Iako se već dulje vrijeme nagađalo, jučer je i službeno iz Adrisa potvrđeno da Plinio Cuccurin napušta tu kompaniju nakon 33 godine – bio je desna ruka čelniku Adrisa Anti Vlahoviću, a zajedno su napravili vodeću regionalna kompanija.
Čvrst menadžer
“Cuccurin je svojim profesionalnim djelovanjem kao pravnik dao znatan doprinos u razvoju TDR-a, osobito tijekom privatizacije tvrtke. Sudjelovao je i bitno pridonosio uspjesima naše kompanije. Poštujemo njegov izbor i vjerujemo da je donio dobru odluku te da će i nadalje, i osobno i profesionalno, biti uspješan”, stoji u priopćenju Adrisa.
Jučer Cuccurin nije bio dostupan, a ni njegovi poslovni kolege ne žele govoriti o njegovim planovima. Samo potvrđuju hvale na njegov rad i profesionalnost.
– Vrlo je odrješit i odlučan u svom istupu, odnosno težak je u pregovorima i stoji iza svega što kaže. Odnosno, ima sve karakteristike čvrstog menadžera – komentirao je Joško Miliša iz Prosperus Investa. Cuccurin je po veličini drugi najveći dioničar Adrisa, a njegovo bogatstvo procjenjuje se na 70 milijuna eura. Pretpostavlja se da će se nakon završetka političke karijere prošle godine kada je ugasio svoju političku stranku i sada odlaska iz Adrisa više se posvetiti svom projektu Mon Perinu u Balama, društvu u kojem dionice ima velik broj Baljana. Kako stoji u njegovoj biografiji, prvi posao imao je sa 15 godina kao berač bresaka, radio je i kao konobar, a u vrijeme studija tri je godine vodio turističku zajednicu u Balama.
S obzirom na to da je bio stipendist Tvornice duhana Rovinj, nakon završenog fakulteta odmah se zaposlio u TDR-u kao pravni referent. Napredovao je do voditelja pravnih i kadrovskih poslova i pravnog savjetnika, a nakon pretvorbe i privatizacije TDR-a u Adris grupu postaje član uprave. Od 2004. direktor je duhanske divizije unutar Adris grupe. Prilikom privatizacije TDR-a i sam je hvalio cijeli proces, zagovornik je dioničarstva, a i samom mu se bogatstvo temelji na dionicama.
Predan i politici
Uz poslovnu karijeru, dugo je bio odan i onoj političkoj. Osamdesetih i devedesetih bio je nezavisni vijećnik u Skupštini općine Rovinj. Godine 1993. pokušavao se suprotstaviti predsjedniku IDS-a Ivanu Jakovčiću, ali nije uspio. Kao nositelj nezavisne liste ušao je u Općinsko vijeća Bala nakon izbora 2004. Bio je i kandidat za istarskog župana 2009. godine, ali je u drugom krugu izgubio od Jakovčića. Kandidirao se na parlamentarnim izborima 2011., prešao je izborni prag, ali nije imao dovoljno glasova za zastupničko mjesto. Prošle je godine otišao iz politike.
Bez obzira na bogatstvo, u svojim obraćanjima to nikada nije dao do znanja te je tvrdio da svoju djecu odgaja tako da ljude cijene prema vrijednostima. U slobodno vrijeme vozi bicikl, igra košarku, pliva, trči i svira harmoniku.
