Ni tjedan dana nakon što je Srbija uvela tromjesečnu zabranu izvoza šećerne repe, soje i suncokreta, koja se odnosi i na ugovorenu proizvodnju i oranice hrvatskih tvrtki u Vojvodini, još nema pomaka na relaciji između dviju zemalja. Sladorana i osječka Šećerana u Vojvodini su, naime, u ovoj godini ugovorile proizvodnju na čak 8000 hektara što je 12 posto ukupne proizvodnje šećerne repe u Srbiji.
Čekaju Bruxelles
Osječko Žito, u čijem je vlasništvu Šećerana, tamo čak ima i oranice u vlasništvu. No, ako je vjerovati srpskom ministru poljoprivrede Goranu Kneževiću, Srbija se neće predomisliti. Suša je urod šećerne repe u Srbiji smanjila više od 50 posto te je srpska vlada to učinila kako bi zaštitila domaće tržište, kazao je prošlog vikenda na 59. svjetskom natjecanju orača u Biogradu. Iz ureda hrvatskog ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine jučer diplomatski odgovaraju da još traju konzultacije s Bruxellesom.
Očekuje se da će EU prvo zaštititi svoju članicu Italiju, koja je najveći uvoznik zabranjenih sirovina iz Srbije, a posredno i hrvatske tvrtke. Europska je komisija, doznajemo, Beogradu već poslala signal upozorenja, no svako dalje otezanje hrvatskim bi tvrtkama moglo donijeti milijunske gubitke. Tim više što je već sad evidentno da je suša i u nas umanjila prinose šećerne repe od 30 do 40 posto, a iako je prerada te sirovine počela početkom rujna, u hrvatskim šećeranama još nemaju pojma ni koliko bi mogle preraditi ni koliko bi ta prerada na kraju mogla trajati. K tome, i repa se u Vojvodini treba početi vaditi jer ne može čekati, a zbog zabrane izvoza ugovorena bi proizvodnja mogla i propasti.
– U nas je jučer počeo i spektakl s prirodnim plinom. Njega unaprijed morate rezervirati, a onda nemate repe. Ne bude li prerade, samo ćemo za plin mjesečno plaćati milijun kuna penala – upozorava Željko Zadro, čelnik uprave tvornice šećera Viro, ističući da repa i nije jedini problem, nego i kršenje još valjanog međunarodnog ugovora o slobodnoj trgovini između članica CEFTA-e. Takav međunarodni ugovor sigurno više obvezuje od nacionalne zabrane koja je naprasno uslijedila prije nekoliko dana.
Pljuska Hrvatskoj
– To je pljuska Hrvatskoj. Tako se ne može raditi. Tražimo poštovanje međunarodnih ugovora – tvrdi Zadro. Grupa Viro, koja je i vlasnik županjske Sladorane, planirala u dvije šećerane proizvesti otprilike 129.000 tona šećera plus 20 do 30 tisuća tona vojvođanskog.
U osječkoj je Šećerani ove godine bila planirana prerada oko 540.000 tona šećerne repe i proizvodnja oko 80.000 tona šećera, no i oni strahuju da bi im srpska zabrana, uza sušu, mogla zadati dodatni financijski udarac.
Špekulira se da iza zabrane stoji i srpski "kralj šećera" Miodrag Kostić koji može preraditi baš svu srpsku proizvodnju repe, no svojim dobavljačima po toni repe plaća čak 15 eura manje u odnosu na hrvatske šećerane – samo 35 eura.
Tako postupa suverena država. Srbija za zabranu izvoza ne mora pitati Brisel. Bilo nekad davno, sada se samo spominjalo. Što se tiče šećerana...Tragično je ako je bilo lakše organizirati proizvodnju u Srbiji nego u Hrvatskoj, uz sva ova zapuštena polja. Što, zemlja je bila jeftinija? E pa eto vam ga sad.