Po svemu sudeći, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak priprema veliku sramotu od privatizacije. Radi se, naravno, o Petrokemiji. Nakon što se ministar odlučio za strategiju netransparentnosti i nije javnost izvijestio o sadržaju ponuda za kutinskog diva nego je samo konstatirao da je sretan što ima tri ponude, dobio je što je tražio. Investitori su kroz trgovinu na Zagrebačkoj burzi pokazali što misle o informacijama koje je vladajuća koalicija, najvjerojatnije sam ministar, pustila o pristiglim ponudama kroz jedne domaće dnevne novine.
Dali 170 kuna po dionici
Ukratko, na temelju tih selektivno plasiranih informacija, dionica Petrokemije jučer se strmoglavila visokih 16,07%, a vjerojatno bi i više da nije bilo investitora koji su iskazivali vjeru u potencijale tvrtke. Naime, protrgovano je više od dva milijuna kuna, što je za plitku domaću burzu jako puno. S obzirom na to da sam ministar pridonosi netransparentnosti i lovu u mutnom, bilo je teško rekonstruirati što se točno zbiva, ali ako su objavljene informacije točne, onda većina ponuđača sada za dionicu nudi znatno manje nego što su platili hrvatski mirovinski fondovi pri zadnjoj dokapitalizaciji, odnosno 170 kuna po dionici. Navodno samo jedna ponuda, ona Borealisova, u najvišoj varijanti prelazi tu cijenu. Drugim riječima, sada se otvara pitanje hoće li se ponude stranih igrača znatno poboljšati ili bi domaći mirovinci mogli krenuti u akciju te sami raditi novu dokapitalizaciju Petrokemije kako bi realizirali potencijale dosadašnjih ulaganja. I u jednom i u drugom slučaju taktika netransparentnosti ministra vjerojatno će štetiti i dioničarima i samoj Petrokemiji. Primjerice, javnost hitno treba dobiti odgovor zbog čega je, navodno, odbačena ponuda velikog poljskog Azotya te zašto je rok produljivan da bi se čekao mađarski Bige koji je, navodno, procijenio cijelu Petrokemiju na malih 64-76 milijuna eura.
Ne može bez fondova
Bit će zanimljivo pratiti hoće li sad biti postavljeno pitanje odgovornosti prijašnjih uprava pa i Stožera za obranu Petrokemije zbog zaustavljanja prijašnjih privatizacijskih inicijativa i odgoda modernizacije koje sad mogu dovesti do prodaje cijelog tržišta (ne samo tvornice) po mizernim cijenama.Bilo kako bilo, dojam je da se radi o izuzetno kompleksnim ponudama, a s druge strane jasno je da konačne odluke ne može biti bez hrvatskih mirovinskih fondova bez kojih preuzimatelj ne može do 75 posto dionica.Je li moguće da će ministar Vrdoljak imati hrabrosti o tako složenim ponudama, o kojima ovise interesi ne samo poreznih obveznika nego i mirovinskih štediša, pregovarati iza zatvorenih vrata? Nakon što se ministar Hajdaš Dončić počeo izvlačiti na Zakon o javnoj nabavi kao izliku za neobjavljivanje imena zainteresiranih koncesionara za autoceste, nova ministarska tajnovitost budi opravdanu sumnju da se radi o sistemskom pristupu, a ne samo o jako lošoj procjeni taktike.
>> U utrku za Petrokemiju uključuje se i mađarski Bige Holging
