Pred Vladom, ali i upravom Croatije Airlinesa, velik je izazov – odluka o načinu privatizacije, odnosno restrukturiranja nacionalnog avioprijevoznika. Croatia Airlines, kako kaže direktor Ivan Mišetić, pionir je civilnog zrakoplovstva u Hrvatskoj, a u 18 godina postojanja izrasla je u kompaniju sa 1136 zaposlenika i osnovala flotu od 12 zrakoplova. Međutim, CA u posljednje dvije godine bilježi gubitke pa iako neki tvrde da je svih ovih godina primala izdašne državne dotacije, iako ih je prikazivala kao prihode, činjenica je da je hrvatsku aviokompaniju snašla sudbina globalne avioindustrije, koju su kriza i recesija doslovce pokosile.
Prije dvije godine završni račun CA pokazao je da je ta tvrtka poslovala sa 78 milijuna kuna minusa, dok je prvih devet mjeseci prošle godine završila s gotovo 94 milijuna kuna gubitka, ali i dugom od 80 milijuna kuna neplaćenih obveza hrvatskim zračnim lukama. Ukupni poslovni rezultat 2009. godine bit će poznat do 31. ožujka 2010. godine, a neki pretpostavljaju da bi gubitak domaćeg avioprijevoznika mogao iznositi i puno više. U 18 godina svog postojanja CA je imala operativnu dobit od 78 milijuna eura te 110 milijuna eura gubitka, pritom je samo za kamate za nabavu zrakoplova platila 188 milijuna eura. Pad standarda i osobne potrošnje razlog je što je broj putnika koji biraju avion kao prijevozno sredstvo manji, a porast cijene kerozina zadao je završni udarac avioprijevoznicima, pa tako i Croatiji Airlinesu.
Globalna avioindustrija 2008. godinu završila je sa 16,8 milijardi dolara gubitaka, a procjenjuje se da će rezultati za 2009. godinu pokazati 11 milijardi dolara manje na računima aviokompanija. Prije dvije godine najveći je krivac za ubilježene minuse bio rast cijene aviogoriva, kažu upućeni, dok je gubitak u 2009. godini rezultat gospodarske krize, ali i naslijeđenih dugova iz protekle godine. U CA, pak, kažu da je zbog dugogodišnjeg nedostatka regulatora sustav u Hrvatskoj opterećen povećanim troškovima monopolnih dobavljača na mnogim područjima zrakoplovne djelatnosti, a jedan od tih monopolista je i dobavljač aviogoriva. Naime, u Hrvatskoj CA gorivo isključivo smije nabavljati od Ine, a u toj kompaniji tvrde da su troškovi kerozina s prosječnih 11-12 posto narasli na 22-23 posto ukupnih troškova na godišnjoj razini. Tako su u 2008. godini na kerozin potrošili 15,85 milijuna eura više nego godinu prije. U Hrvatskoj su prije dvije godine kerozin plaćali 53 posto skuplje nego 2007. godine, a u inozemstvu je njegova cijena bila 30 posto viša. Sve to, ali i trend okrupnjavanja, spajanja te preuzimanja aviokompanija u Europi doveo je do toga da je dugogodišnji direktor Croatije Airlinesa Ivan Mišetić otvoreno priznao da je privatizacija, odnosno, kako je to ublažio, restrukturiranje jedini izlaz za CA.
Iako je Vlada, odnosno država, vlasnik Croatije Airlinesa i ona je ta koja će donijeti konačnu odluku o modelu privatizacije te tvrtke, u resornom Ministarstvu prometa o tome još ništa ne znaju. Vlada, kako doznajemo, još o tome nije povela nikakvu raspravu. Ali to nije spriječilo nagađanja koja već neko vrijeme govore kako bi Croatiju Airlines mogla preuzeti njemačka Lufthansa. Tome u prilog idu i tvrdnje da su Mišetić i direktor Lufthanse navodno prijatelji. Međutim, u Croatiji Airlinesu kažu kako proces privatizacije još nije ni pokrenut te da se o potencijalno zainteresiranima za tu aviokompaniju još ne može govoriti.
I dok se smišlja strategija restruktuiranja Croatije Airlinesa, stjuardese zaposlene u toj kompaniji spremaju se 26. veljače u štrajk jer ne pristaju na smanjenje prava iz kolektivnog ugovora. Mogli bi im se pridružiti i piloti, no avioni tog dana u svakom slučaju, prema svemu sudeći, neće letjeti jer se bez stjuardesa ne smiju otisnuti s piste.
Međutim, kako doznajemo u Croatiji Airlinesu, zbog specifičnosti industrije zaposlenici imaju prilično visoka kolektivna prava, koja su, kako kažu u toj kompaniji, iznad uobičajene hrvatske razine. Tako je, uz osnovnu plaću, velik dio zaposlenika imao pravo na različite fiksne dodatke koji su osobna primanja znatno uvećavali i činili ih iznimno atraktivnima.
Tako je jedan segment zaposlenika imao prosječnu neto vrijednost osnovne plaće višu od 16.000 kuna, a u određenim situacijama i razdobljima poput turističke sezone, kada Croatia Airlines ima velik broja letova, ta su primanja sa spomenutim dodacima prelazila i 40.000 kuna. Vodstvo kompanije željelo bi da mjere štednje, odnosno smanjenje prava, najmanje osjete oni čije su plaće na razini prosjeka RH, a da se više uzme onima koji imaju najveća primanja. CA muči i to što su domaći letovi uvelike ispod granice isplativosti, a da bi bili profitabilni, kažu u toj tvrtki, cijena zrakoplovne karte trebala bi biti dvostruko veća nego što jest.
Novac koji Croatia Airlines dobiva od Vlade RH, kažu u toj kompaniji, nisu subvencije, već poticajna sredstva za obvezu obavljanja zračnog prometa i na linijama koje nisu profitabilne. Croatiji Airlinesu taj je novac odobren na temelju studije u kojoj su Ministarstvu prometa predočeni gubici na domaćim letovima. Takve su mjere, dodaju, u skladu s europskom regulativom i primjenjuju se u 11 europskih država (Francuska, Italija, Portugal, Velika Britanija, Španjolska…), odnosno za više od 400 linija.
U Hrvatskoj su neprofitabilne linije Zagreb – Split, Zagreb – Dubrovnik, Zagreb – Pula, Zagreb – Zadar, Zagreb – Brač, Dubrovnik – Osijek i Split – Osijek.
schnur, ili si bolestan ili nemaš pojma o čemu pričaš. ne razumiješ temeljnu razliku između redovitog zračnog prijevoza i low cost prijevoza. ukratko, redoviti imaju zakupljene slotove i MORAJU letjeti!!! low cost kao što je ryan može otkazati let kad god želi i ne snosi posljedice. i da ne tupiš dalje krive podatke o ryanairu, pogledaj na njihovoj službenoj stranici da imaju 7000 radnika i 210 aviona.