Čak 53 odličja osvojili su prema ocjeni vodećega svjetskog vinskog časopisa Decanter hrvatski vinari na London Wine Fairu na kojemu se od jučer do 20. svibnja predstavlja oko 1250 izlagača iz 30-ak „najvinskijih“ zemalja svijeta. Hrvatska su vina, naime, nagrađena sa 27 zlatnih, srebrnih i brončanih medalja te 26 preporuka. Jedina zlatna medalja pripala je Merlotu 2008. Agrokorovih Podruma Belje, koje je i jedno od 100 trofejnih vina sajma, što je dosad najviše odličje Decantera koje su osvojili Hrvati. Agrokor se inače može pohvaliti s ukupno osam odličja (među kojima i jednim srebrom i tri bronce). No, gotovo svi među 23 hrvatska izlagača, koji se u Londonu predstavljaju u organizaciji HGK i u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, sigurni su kako je hrvatska izvozna vinska priča na zahtjevnom britanskom tržištu već počela, a sada još samo treba zgrabiti priliku i što agresivnije marketinški krenuti u njegovo osvajanje.
- Izuzetno samo počašćeni osvojenim odličjima i želimo vjerovati da je to ono što smo si zacrtali u svojoj izvoznoj strategiji. Nagrada za Merlot, koji je svjetski poznata sorta, i te kakvo je priznanje kompaniji koja objedinjuje proizvodnju čak 21 milijuna litara vina godišnje. No, smatramo kako izvoznu strategiju hrvatskih vina treba temeljiti na autohtonim sortama, višem cjenovnom razredu i priči o vinskoj Hrvatskoj – kaže Karmela Tancabel, voditeljica izvoza u EU u Agrokor vinima, ističući kako su Agrokorova vina i lani bila među najboljima. Decanterovo zlato lani je, naime, osvojio njihov Traminac, izborna berba prosušenih bobica. Agrokor još ne izvozi u Britaniju, no nekoliko je ugovora u završnoj fazi zaključivanja.
- Velika Britanija srećom je nevinska zemlja - kaže kutjevački vinar Vlado Krauthaker, kojega je Decanter na London Wine Fairu 2010. nagradio s dva srebra, broncom i četiri preporuke. No, s više od 170 „masterclass“ stručnjaka, prosječan Englez sve je veći poznavatelj vina, što otvara prostor za svako vino koje vrijedi u svijetu.
Hrvatska je u Britaniji vrlo popularna i to treba iskoristiti, tvrdi Krauthaker, koji već drugu godinu opskrbljuje britanske ugostitelje svojim vinima. Počeo je sa 240 boca, no svaka pošiljka je sve veća, a upravo su pali i neki novi ugovori. Na domaćem se tržištu pak domaći ugostitelji zasad drže poznatih vina i teško se otvaraju novima, dijelom i zbog needuciranosti. Mnogo ih, objašnjava Krauthaker, ne zna ni da je dingač plavac mali, a ako ne znaju pričati priču o vinima, ne znaju ih ni prodavati, za što su vinari, kaže Krauthaker, dijelom i sami krivi.
On je još lani prvi snizio svoja vina ugostiteljima, smatrajući da ih preskupo nude u restoranima. No, dogodilo se da su cijene ostale iste. Butelja koju on proda ugostitelju za 40 do 60 kuna, u ponudi, tvrdi, ne smije biti skuplja od 100 do 110 kuna, no prodaje se i četiri puta skuplje. Nitko od ugostitelja, čini se, ne vodi brigu o činjenici da je vino izazov da čovjek uopće uđe u njihov restoran.
Marko Pavlak iz Korta Katarine, koju je Decanter nagradio srebrom za Pošip 2007., uvjeren je da vrijeme te vinarije, u vlasništvu Amerikanaca, tek dolazi jer je pokretač novih vinskih investicija u Hrvatskoj s kapitalom većim od 18 milijuna eura. One će pokrenuti i hrvatsko tržište i hrvatski izvoz u kojemu svaka njihova boca neće biti jeftinija od 30 funti.
Super. Ajmo pit. In vino veritas