Raditi u kompaniji koja ima podružnice u više zemalja i na taj način
nudi stjecanje iskustva izvan zemlje postao je sve veći izazov među
menadžerima i nitko od njih neće dvojiti da im je takvo iskustvo bilo
iznimno korisno i važno za daljnju karijeru. Potvrđuje to i Dinko
Lucić, koji se nakon dvije godine provedene u slovačkoj VUB banci vraća
u Privrednu banku Zagreb. Obje te banke članice su talijanske banke
Intesa Sanpaolo. No, iako tek starta s novim obvezama doma, kaže da ne
bi opet odbio ponudu za rad u nekoj od članica banke, jer, tvrdi – voli
izazove.
Lucić je u Slovačkoj radio na mjestu člana uprave, a istu dužnost
uskoro preuzima i u PBZ-u gdje će biti zadužen za Grupu poslova sa
stanovništvom. Svoj dolazak u PBZ najavljuje u veljači, a za sada još
uvijek završava poslove u Slovačkoj. Od projekata koje je u Slovačkoj
vodio ili u njima sudjelovao izdvaja repozicioniranje i
restrukturiranje poslovanja s građanima, restrukturiranje modela
privatnog bankarstva, uvođenje eura, izgradnju CRM-a, redizajn
‘datawarehousea’, multikanalnu integraciju, te strategiju ‘cross
sellinga’ unutar grupe. Raditi tu ili izvan zemlje nije velika razlika,
kaže Lucić, objašnjavajući to činjenicom da u svom mentalnom sklopu ima
potpunu odgovornost prema poslu kojim se bavi.
– Nedavno sam odbio ponudu jedne od četiriju najvećih kompanija na
svijetu, s ogromnom odgovornošću, ali i boljim financijskim uvjetima
nego što ih mogu imati u sustavu Intese Sanpaolo. Međutim, imam
odgovornost prema PBZ-u, obitelji ali i široj društvenoj zajednici.
Mojoj zajednici. Mislim, kad većina ljudi u zemlji bude odgovorno
obavljala svoje dužnosti, u svim sferama društva, mi ćemo imati vrlo
malo problema – tvrdi Lucić. Priznaje da ipak i mentalitet određuje
ponašanje poslovnih ljudi u različitim zemljama. Iz svog iskustva tvrdi
da Slovaci imaju izraženiji smisao za organizaciju posla, planiranje i
‘follow up’, dok Hrvati imaju izraženiji smisao za inovativnost,
fleksibilnost i razvijanje odnosa prema zaposlenicima.
– Nema idealnog manadžera ni djelatnika u bilo kojem dijelu strukture.
Uvijek je bitno naći pravi omjer odnosno pristup za određenu sredinu.
Kaže da su mu tijekom protekle dvije godine najviše nedostajali obitelj
i prijatelji. Iako je s predanjem obavljao poslovnu zadaću, ipak je
svaki tjedan bio na putu kako bi vikende proveo s obitelji. Sa
zadovoljstvom kaže da će mu djeca sada imati oca svaki dan. A zasad se
i dalje vidi u bankarskom sektoru, iako potvrđuje da ništa nije vječno,
osim, kako kaže, ljubavi.
