Na sastanku G-20 u Kanadi sedam ekonomskih prvaka, predvođenih SAD-om i članicama EU, čvrsto je naumilo progurati plan o izlasku iz svjetske krize smanjenjem potrošnje i državnih deficita.
Morali su, međutim, otrpjeti “svetogrdne” primjedbe četiriju zemalja koje se do prije desetak godina na svjetskoj pozornici smatralo drugom ligom – zahuktalim gospodarstvima u razvoju koje je Goldman Sachs 2001. krstio akronimom BRIC, predvidjevši da će do polovice stoljeća svjetska moć prijeći u njihove ruke. Brazil se u Torontu usprotivio drastičnom rezanju potrošnje videći u tome opasnost za svoj izvoz na rastrošni Zapad.
Rusija je ponovila da svijet ne smije ovisiti o dolaru kao jedinoj svjetskoj rezervnoj valuti, pa čak ni o euru, a zaključivši da je ovo ionako kriza sa Zapada, Indija je odbila poreze na bankovne transakcije. Kina je pak bez trunke kompleksa zatražila da se MMF reformira tako da i zemlje u razvoju budu adekvatno zastupljene u odlučivanju. Na štetu utjecaja SAD-a, naravno. Svijet se u 21. stoljeću jako promijenio, a njegovi stoljetni gospodari, uzdrmani financijskim knock-downom, dobili su još jednu poruku da se prema njihovim pravilima ubuduće neće tako lako igrati.
Brazil, Rusija, Indija i Kina zajedno pokrivaju četvrtinu Zemljine površine, u njima žive gotovo tri milijarde ljudi ili 40 posto čovječanstva, a njihove ekonomije zajedno imaju BDP od 15 i pol tisuća milijardi dolara, odnosno 23 posto svjetskog BDP-a po paritetu kupovne moći (PPP). Ono što analitičare Goldman Sachsa ponajviše inspirira na proročanstva o budućem “multipolarnom svjetskom poretku” bez dominacije SAD-a jest podatak da je više od trećine svjetskog gospodarskog rasta u prvom desetljeću milenija zasluga isključivo članica BRIC-a.
Analitičari smatraju da će se taj trend i pojačati te da će gospodarstva BRIC-a do 2018. prestići ono SAD-a, a da će 2020. na Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu zajedno otpadati čak 49 posto svjetskog gospodarskog rasta. Stručnjak za međunarodnu ekonomiju s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ljubo Jurčić ne dvoji u to da te zemlje već sad imaju nezaobilazno mjesto u svijetu kao pokretači globalnog gospodarstva, što za sobom povlači i političku moć.
Kina stiže SAD i u potrošnji
– Rusija i Brazil nešto manje, no Indija i Kina su u zamahu s po 10-ak posto rasta. Te će dvije zemlje donijeti velike globalne promjene – smatra Jurčić, koji Brazilu predviđa razvoj u sjeni SAD-a, Rusiji orijentiranost na Europu, a Indiji i Kini za 10-ak godina u svijetu sasvim drugačiju ulogu nego danas.
– One će tehnološki biti na vrhu svijeta. Bit će najnapučenije, imat će atomsku bombu, raspolagat će svemirskom tehnologijom. One će očito odlučivati o razvoju i svjetskoj politici – kaže Jurčić.
Na kritike analiza o budućnosti BRIC-a zbog siromaštva u Indiji, demokracije i ljudskih prava u Kini, demografskog pada u Rusiji ili ekoloških problema u Brazilu, Jurčić je uvjeren da ih to neće omesti.
– Jednom Rusijom sa 10-ak vremenskih zona ne upravlja se kao u Europi. Kina i Indija imaju drugačije kulture i tradicije od Zapada. U Kini, npr., imate tržišnu ekonomiju i komunističku vlast, što je u Europi nezamislivo. Napravit ćemo veliku pogrešku ako demokraciju u tim zemljama budemo mjerili našim mjerilima – kaže Jurčić, uvjeren da će u tim zemljama doći do promjena, ali uz rješenja sukladna tamošnjim tradicijama.
Analize Goldman Sachsa godinama tvrde i to da će u zemljama BRIC-a stasati stotine milijuna pripadnika srednjeg sloja, što će dovesti do povećane potrošnje.
– Kina već 10 godina ne proizvodi samo jeftinu robu nego i ulaže u tehnologije 21. stoljeća. Do 2020. postat će tehnološki lider, a vidimo da je Indija odmaknula u informatičkim tehnologijama. Viša tehnologija stvara veće prihode i veću potrošnju. Po potrošnji Kina će stići SAD za 10-ak godina. Mnoge kompanije koje su u Kinu otišle jeftino proizvoditi robu za svijet sve su prodale u Kini.
Dolar izvor nestabilnosti
Zamislite da svaki Indijac i Kinez godišnje kupi jednu košulju više, pojede kilogram mesa više, upozorava Jurčić na moguće prijepore zbog resursa, pa i civilizacijske promjene pod pritiskom klimatskih promjena, održivih kapaciteta Zemlje, premještanja proizvodnje sa Zapada u Kinu, Indiju i drugdje.
Poseban je problem dolar kao svjetska rezervna valuta koji nema podlogu ni u zlatu ni u ekonomiji SAD-a, što je sve veći izvor globalnih nestabilnosti i zbog čega zemlje BRIC-a to pitanje sve češće potežu u UN-u i MMF-u. BRIC prije nije bio nikakav savez, tek oznaka Goldman Sachsa, no to se promijenilo od prvog sastanka četiriju zemalja prije točno godinu dana u Ekaterinburgu.
– Postoje studije kako da se SAD odnosi prema Indiji i Kini i njihovoj rastućoj gospodarskoj, tehnološkoj, vojnoj i političkoj moći, a vjerojatno postoje i strategije kako se suprotstaviti Kini, što nas uvodi u veliku igru u skorašnjem pozicioniranju u svijetu budućnosti. Ako gledamo u današnjim mjerilima, politička moć koja proizlazi iz veličine stanovništva, zemlje, ekonomske moći, svjetska moć će se do 2020. ili 2030. sigurno pozicionirati između SAD-a, Kine i Indije. Ako Brazil, Rusija, Indija, Kina budu bile zadovoljne svojim političkim utjecajem u odnosu na gospodarsku moć, to će se odvijati mirno.
Zaključak: Ako BRIC bude smatrao da nema politički utjecaj kakav zaslužuje, to će biti velik problem za planet.
