Dok Hrvatska elektroprivreda planira potrošiti 30-tak milijuna eura na kupnju zemljišta namijenjenog gradnji terminala za ukapljeni plin (LNG), europsko LNG tržište u potpunom je kolapsu. Kako pokazuju najnovije projekcije konzultantske kuće Sanford C. Bernstein & Co, europska potrošnja LNG-a u 2012. trebala bi pasti za 20 posto, što je najveći pad u proteklih 12 godina, otkad se vodi evidencija.
Niska cijena
Pod utjecajem recesije, potrošnja plina u Europi općenito je pala, a kako je u međuvremenu pala i cijena ruskog plina kojim se zadovoljava znatan dio europske potražnje, to se sve odrazilo i na konkurentnost LNG-a. S druge strane, zbog ekonomskog rasta, ali i golemog rasta potražnje za LNG-om u Japanu koji tako nadoknađuje energiju izgubljenu zatvaranjem nuklearnih elektrana, cijene plina, kao i potražnja, u Aziji rastu. Prema podacima analitičara tvrtke World Gas Intelligence one su prosječno ove godine bile za 4,3 dolara više nego u Europi.
S druge strane, transport iste jedinice plina iz Europe u Aziju košta oko 3,9 dolara. Pojednostavljeno rečeno, cijena LNG-a u Europi trenutačno je toliko niska da se uvoznicima isplati brodove namijenjene ovdašnjem tržištu preusmjeravati u Aziju.
Prema Reutersu, ove godine to se dogodilo sa čak 38 LNG tankera u prvoj polovici ove godine, dok ih je u cijeloj 2011. godini bilo samo 11. Ta brojka vjerojatno najbolje ilustrira cjelokupno stanje na europskom plinskom tržištu, ali predstavlja i ozbiljan argument za razmatranje smisla razvoja projekta na Krku. S razvojem LNG terminala na Krku prije više od sedam godina započeo je konzorcij velikih europskih energetskih kompanija, na čelu s njemačkim E.On Ruhrgasom, francuskim Totalom i austrijskim OMV-om. Projekt je trebao koštati oko 800 milijuna eura, a hrvatske tvrtke trebale su sudjelovati sa 25%. Ipak, 2009. nakon izbijanja krize u Europi, strani konzorcij projekt je zaustavio te konačnu odluku hoće li u njega krenuti odgodio za 2014. godinu.
Scenariji za gubitke
Logika je jednostavna. Dok ne dođe do oporavka plinskog tržišta u Europi, teško je ocijeniti isplativost ulaganja stotina milijuna eura u objekt za uvoz plina. Kad je potražnja slaba, niska je i cijena, a s niskom cijenom povrat investicije je upitan. Ipak, promjenom vlasti u Hrvatskoj u cijelu priču uključila se i nova vlada te najavila da će sama preuzeti razvoj tog projekta, proglašavajući ga strateški važnim.
On to i jest, jer omogućava uvoz plina iz cijelog svijeta, što pak poboljšava sigurnost opskrbe. Ipak, i strateški važan projekt ima svoju cijenu. Tko će je platiti? Prema zamišljenom modelu, terminal bi gradili HEP i Plinacro, te ga onda praktički iznajmljivali operatorima koji bi preko njega uvozili plin.
Ti operatori bi se obvezali dugoročnim ugovorima, koji bi HEP-u bili temelj za izračun budućih prihoda i izračun isplativosti. No, takvi ugovori garantiraju da netko mora preuzeti rizik znatnih gubitaka. Primjerice, ako se operatori HEP-u obvežu plaćati fiksnu naknadu, riskiraju da zbog niske cijene plina budu u gubicima. Bude li ta naknada varijabilna, onda HEP i Plinacro preuzimaju rizik da im prihodi budu manji od planiranih. Vrlo je upitno tko će biti spreman preuzeti takav rizik dok je tržište u padu.
Spekulativna investicija?
Budući da analitičari austrijskog JBC Energyja smatraju kako će proći još barem pet godina dok se plinska potrošnja u Europi ne vrati na razinu iz 2010., kupnja zemljišta za budući LNG terminal u ovom trenutku, bez studije isplativosti i poslovnih partnera, čini se poprilično spekulativnom investicijom. Budući da kompanija trenutačno radi na niz investicija iz svog temeljnog biznisa, otvoreno je pitanje bi li se tih 200-tinjak milijuna kuna moglo korisnije potrošiti.
Čači je u talu pa forsira ,samo provizije svi političari žive za 4 godine vlasti