Hrvatska je naslijedila Grčku na neslavnom mjestu ekonomski najnefunkcionalnije zemlje Europske unije, čemu je pridonijela opća slabost europskog gospodarstva, ali i inertnost Vlade u provođenju reformi. Ovako oštru ocjenu hrvatske politike i gospodarstva iznio je Tony Barber, bivši šef Reutersa u Washingtonu i bivšoj Jugoslaviji te dugogodišnji novinar i urednik lista Financial Times u kojem je danas komentator.
Ocijenili ste Hrvatsku vrlo oštro. Koliko dobro poznajete zemlju i na čemu ste temeljili svoje ocjene?
Hrvatsku poznajem dosta dobro. Bio sam šef dopisništva Reutersa u bivšoj Jugoslaviji 1989., od 1990. do 1995. izvještavao sam o ratovima u Hrvatskoj i BiH. Za to sam vrijeme proputovao Hrvatsku uzduž i poprijeko. Svoje ocjene donosim na osnovi dokumenata i izvješća organizacija poput MMF-a, Europske komisije, OECD-a i drugih.
Jeste li razgovarali s političarima, poduzetnicima, stranim investitorima?
Posjetio sam Hrvatsku početkom ovog mjeseca, u Zagrebu sam se susreo s nekoliko ministara, u istočnoj Slavoniji s nekolicinom lokalnih političara, a razgovarao sam i s poslovnim ljudima. Ministri su se očitovali o ekonomskoj situaciji dosta pozitivno, lokalni političari priznali su da ima problema, ali se nadaju da će biti bolje. Poslovnjaci su pak bili razočarani jer nema reformi.
Govorite o nevoljkosti Vlade za reforme. No gotovo svaki korak, kako vidimo posebno u posljednje vrijeme, prate prosvjedi sindikata.
To sa sindikatima je točno. Međutim, posao je političara da upravljaju državom, da vode zemlju i da donose teške odluke. Talijanski premijer Matteo Renzi suočen je sa sličnim problemom sindikata, ali ipak nešto pokušava učiniti.
Je li moguće razumjeti strah radnika u javnoj upravi da će ih reforme tržišta rada ostaviti bez prava i bez posla u situaciji kad nema radnih mjesta?
Javnu upravu očajnički treba modernizirati i reformirati, što znači i smanjiti broj radnih mjesta. To se jednostavno ne da izbjeći. Nakon što 2010. grčka kriza eksplodirala, tamošnje političke stranke i birokracija dopustile su otpuštanja u privatnom sektoru, ali su se podigle na stražnje noge kad se počelo govoriti o otpuštanjima u javnom sektoru. Posljedica je takvog ponašanja da administrativne i ekonomske reforme u Grčkoj nisu napredovale kako su trebale. Bude li Hrvatska slijedila loš primjer Grčke, bit će teže postići realne, dugoročne ciljeve.
Govorite pozitivno o smijenjenom ministru Slavku Liniću. Je li to zato što je uveo neke reforme ili su te reforme imale smisla?
Nijedan političar nije savršen, ali prema hrvatskih standardima Linić je imao aktivniji pristup reformama.
Zašto hrvatska Vlada, baš kao i prošle vlade, oteže s reformama? Jesu li nesposobne ili je razlog drugi?
Nesposobni? Ne baš. Pravi je problem u tome što političke stranke i njihove frakcije imaju partikularne interese. Glasove dobivaju od određenih socijalnih skupina. A te društvene skupine protive se reformama. Političari trebaju biti dovoljno hrabri da se suprotstave i svojim simpatizerima i svojim glasačima koji blokiraju promjene.
čekamo ostavku vlade i prijevremene izbore, to nam je zadnja slamka spasa