Najavljeno povišenje cijena plina u kutinskoj Petrokemiji, našem najvećem potrošaču plina, očekuju sa strahom jer bi moglo dodatno pogoršati uvjete poslovanja.
Naime, u prvih devet mjeseci ove godine tvrtka je, ponajprije zbog golema porasta cijene sirovina među kojima je i plin, imala gubitak od 126,7 milijuna kuna.
Gubici se nisu mogli izbjeći čak ni povećanjem proizvodnje i prodaje te smanjenjem troškova. Prema istom razdoblju lani, proizvodnja je sa 876.000 tona mineralnih gnojiva povećana 34,9 posto, prodaja 18,7 posto, a troškovi osoblja smanjeni su 20,2 posto. Kako je obrazložio predsjednik uprave Petrokemije Josip Jagušt, niski prihodi od prodaje, zbog niskih prodajnih cijena, nisu mogli pokriti ukupne fiksne troškove.
U Petrokemiji su sada sve oči uprte u Inu s kojom počinje novi krug pregovora o cijeni plina. Do kraja ove godine vrijedi trogodišnji ugovor o opskrbi i cijeni plina, u koji je ugrađena tzv. eskalacijska formula po kojoj se svakog tromjesečja cijena povećava.
U Petrokemiji smatraju da je već dosegla razinu koja ne trpi nova povećanja. O tome što cijena plina znači za Petrokemiju dovoljno govori podatak da je za redovitu godišnju proizvodnju 1,3 milijuna tona gnojiva potrebno oko 700 milijuna prostornih metara plina. Budući da se u proizvodnji mineralnih gnojiva plin ne rabi kao energent, već kao sirovina za amonijak, njegov je udio u cijeni proizvoda čak 50 posto, a radna snaga u cijeni gnojiva sudjeluje tek sa 9 posto.
Prema ugovorenoj formuli, cijena plina kvartalno raste bez obzira na njegovo porijeklo. Plan je bio da se do kraja ove godine cijena izjednači s cijenom ruskog plina na rusko-ukrajinskoj granici iako se u proizvodnji rabi i oko 60 posto domaćeg plina. Tako se popust od 38 posto, koji je bio dogovoren 2008. godine, već odavna "istopio".
– Ne očekujemo da će se najavljeno povećanje cijene plina neposredno odraziti na cijenu plina Petrokemiji. Međutim, mi već sada plaćamo najskuplji plin od svih europskih proizvođača mineralnih gnojiva, što nam je golem teret u usporedbi s europskom konkurencijom. U Petrokemiji smo učinili sve što smo mogli i zaposleni u tvornici ne mogu dati više – kaže predsjednik Nadzornog odbora Petrokemije Željko Klaus.
Budući da Petrokemija kao najveći potrošač plina ima status povlaštenoga kupca, u Petrokemiji vjeruju kako će se u pregovorima s Inom pronaći prihvatljivo rješenje. U protivnom se, kažu, neće moći izbjeći gubici pa će poslovanje tvrtke, koja je u većinskom državnom vlasništvu, postati upitno.
što znači podatak o 60% domaćeg plina? da je on badava? pa i amerikanci ne daju badava svoju naftu svojim građanima! nekoga je ona koštala, bušenje, istraživanje... kolko bušotina treba napraviti da bi jedna vukla? pitanje petrokemiji mora biti slijedeće : zašto su njena umjetna gnojiva u sloveniji dosta jeftinija nego kod nas? neka tamo digne, neka izjednači. a ako slovenci daju neke subvencije, onda ajmo i mi. ne mogu vjerovati da to tamo može biti jeftinije nego kod nas!