstvu gdje “svi prodaju svoje vino”, no on se, tvrdi, ne predaje. Krenuo je s izvozom u Belgiju, Nizozemsku, SAD, Rusiju i Kinu. Za niske otkupne cijene grožđa na koje se žale mnogi Enjingi kaže da je katastrofa ovisiti o trgovcima. No mali su se vinogradari u EU snašli i osnovali zadruge pa puno jeftinije proizvode i plasiraju svoje grožđe i vino, dok u RH grcaju u problemima – i to u situaciji kad je potrošnja pala i 50% proteklih godina.
– Tromi smo. I ne samo mi nego cijeli sustav – kaže Ivica Matošević ističući da se posljednjih godina i te kako radilo na brendiranju hrvatskih vina, no pametnu strategiju treba slijediti i dosljedna operativa, za što nije bilo dovoljno političke volje.
>>Umjesto portugisca, odsad će se brati purtugizec
