Svjetska kriza nije mimoišla niti farmaceutsku industriju i, prema mišljenju stručnjaka, imat će dugoročne posljedice, prije svega na inovacije. Na takvo što kompanije troše godišnje i po nekoliko milijardi dolara, primjerice u prošloj godini Pfizer oko 7,8 milijardi, Glaxo 6,1, a Novartis 7,4 milijarde dolara. Istodobno, uspješnost inovacija u posljednjih nekoliko godina nije bila velika. Ne čudi stoga što su mnoge kompanije prisiljene na redukciju troškova, pa je tako nedavno Glaxo najavio izlazak iz jednog dijela istraživanja. Nedavno provedeno istraživanje na gotovo 1000 menadžera farmaceutskih kompanija iz čitavog svijeta pokazuje da su im glavni problem učinkovitija zaštita intelektualnog vlasništva, slaba produktivnost vlastitog istraživanja i razvoja, pritisak na cijene prouzročen jeftinijim alternativama ali i zahtjevima državnih zdravstvenih administracija, pomak prema nerazvijenim tržištima koja jedina mogu osigurati rast obećan dioničarima, sve strože regulatorne obveze, te naravno i kriza. Uglavnom, broj uspješnih molekula je sve manji, a prednosti novih lijekova koji se registriraju često su samo neznatno bolje od već postojećih.
Nije lako niti prebacivanje pacijenta na novi lijek, a nema niti novih bolesti koje bi omogućavale uporabu novih lijekova, pa se zato i postavljalo pitanje jesu li lijekovi za, primjerice, ptičju ili svinjsku gripu dio zamišljenih kampanja. No, zahvaljujući tim “novim” bolestima financijski rezultati nekih farmaceutskih kompanija bili su dobri bez obzira na krizu u prošloj godini, iako je njihova održivost upitna. Možda na isti način kao i prošle godine, no u svakom slučaju inovacije će biti potrebne. Ali s obzirom na to koliko koštaju, sve je više upitan povratak uloženog novca, na koji su dioničari koji su u taj sektor ulagali biti naviknuti. Da je tako, očito je i iz protivljenja reforme zdravstvenog sustava u SAD-u.
Što se tiče domaćih kompanija, jasno je da se financijski ne mogu nositi s troškovima istraživanja, eventualno razvoja proizvoda, a sve više kompanija u farmaceutskoj industriji orijentira se isključivo na proizvodnju generičkih lijekova, za što su uvjereni da mjesta na tržištu ima. Ne isključuju pri tom niti kasnije preuzimanje ili spajanje, no činjenica je da preveliki interes velikih svjetskih igrača za našim tržištem nije velik zbog zasićenosti i veličine. No nije isključeno da netko od njih preuzme neku manju domaću tvrtku ili da već postojeći igrači na tržištu regije, Sandoz i Teva, ojačaju svoju poziciju. Teva drži domaću Plivu, koja uz Belupo i Jadran Galenski ma značajnije mjesto na tržištu, no javljaju se i nova imena poput Farmala, PharmaS-a, Genere... Za njihov položaj na tržištu potrebna će biti ponuda dobrih proizvoda, usluga i niže cijene. Na niže cijene cilja i HZZO, no one svakako otežavaju povrat sredstava domaćim farmaceutima.
Većina stručnjaka smatra da je najveći val akvizicija i spajanja na globalnoj razini prošao, no da oni sigurno nisu završeni. Ipak, megakupnje i megaspajanja nisu do sada pokazali dramatično veliku korist, odnosno uštede ili povećanje efikasnosti, tvrdi konzultant Dubravko Mak. Ta velika spajanja u mnogim su slučajevima čak otežala procese donošenja odluka usporivši ih zbog složene razine odlučivanja i različitosti koje postoje u raznim dijelovima svijeta u kojima te kompanije danas djeluju. Zato se i ne isključuje mogućnost da se neki dijelovi tih kompanija opet odvoje. Na domaćem tržištu generički sektor postaje sve jači, a posebno nakon ulaska Teve u Plivu. No ni od koga se na domaćem tržištu ne očekuju veći pothvati na razvoju novih generičkih formulacija, a bitka će se voditi kroz cijene, što će za neke svakako imati posljedice. Uz pad profitabilnosti, postojat će i problemi vezani za plaćanja u cijelom sustavu zdravstva, kao i ograničene izvozne mogućnosti, pa se zato očekuje val spajanja ili preuzimanja od većih svjetskih igrača. Ne opovrgavaju takvo što ni neke domaće farmaceutske tvrtke. Dražen Dedi, predsjednik uprave Farmala, kaže da će situacija kontinuiranoga i u mnogočemu neosnovanog cjenovnog pritiska u hrvatskoj farmaceutskoj branši natjerati domaće tvrtke da se uključe u procese spajanja i preuzimanja. – Ako se negativni trendovi i dalje nastave, taj proces u farmaceutskoj branši bit će, nažalost, jedini izlaz – tvrdi Dedi.
– Pliva je svoje prilike da se natječe na svjetskim tržištima propustila te danas ovisi o željama i odlukama vlasnika koji će sigurno reagirati na globalne tijekove, a što može rezultirati čak i potpunim ili djelomičnim zatvaranjem tvrtke ako to bude oportuno. Riječki JGL, koji je u međuvremenu stasao u respektabilnu kuću, neće moći izbjeći ulazak kapitala u obliku strateškog partnerstva ili prodaje vlasništva, što će sa sobom donijeti prava investitora da drukčije upravljaju kompanijom – smatra konzultant Dario Naletilić. No u JGL-u ističu da domaće farmaceutske kompanije imaju znanja i sposobnosti ne samo za dostizanje boljih pozicija na domaćem tržištu nego i za još mnogo veći iskorak na strana tržišta. – Mi već sada i na našem tržištu poslujemo u vrlo konkurentnom okruženju u kojem svi skupa realiziramo svega oko 30 % financijskog udjela u tržištu lijekova. Zapošljavamo gotovo 4000 ljudi, a zajedno s tvrtkama koje su s nama povezane u lancu dobave ili isporuke lijeka do pacijenta, može se govoriti o oko 20.000 zaposlenih. Naš doprinos proračunu je 500 milijuna kuna kroz poreze, pa su naša očekivanja da mjerodavne institucije države prepoznaju naše potencijale i podrže naše razvojne planove – kaže Marina Pulišić, zamjenica direktora JGL-a. JGL trenutačno posluje na ukupno 22 tržišta i oko 60 % prodaje realizira u izvozu. Belupo je u prošloj poslovnoj godini izvezao lijekova na 14 tržišta u vrijednosti 23 milijuna eura, što je pad od 4,5 % u odnosu na godinu prije. Izvoz Belupa u Rusku Federaciju čini 42 %, a slijede tržišta BiH, Srbije, Crne Gore... U borbu za tržišni kolač kreću i manje generičke tvrtke. S radom je nedavno započeo PharmaS čiji je cilj biti fleksibilna i dobro organizirana kompanija, a vodit će se, kažu, potrebama domaćeg i regionalnog tržišta. Sama proizvodnja temeljit će se na suvremenim i djelotvornim supstancijama, a u srednjoročnom planskom ciklusu namjeravaju ući u proces razvoja generičkih lijekova koji će biti uspostavljen u centru u Popovači koji se gradi.
No bez obzira, domaćim farmaceutskim tvrtkama ostaju stalni problemi – od pritiska na snižavanje cijena i neplaćanja u zdravstvu do premale zaštite domaće proizvodnje lijekova, što čine vlade zemalja u regiji, pa i unutar EU.
– Posljednjih devet godina bitno je olakšan pristup tržištu lijekova u Hrvatskoj. Tomu u prilog govori i činjenica da je 2000. godine u Hrvatskoj poslovalo 78 proizvođača čiji su lijekovi registrirani u Rx segmentu, dok danas na tom istom tržištu od 4,6 milijuna stanovnika posluju čak 174 farmaceutske kompanije! Analizirajući tržište etičkih lijekova u tom istom razdoblju, dolazimo do zaključka da je ono naraslo 43,6 posto, a financijski čak 102,12 posto. Istodobno, domaći su proizvođači uprihodili 12,8 posto više nego osam godina prije, dok je prvih pet stranih proizvođača lijekova u 2008. ostvarilo 24 posto veći prihod nego 2000. godine – kažu u Belupu. Tvrde i da je do pritiska na snižavanje cijena u prvome redu za domaće proizvođače generičkih lijekova došlo zbog cjenovnog kriterija, kao jedinog za uvrštavanje lijekova na listu HZZO-a. Zato im se financijski tržišni udio gotovo prepolovio, dok je naturalni tržišni udio domaćih proizvođača i dalje 50 posto. Drugim riječima, kažu u Belupu, da bi se ostvarila dobit, kako za vlasnike, tako i za zaposlenike, potrebno je prodati znatno više pakiranja da bi se ostvario isti financijski učinak. Tvrde da su zato u prošloj godini imali 30 milijuna kuna manji prihod, odnosno 96 milijuna kuna manje u zadnjih četiri godine. Prema očekivanom sniženju cijena u 2010. naš će plan prodaje biti manji čak 46,8 milijuna kuna – tvrde u Belupu. M. Pulišić iz JGL-a potvrđuje da su padu cijena lijekova domaći proizvođači znatno izloženiji od stranih, bilo zbog strukture portfelja, bilo zbog navika propisivača.
– Takav pritisak imat će za posljedicu odustajanje od proizvodnje brojnih lijekova koji će biti neisplativi, dolazit će do nestašica te će HZZO biti prisiljen interventno uvoziti spomenute lijekove po znatno višim cijenama, pa u konačnici i neće postići svoj cilj – smanjenje troškova za lijekove – kaže Dedi te kao drugi problem dodaje to što HZZO vrlo često jednostrano gleda na proizvođače lijekova i promatra ih samo kao dobavljače u zdravstvenom sustavu te nastoji smanjiti tu vrstu troška za zdravstveni sustav, ne vodeći pri tomu računa o tome da su proizvođači lijekova i gospodarski subjekti koji zapošljavaju ljude, plaćaju poreze i doprinose, izvoze, imaju mnogobrojne kooperante itd. Ako se uzme u obzir da su cijene lijekova u Hrvatskoj baza za cijene u nekim zemljama regije, tada se dovodi u pitanje i mogućnost izvoza u te zemlje, a čime se dodatno otežava poslovanje domaćim farmaceutskim kućama. I rokovi naplate u industriji su neodrživi, jer su proizvođači zadnji u lancu naplate, a riječ je o roku od 220 do 240 dana – kažu u JGL-u.
Kako stručnjaci za JGL smatraju potrebnim povezivanje ili prodaju udjela, isto tako za Belupo preporučuju odvajanje od Podravke. Iako je Podravka prije mnogo godina krenula u taj sektor te omogućila Belupu da postane ozbiljniji igrač i osigurala povrat uloženih sredstava, danas Belupo više pomaže Podravki te na taj način koči vlastiti razvoj. – Kad politika shvati da je puno važnije za kompaniju da preživi na tržištu nego tko će njome vladati, onda će sazreti vrijeme za raspravu kako Belupo treba izgledati i funkcionirati za dobrobit dioničara i zajednice u kojoj djeluje – smatraju analitičari. Naletilić tvrdi da bi vlast hitno trebala izdvojiti Belupo od kompanije maćehe i privatizirati ga. Ljubo Jurčić, predsjednik NO-a Podravke, kaže da o sudbini Belupa još nisu pričali i neće prije nego što se riješi pitanje zavrzlama u Podravki. Ali činjenica je da treba napraviti odvojene račune, jer situacija kakva je sada, u kojoj Belupo isplaćuje zaradu Podravki, Belupo nikako ne može gurati prema naprijed. I u Belupu priznaju da bi nova upravljačka struktura danas bila korisna za tvrtku koja ima poziciju jednog od vodećih proizvođača lijekova u srednjoj i jugoistočnoj Europi i 33 % prodaje ostvaruje upravo na inozemnim tržištima.
