Iz kutinske Petrokemije u srijedu su za idući ponedjeljak najavili sjednice Uprave i Nadzornog odbora, i to na pomalo iznenađujuću temu. Razmatrat će donošenje prijedloga odluke o povlačenju dionica kompanije s uvrštenja na uređenom tržištu Zagrebačke burze. Razmatranje delistanja dionica intrigira u prvom redu zbog činjenice da je kompanija već oko pola godine u procesu pronalaženja strateškog investitora, kao i zbog toga što u njoj i dalje veoma značajan udjel ima država.
Još sredinom prošle godine potvrđeno je da je na zahtjev većinskog dioničara, tvrtke Terra mineralna gnojiva u vlasništvu Ine i PPD-a, koja drži 54,5 posto, odobren proces dubinskog snimanja Petrokemije. U međuvremenu su procurile i informacije o turskoj grupaciji Yildirim kao potencijalnom investitoru odnosno izglednom kupcu. Prije nešto više od dva mjeseca pak neslužbeno se tvrdilo i da je turska kompanija izašla s ponudom, kao i da je o tome već bilo i razgovora u Vladi.
Reakcija tržišta
Premda se nadzornici tek trebaju očitovati o prijedlogu povlačenja dionica s uređenog tržišta na ZSE, već na najavu tog plana tržište je, očekivano, reagiralo padom cijene dionice. Trgovanje u srijedu zaključeno je s dnevnim padom cijene od 12,4 posto (s 37 na 32,40 kuna), uz nešto manje od 250.000 kuna prometa. Nešto više od sedam tisuća protrgovanih dionica u slučaju Petrokemije je iznadprosječan dnevni volumen, a to je umnogome objašnjivo vlasničkom strukturom kutinske petrokemijske kompanije.
Jer, uz natpolovični udjel koji putem Terra mineralnih gnojiva drže Ina i PPD, daljnjih 40-ak posto u vlasništvu je države, preko CERP-a, Fonda za razgradnju NEK-a te Janafa. Značajniji paket, od pet posto, ima još samo vlasnik skrbničkog računa kod PBZ-a kao peti dioničar po veličini udjela, dok već šesti ima tek 0,02 posto.
Kako su odluke o povlačenju dionica s burze u domeni glavne skupštine, a za njihovo je izglasavanje potrebno 75 posto glasova na skupštini, u slučaju Petrokemije jasno je da prijedlog većinskog dioničara na kraju može proći samo ako takvu odluku podrže i predstavnici države.
U vodstvu Petrokemije to svakako znaju. Je li onda i najava prijedloga iskoordinirana? I je li delistanje interes države? Pita li se domaće financijaše, nije.
Neki od njih podsjetit će pritom na nekoliko krugova dokapitalizacija koje je država inicirala u cilju spašavanja i/li stabilizacije poslovanja Petrokemije, pozivajući se na stratešku važnost održanja domaće proizvodnje mineralnih gnojiva. S posljednjim krugom povećanja kapitala, kojemu je prethodilo veliko smanjenje, postojećim je dioničarima poprilično razvodnjeno vlasništvo. Među ostalim, nemali novac prethodno su u nju bili uložili mirovinski fondovi, koji su na kraju odustali od participiranja u još jednoj dokapitalizaciji (za što su kasnije "kažnjeni" kroz neke zakonske izmjene). U njemu su Ina i PPD do većinskog paketa došli pretvaranjem potraživanja u dionice. Država je pri toj dokapitalizaciji na sebe preuzela i određene obveze vezane uz sanaciju odlagališta fosfogipsa, pa su mnogi isticali i kako su novi dioničari ušli zapravo u "očišćenu" kompaniju.
Posljedice delistiranja
Kad je riječ o planu delistanja, već za nekoliko dana trebalo bi se barem naslutiti koliko je taj plan komuniciran s državom. No, ako NO u ponedjeljak i potvrdi prijedlog Uprave, tada tek slijedi sazivanje skupštine. Ona bi se mogla održati najranije u drugoj polovici veljače. Do objave poziva na skupštinu, što je pak referentna točka za eventualni otkup dionica od dioničara koji na skupštini glasaju protiv, realno je očekivati da će cijena dionice dodatno otklizati. U slučaju da se na skupštini prihvati odluka o povlačenju s burze, ponovno postoje zakonski rokovi za njezin upis u sudski registar (samo u slučajevima kod više od devet desetina glasova to slijedi praktično odmah).Pitanje burzovnog uvrštenja u okolnostima kad većinski dioničar vodi pregovore o prodaji većinskog paketa itekako je važno, u prvom redu zbog (ne)obveze objave ponude za preuzimanje. Uz pretpostavku da država namjerava zadržati svoj udjel u Petrokemiji logično je pretpostaviti da bi joj u interesu bilo da kompanija s novim većinskim vlasnikom posluje uz standarde transparentnosti kakve nameće burza. Istodobno, u slučaju Fonda NEK nameće se pitanje bi li s povlačenjem dionica bio primoran rješavati se (odskora neuvrštenih) dionica, što ne ide u prilog cijeni.
