U dubokoj financijskoj krizi neke europske zemlje, i to one najproblematičnije, tiho su povećale svoju konkurentnost. Uspjele su smanjiti uvoz i povećati izvoz. Španjolski trgovinski deficit sada je četvrtina onoga od prije početka krize 2008., a Italija je ostvarila suficit u trgovinskoj razmjeni od milijardu eura. Hrvatska, pak, tvrde analitičari, nije bila toliko mudra u svojim mjerama štednje i na žalost krizu nije iskoristila za prilagođavanje i povećavanje svojih konkurentskih prednosti.
Manji troškovi
Što to čine Italija i Španjolska i, primjerice, Irska? Interno su devalvirale troškove, točnije smanjile su troškove rada i povećale produktivnost te tako mogu konkurirati u trgovinskoj razmjeni. Irska je, primjerice, od početka krize srezala troškove čak sedam posto.
– Od početka 2012. konkurentnost ne raste, već sasvim suprotno, Hrvatska rapidno gubi na konkurentnosti. Hrvatska nije postigla ništa od korekcije i takozvane interne devalvacije. Cijene rastu brže nego kod trgovinskih partnera, troškovi su veći kao i porezno opterećenje. Proiduktivnost produktivnost rada pada brže od zaposlenosti. Kada se radi od javnim i državnim poduzećima, situacija je još gora – objašnjava Željko Lovrinčević, ekonomski analitičar, te dodaje da je izvoz u posljednjih sedam-osam mjeseci u svojoj biti smanjen, a da bi se situacija popravila, veliki javni sektor mora postići balans, smanjiti se za 20 do 30 posto, bilo manjim plaćama ili manjim brojem zaposlenih, ako želimo održavati stabilan tečaj.
– Javni sektor čini više od 40 posto BDP-a te otežava realnom sektoru bilo kakav napredak. Poduzetničko okružje treba, uz investicije i nove tehnologije, povećati proizvodnost – smatra Lovrinčević.
Damir Novotny, ekonomist, tvrdi:
– Mnogi ekonomisti tvrde da je ekonomska kriza nužna kako bi se ispuhali “baloni”. Suvremeni ekonomisti zagovarali su snažnu fiskalnu intervenciju vlada zemalja i povećavanje ponude novca središnjih banaka. Takav odgovor na krizu u SAD-u doveo je do ubrzanog oporavka i povećavanja konkurentnosti njihovih poduzeća. Hrvatska bivša vlada krenula je u krivom smjeru, nova nastavila. U najvećoj mjeri zbog pogrešnog smjera kratkoročnih Vladinih mjera, hrvatsko gospodarstvo nije iskoristilo krizu za prilagođavanje i povećavanje svoje konkurentske prednosti.
I zemlje poput Španjolske i Italije, da bi isplivale iz ralja recesije, trebaju zadobiti povjerenje investitora.
Povjerenje investitora
Trebale bi ih uvjeriti da su dugoročno sposobne zaraditi izvozom toliko da pokriju uvoz te da im ostane dovoljno novca za pokrivanje kamata jer je rizik krize cijenu novca uvelike poskupio. Ti analitičari smatraju da o sudbini eura neće odlučiti diplomati i bankari, već izvoznici. Jer unatoč višim i skupljim troškovima posudbe novca i smanjivanju domaćih tržišta, mnoge europske izvozne uzdanice i dalje imaju odličan uspjeh, poput španjolske Zare ili talijanskog brodograditelja Fincantierija. Ipak skupa država i javni sektor i njihove izvoznike gura prema dolje te je upitno hoće li uspjeti doista izaći iz krize.
Eurozona je zamišljena da pogura Europu prema većoj učinkovitosti, no cijene su počele rasti do nekonkurentnih razina i bez vlastitih središnjih banaka koje bi upotrijebili za ublažavanje inflacije zemlje su ostale bez mogućnosti da nešto učine, smatraju neki analitičari. No stoga i ostaju vjerne eurozoni. Slabije i skupe države, unatoč smanjenju troškova rada, poput Grčke, gube na svojoj konkurentnosti i trgovinska razmjena odlazi im u minus. Ne bi li Europska unija i zemlje eurozone preživjele moraju postati brže, jače i jeftinije.
ovaj clanak je takva hrpetina gluposti da je to strasno