Božidar Đelić (47) bio je prvi srbijanski ministar financija nakon pada Slobodana Miloševića, u vladi Zorana Đinđića. Kandidat Demokratske stranke Borisa Tadića za premijera 2007. godine, Đelić je pet godina obnašao i dužnost potpredsjednika za europske integracije u vladama Vojislava Koštunice i Mirka Cvetkovića te ministra znanosti i tehnologije. Sada u oporbi priprema ekonomski plan Demokratske stranke za izlazak iz duboke krize, koji će predstaviti 17. ožujka. Božidar Đelić diplomirao je na francuskoj poslovnoj školi Hautes Etudes Commerciales, pariškom Institutu političkih znanosti, magistrirao ekonomiju na francuskoj Visokoj školi društvenih nauka, a studij MBA i MPA završio je na Harvardu.
Od 1991. do 1992. bio je savjetnik poljske vlade u oblasti privatizacije i makrogospodarske reforme. Bio je savjetnik ministra financija Lešeka Balceroviča i ministra privatizacije Januša Levandovskog. Od 1992. do 1993. godine bio je savjetnik predsjednika ruske vlade Jegora Gajdara, potpredsjednika vlade i ministra privatizacije Anatolija Čubajsa te ministra financija Borisa Fjodorova. Bio je sedam godina partner američke vodeće konzalting tvrtke McKinsey.
Božidar Đelić, kojega je Slaven Letica prozvao "srpskim Dositejem Obradovićem 21. stoljeća", u četvrtak je u Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta održao predavanje "Europska budućnost Srbije i odnosi s Hrvatskom".
Kako ocjenjujete gospodarske i političke odnose Srbije i Hrvatske?
Odnosi Srbije i Hrvatske najvažniji su za regiju, ali i dalje su opterećeni prošlošću. Robna razmjena između dviju zemalja u posljednjih 10 godina uvećana je sa sto milijuna na milijardu dolara, a mislim da imamo potencijal za trgovinsku razmjenu od najmanje pet milijardi dolara.
Hrvatska i Srbija čine 70 posto BDP-a zapadnog Balkana, a investicije u ove dvije zemlje predstavljaju dvije trećine svih ulaganja u regiju. Lista neriješenih pitanja između Srbije i Hrvatske, nažalost, i dalje je nepotrebno duga. Izdvojio bih sudske procese za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, neriješeno pitanje granice na Dunavu, neriješeno pitanje stanarskih prava, hrvatsko nepoštovanje dogovora o sukcesiji (Aneks G za imovinu poduzeća), nepoštovanje odredaba CEFTA-e u domeni akciza. Tu su i reakcije na odluke Haaškog suda, uporaba ćirilice po hrvatskom zakonu u mješovitim sredinama, ponašanje navijača i ugrožavanje sigurnosti hrvatskih i srpskih navijača koji su pretučeni na gostovanjima. Svi ovi problemi mogu se riješiti na obostrano zadovoljstvo tako da ničiji osobni i nacionalni interesi ne budu ugroženi.
Kako biste vi riješili sve te probleme između Hrvatske i Srbije?
Tu trebamo ići putem Francuske i Njemačke koje su ranije u povijesti ratovale svakih 40-ak godina. Europska unija nastala je s jednim ciljem: da rat između Njemačke i Francuske postane nepojmljiv. To se i dogodilo, EU je postao projekt mira, ali to se sada zaboravlja pod teretom ekonomske krize. Zagovornik sam europske integracije jer EU jamči mir. EU kao projekt može nam pomoći, ali ne može riješiti naše odnose. To moramo sami. Za godinu, dvije, 10... odgovor ja na nama, u Zagrebu i Beogradu, a ne u Bruxellesu, Berlinu ili Washingtonu. Što prije to bolje, jer su produktivni odnosi Hrvatske i Srbije u obostranom dobro shvaćenom interesu.
Nisu li ratne rane još svježe?
Vjerojatno je prerano da Srbija i Hrvatska imaju zajednički udžbenik iz povijesti, još ga nemaju ni Francuska i Njemačka. No, o događajima treba raspravljati već sad, da se čuje i drukčije mišljenje. Na žalost, antisrpstvo u Hrvatskoj i antihrvatstvo u Srbiji i dalje su tražena roba na političkom tržištu. Iduća nogometna utakmica Srbije i Hrvatske na obje se strane predstavlja gotovo kao "sudnji dan", strepimo od nasilja, ali ona neće ništa promijeniti u odnosima dviju zemalja. Zapravo, mi u Srbiji znamo da je trenutačno Hrvatska bolja u nogometu, kao što vi dobro znate da smo mi bolji u tenisu. Ostavimo sport sportašima.
Što predlažete za popravljanje odnosa između dviju država?
Potreban je novi impuls. Mislim da dolazi vrijeme za novi start u odnosima Srbije i Hrvatske. U samo tri dana sredinom godine mogle bi se dogoditi dvije velike stvari. Hrvatska će 1. srpnja sigurno ući u EU, a samo tri dana ranije 28. lipnja, na Vidovdan – a u srpskoj povijesti sve se velike stvari događaju upravo na taj dan, EU će možda donijeti odluku o početku pregovora za ulazak Srbije u EU. Mi, kao najveća oporbena stranka, to podržavamo.
Kao Francuska i Njemačka s Elizejskim sporazumom iz 1963. i Hrvatska i Srbija trebale bi potpisati ambiciozan bilateralni krovni sporazum koji će definirati naše zajedničke ambicije i ciljeve. Predlažem da se uspostavi mješovita komisija za mlade koja će organizirati na desetke tisuća uzajamnih posjeta za bolje razumijevanje. Da mladi iz Hrvatske na tjedan dana posjete Novi Sad, Beograd, Niš... a da srbijanska mladež sedam dana boravi u Rijeci, Zagrebu, Splitu...Tako će se rušiti stereotipi i nećemo govoriti generalno o tome kakvi su Srbi ili Hrvati, nego će neki Srbi Jovan ili Milica steći prijatelje Hrvate Antu ili Josipu... Vidjeli ste koliko je malo studenata ZŠEM-a diglo ruku kada sam pitao tko je uopće posjetio Srbiju! Bolji odnosi u svakom su slučaju objektivan zajednički interes Srbije i Hrvatske.
Kakva klima vlada u Srbiji prema investitorima iz Hrvatske?
Hrvatske kompanije uložile su do sada u Srbiju više od 500 milijuna eura. Ističem uspješne investicije Agrokora, Atlantic grupe, Nexea, Dukata...S druge pak strane, kompanije iz Srbije – Swisslion, NCA Investment Group... s ogromnim su problemima u Hrvatsku uložile samo 40 milijuna eura. Brojni su neuspješni pokušaji investiranja – pokušaj Delte da kupi Zagrepčanku i Improm, pokušaj Dunav grupe da kupi Karlovačku mljekaru, pokušaj Pinka da uđe na hrvatsko tržište... Kompanije iz Srbije ne mogu dobiti, poput ComTradea koji dobavlja informatičku opremu, posao na natječajima u Hrvatskoj. Srbijanski tenisač Novak Đoković svojedobno je reklamirao Ideu koja je u vlasništvu hrvatskog Agrokora. Možete li zamisliti da Luka Modrić ili Ivica Kostelić reklamiraju neku srpsku tvrtku u Hrvatskoj?
U Srbiji ste posebno ljutiti nakon neuspjelog srpskog ulaganja u Turbolimač. Zašto?
Ja ne smijem i ne želim komentirati odluke hrvatskog pravosuđa, ali ovdje su prava srpskog investitora flagrantno prekršena. NCA Invest je grupa Slobodana Vučićevića koji je prethodno bio direktor Droge Kolinske za cijelu regiju. Ona je kupila 51 posto Adria designa Goranka Fižulića 2010. godine. Hrvatski partner vrlo je brzo prekršio sporazum, a na njegov zahtjev sud je u roku od jednog dana donio rješenje kojim se zabranjuje, pod prijetnjom zatvora, Adria designu i odgovornim osobama korištenje Turbolimača i svih ostalih brendova. To je kao kada bi Konzumu naredili da u roku od 24 sata izbriše sve oznake svoga imena. Privremena mjera zabrane ukinuta je tek nakon tri mjeseca. U međuvremenu su dvojica radnika iz kompanije iz Srbije, koja su bila u Hrvatskoj kako bi pomogla kolegama oko IT sustava, uhićena jer nisu imala radnu dozvolu. Imaju li predstavnici hrvatskih kompanija za posjeta Srbiji ovakav tretman? Nemaju. Gospodin Vučićević izgubio je 20 milijuna eura i cijela investicija je propala. Od uvođenja privremene mjere on je dobio šest sudskih presuda, ali prekasno. I dok se šteta za srpsku kompaniju mjeri u milijunima eura, šteta za ekonomske odnose Srbije i Hrvatske sasvim sigurno puno je veća.
Govorili ste o težnjama hrvatskih tvrtki da nakon ulaska u EU zadrže i trgovinske povlastice sa zemljama CEFTA-e, među koje spada i Srbija?
Po ulasku u EU hrvatski izvoznici imat će obvezu plaćanja carina prilikom izvoza u Srbiju kao i sve članice Unije, prije svega u prehrambenoj industriji. Hrvatske tvrtke žele zadržati svoje bolje pozicije iz CEFTA-aranžmana i to je njihov legitiman interes. Međutim, i Srbija ima legitiman interes da dobije nešto zauzvrat. Predsjednik uprave Podravke Zvonimir Mršić predložio je u Beogradu moguće rješenje – da se srpskim tvrtkama omogući zarada u Hrvatskoj u visini zarade koje bi hrvatske tvrtke ostvarile u Srbiji zadržavajući povlaštenu poziciju i manje carine. O tome se već da razgovarati. Treba samo pronaći, kao partneri, uzajamno prihvatljivo rješenje.
Kako ocjenjujete ekonomsku situaciju u Srbiji?
Srbija na žalost ima najveći "indeks mizerije" – sumu nezaposlenosti i inflacije – u Europi. Stopa nezaposlenosti dostigla je rekordnih 22,4 posto, a stopa inflacije na kraju 2012. iznosila je 12,8 posto. Međutim, potencijal u Srbiji postoji. Srbija ima jednu od najnižih stopa poreza na dobit, a imamo golem potencijal u poljoprivredi. Izvoz poljoprivrednih proizvoda Srbije lani je iznosio više od 2,1 milijardu eura. Srbija je okrenuta i industriji i energetici, jer, za razliku od Hrvatske, nema turizam koji joj svake godine u blagajnu donese oko sedam milijardi eura. Možda je i bolje ne oslanjati se na bilo kakav prirodni resurs i stalno tražiti nove izvore prohoda.
Srbija postaje i sila u automobilskoj industriji nakon što je Fiat otvorio pogon u Kragujevcu?
Jedan od mojih prvih zadataka kao ministra financija bio je odlazak u Crvenu zastavu u Kragujevac 14. srpnja 2001. Došao sam i rekao radnicima da ih ima dvostruko više nego 1991., a da proizvode deset puta manje automobila. Kazao sam im da to više tako ne ide i kako ćemo im potražiti strateškog partnera. Skoro su me tada linčovali, ali pronašli smo kompromis. Potom nam je trebalo skoro deset godina da dovedemo Fiat koji je s dobavljačima ukupno otvorio 4750 radnih mjesta. Ove će godine u Kragujevcu proizvesti 150.000 automobila, a imaju potencijal za 300.000. Gorenje ima pet tvornica u Srbiji, u Valjevu zapošljavaju više od 800 ljudi, a posljednja investicija iznosila je 21 milijun eura. Michelin je odlučio uložiti još 170 milijuna eura u tvornicu guma u Pirotu radi pokrivanja turskog tržišta. Investitori iz Ujedinjenih Arapskih Emirata planiraju uložiti 100 milijuna eura za gradnju i unapređenje sustava za navodnjavanje. Južni tok donijet će nam nova radna mjesta i osigurati stabilnost u snabdijevanju plinom. Srbija je potpuno otvorena ekonomija i svi, apsolutno svi investitori dobrodošli su. Srbija je 2011. imala 2,1 milijardu eura investicija što je više od zbroja ulaganja u sve druge zemlje u regiji. Ali je u 2012. došlo do velikog pada i situacija je zabrinjavajuća.
Što bi bio vaš prvi potez da ste ministar financija Hrvatske?
Ne zavidim vašem ministru financija, ali će Hrvatska ulaskom u EU postati atraktivna nekim velikim investitorima koji samo ulažu u zemlje koje su članice Unije. Napravio bih analizu i popis kompanija koje su ušle u Bugarsku, Rumunjsku, Litvu, Sloveniju itd.... kada su te zemlje postajale članice EU i radio s njima. Također, kao posljedica regulative Bazel 3 banke iz eurozone prošle su godine počele povlačiti novac iz Hrvatske, a tako će biti i ubuduće. Zbog toga ministri financija moraju pronaći domaće izvore financiranja, jer će međunarodno financiranje biti rjeđe i skuplje. Uspješni ministri financija potaknut će dugoročnu štednju u domaćoj valuti, po poljskom primjeru, gdje se iz domaće štednje i europskih fondova financiraju krupni projekti. Iz istog razloga, bio bih obazriv s privatizacijom Croatia osiguranja jer bi domaće rješenje, ako je moguće, bilo bolje zbog nacionalnog razvoja.
Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović nedavno se požalio na "kulturu kukanja" u Hrvatskoj. Koliko kukaju Srbi?
Mislio sam da su Srbi i Hrvati prvaci u kukanju zbog jugoslavenskog naslijeđa samoupravljanja gdje se očekivalo da sve probleme riješi država. No kada sam došao u Poljsku, shvatio sam da kukanje nije naša genetska boljka. Poljaci su 90-ih godina kukali puno više od nas. Međutim, nakon 20 godina razvoja Poljaci sada manje kukaju, a puno više rade. I Srbija i Hrvatska mogle bi se ugledati na Irce koji su 80-ih godina napokon prestali kukati na Britance i silne nepravde koje su im učinjene tijekom stoljeća i odlučili stvar uzeti u svoje ruke. S puno uspjeha.
Što ćete ponuditi u novom ekonomskom programu Demokratske stranke, kao rješenje za smanjenje nezaposlenosti izlaz iz krize?
Ovako se više ne može, kriza je preduga i preduboka. Ja, kao i moja stranka pripadamo lijevom centru i ponudit ćemo rješenja koje će propisati jaču intervenciju države u gospodarstvu. Razvit ćemo mehanizme intervencije za razvoj industrijskih klastera u vodećim regionalnim centrima gdje često nemamo dovoljno poduzetničkog potencijala i tržište ne funkcionira. Ako se treba graditi hala, gradit će se. Ako treba se trebaju kupiti mašine, kupit će se. Tijekom ove krize Barack Obama privremeno je nacionalizirao autoindustriju, a liberalni Britanci podržavali su brojne banke. Iako sam studirao biznis na Harvardu, na kojem je slobodno tržište zakon, mislim da je u ovom trenutku, kao u vrijeme Roosevelta, nužna državna intervencija i ne bojim se da će me osuditi da se zalažem za povratak socijalizma.
