Hrvatski fond za privatizaciju odlučio je raskinuti ugovor o javno-privatnom partnerstvu s Orcom jer je postupio suprotno sporazumu, odnosno na Skupštini Sunčanog Hvara 3. veljače donio je odluku o prodaji kavane Pjaca i kampa Vira, a bez da je prethodno o tome obavijestio Fond i zatražio njegovu suglasnost. Takva odredba je, naime, u sporazumu Orca i HFP-a navedena obveznom. Odluka Fonda o raskidu JPP partnerstva donesena je još 12. ovoga mjeseca, a Orcu je dan rok od 30 dana da, kako piše u rješenju, otkloni nastale razloge za raskid sporazuma.
Orco negira
Ako to ne učini, odnosno ne otkloni razloge za raskid sporazuma, HFP će ga jednostrano raskinuti te će od Orca zatražiti da na Fond prenese sve dionice. U Orcu tvrde da nisu dobili nikakav zahtjev od HFP-a vezan za očitovanje, pa tako i moguć raskid sporazuma. A na Hvaru se, pak, od jučer intezivno priča o mogućem raskidu JPP-a s Orcom te s tim u vezi i blokade poslovanja koje bi cijeli hvarski turizam bacilo na koljena. Vedran Duvnjak, predsjednik Fonda, jučer je bio nedostupan za komentar.
Gubici poslovanja
Nije isključeno da je ovaj događaj samo pravno opravdani potez Fondu da raskine ugovor s Orcom, jer s poslovanjem te grupacije već dulje vrijeme nije zadovoljan, a što je u različitim nastupima prethodnih mjeseci i sam Duvnjak priznao tvrdeći kako je jasno da Orcovo upravljanje Sunčanim Hvarom nije bilo dobro i gospodarski opravdano.
Ugovor o javnom privatnom partnerstvu Fonda i luksemburškog Orca sklopljen je prije pet godina, a nakon što se privatizacija Sunčanog Hvara otezala, prvotno ne dozvolivši Termama Čatež da uđu, a potom i odbivši Škegrin fond Quaestus, koji je i osmislio ulaganje kroz javno-privatno partnerstvo. Odlučivši se za Orco, već nakon kratkog vremena bilo je jasno da izbor nije bio najbolji, jer su se dugovi gomilali, a investicije nisu radile prema planu. Pa se tako dug Sunčanog Hvara u pet godina popeo sa 107 na 538 milijuna kuna, odnosno gubici su nadmašili vrijednost imovine, kamate se ne mogu servisirati, a nekretnine su pod bankarskom hipotekom. Samim time već je odavno poslovanje hvarske turističke tvrtke stavljeno u pitanje, no izlaz bez novog ulagača sada ne bi bilo dobro rješenje.
Nije baš posve opravdano navoditi samo situaciju u gradu Hvaru, a bez usporedbe s uspjelim modelima privatizacije otočkih hotelskih sustava. Imate rijetko uspješan i dobro djelujući takav slučaj na Lošinju gdje su radnici postali zadovoljni mali dioničari i ne samo da sustav hotela i dalje prihoduje nego se obnavljaju i rekonstruiraju hoteli. U slučaju Hvara - prvo su bili tzv. domaći smradovi koji su hotelsku kuću bacili na koljena jednostavnom (a neoprostivom) logikom da su oni lokalni kabadahije i da svi imaju biti kuš dok oni tuneliraju novac preko malih fikus firmi u njihovoj orbiti, a kad su se tako onemoćali hoteli trebali suprotstavljati konkurenciji na Sredozemlju koja je u međuvremenu ulagala - e onda su izvlačili staru soc. priču da se sve ionako vrti oko lancuna i spize pa da tko ne bi došao na Hvar. Bio sam niz godina posjetitelj baš grada Hvara i gledao svojim očima tu agoniju i slušao što pričaju domaći djelatnici dok nije stigla ta \"Orco\" grupa koja je očigledno bila loš izbor jer se radilo o grupaciji za nekretnine, a ne hotelijerstvo. No, kako rekoh - domaći tzv. smradovi su doveli tu hotelsku kuću na lokaciji bogomdanoj za turizam u doggie poziciju. Takvih pak nije bilo na Lošinju ili nisu mogli ni prismrdjeti visokim upravljačkim pozicijama i danas je to razlika veoma drastična, zar ne?