Smrt djece smatrali su božjom voljom, no otkriće dva sićušna beživotna tijela zakopana u dvorištu obiteljske kuće na području Ljublja Kalničkog kod Varaždina ne može biti ništa doli zločina i tragedije koja je zaprepastila Hrvatsku. Prema neslužbenim informacijama iz izvora bliskih istrazi, roditelji su se u policiji deklarirali kao pripadnici Mesijanskih židova. Prema javnodostupnim izvorima, riječ je o jednom od religijskih pokreta tzv. židovskih kršćana koji se pod tim imenom pojavio 60-ih godina u SAD-u i koji danas globalno, prema procjenama, broji ukupno oko 350.000 pripadnika, no pokret je u Hrvatskoj, sve do zastrašujućeg otkrića u Zagorju, bio slabo poznat.
Čine ga osobe koje se smatraju Židovima, ali vjeruju da Isus Krist nije bio samo prorok, kako ga židovstvo vidi, već da je bio Sin Božji i Spasitelj na način na koji ga vide i slave kršćani. Pripadnici pokreta smatraju se Židovima i tvrde da je moguće zadržati židovsku tradiciju, kulturu i identitet te istovremeno vjerovati u Isusa Spasitelja. Glavni im je simbol tzv. Mesijanski pečat Jeruzalema, simbol sastavljen od sedmerokrake menore, Davidove zvijezde i ribe, tipičnog kršćanskog simbola. Iako je hrvatsko društvo u velikoj većini katoličke vjeroispovijesti, aktivnosti ostalih vjerskih ili ezoterijskih zajednica vrlo su rasprostranjene. Podatak da u Hrvatskoj u ovom trenutku postoji oko 800 malih vjerskih udruga – koje se često skrivaju kroz nazive udruga za promicanje alternativnih ili zdravih načina života – nije zanemariv za sociološke i psihološke analize.
Sve vjerske zajednice, prema Ustavu Republike Hrvatske, odvojene su od države, stoga ona ne nadzire njihov rad dok god im je djelovanje u skladu sa zakonom. One mogu samostalno i slobodno odrediti unutarnju organizaciju, tijela upravljanja, njihovu hijerarhiju i nadležnosti te tijela i osobe koje ih predstavljaju, samostalno određuju sadržaj i način očitovanja vjere, održavanja veza, udruživanja s drugima i slično. Te opcije same po sebi ne predstavljaju nikakav društveno-etički problem do trenutka kada se pojavi pitanje krši li neki (novi) religijski pokreti temeljna ljudska prava, slobodu, toleranciju i dostojanstvo.
Hrvatska, za razliku od Srbije koja je osnovala poseban odjel koji se bavi ovom problematikom, u nedostatku regulative postaje Eldorado za sekte, a Ministarstvo unutarnjih poslova njima se bavi tek onda kada se kazneno djelo već dogodi. Planski i razrađeni pristup tom cijelom problemu kod nas ne postoji, za razliku od Francuske, Belgije, Njemačke ili Austrije, gdje je nadziranje sekti i kultova zakonska obveza, iz čega je razvidno kako sekte egzistiraju u sivoj zoni.
Ured Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Ministarstva uprave donijet će rješenje o brisanju vjerske zajednice iz Evidencije u slučaju kada tijelo sudbene vlasti utvrdi da je vjerska zajednica svojim djelovanjem pozivala ili potiče vjersku, nacionalnu i rasnu mržnju ili bilo koji drugi oblik nesnošljivosti. Uz to, utvrdi li Ministarstvo u provođenju nadzora da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere, protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života, zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana, izbrisat će vjersku zajednicu iz Evidencije.
Da bi se neka vjerska zajednica upisala u Evidenciju, mora ispunjavati određene uvjete propisane Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica. Uz zahtjev za upisom, potrebno je dostaviti i akt iz kojeg su vidljivi sadržaj i način očitovanja vjere, obavljanje vjerskih obreda, područje i način djelovanja, treba imati najmanje 500 vjernika te kao udruga mora postoji najmanje pet godina. Sekta je u povijesti bio pogrdni naziv za one religiozne grupe koje su se odvojile, odnosno odcijepile od vladajuće crkve zbog razmimoilaženja u tumačenju pojedinih vjerskih dogmi. U moderno vrijeme postoji zakonsko pravo na vjerske slobode. Time je takvo tumačenje sekti iščezlo.
Uzročno-posljedično, hrvatsko zakonodavstvo i društveni sustav ne prepoznaju žrtvu sekti, a žrtva se nema kome požaliti, osim nevladinom sektoru. Branka Dujmić-Delcourt, predsjednica hrvatskog Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK) i potpredsjednica Europske federacije za istraživanje destruktivnih sekti – FECRIS, godinama je upozoravala Vladu RH kako Hrvatska nema izgrađen mehanizam i osposobljeni kadar koji bi nadgledao štetno djelovanje nekih destruktivnih skupina koje pod krinkom vjere sustavno krše ljudska prava, nacionalne i međunarodne zakone. No, u Vladi nisu naišli na posebno zanimanje stoga u hrvatskom CISK-u žrtvama sekti i članovima njihovih obitelji pomažu kako se nositi s takvim problemom. Takav odnos službene politike prema sektašenju uistinu je zabrinjavajuć, jer je upravo Hrvatska plodno tlo za te skupine. Njihovi su lideri dolazili 90-ih godina u misiji tobožnjeg “spašavanja” stanovnika od ratnih posljedica. Danas, već čvrsto udomaćeni, dolaze s receptima za djelotvoran izlazak iz krize.
Jedan od pionira sektašenja u Hrvatskoj svakako je Franjo Milićević, poznat i kao Aba Aziz Makaja, samoprozvani duhovni učitelj, seks guru i vođa zajednice Komaja, koja egzistira i danas. Prvo seksualno iskustvo navodno je imao već s tri godine, a jednom trenutku se skoro i zaredio. Kako je 71-godišnji Milićević nedavno ispričao za portal Net.hr, njegov životni zaokret počinje jedne noći kada je odlučio slijediti unutarnji glas koji ga je pozvao na drukčiji put. Mijenja ime, životni stil i okuplja zajednicu istomišljenika koja vjeruje u ljubav bez granica i slobodu istraživanja intime, bez alkohola, droge i mesa.
Katolička crkva prozvala ih je sotonistima, a unatoč oštrim osudama hrvatske javnosti, jedan od njihovih centara nalazi se u Ližnjanu gdje Franjo trenutačno živi sa svojom obitelji - pet žena i šestero djece. Svojim učenicima nudi ne samo duhovno prosvjetljenje već i pravu seksualnu revoluciju, a tvrdi i da drži rekord u svojoj zajednici po pitanju dužine intimnog odnosa nakon što je s jednom od partnerica vodio ljubav čak deset sati. Hrvatsku javnost koncem 90-ih potresao je i samozvani vjerski propovjednik, godinama nezaposleni zagrebački električar Damir Rožman, koji je u samo nekoliko mjeseci stekao znatno bogatstvo: dva stana u Samoboru i jedan kod Varaždina, kuću u Lici i kod Varaždina, o čemu je medijima govorio boraveći s članovima sekte u golemoj iznajmljenoj kući u elitnom dijelu Samobora.
Na njegove propovijedi o čistoj ljubavi nasjelo je 30-ak sljedbenika, redom djevojaka i mladića u dobi od 18 do 24 godine, koji su za njega svakodnevno prosjačili po ulicama, prodavali svete sličice i mirisne štapiće "za ljubav svoga vođe". Dok samozvani guru dane provodi zavaljen u udobnoj fotelji, sljedbenici izgubljenih pogleda peru mu noge u mlijeku, a potom to mlijeko piju. Slijepo mu vjeruju kad govori da igra s Isusom košarku na nebu, nadajući se da će to jednog dana i oni doživjeti. Priča je kulminirala kada je od sljedbenika zatražio da im roditelji prepišu svu imovinu. - Da, dosad sam dvoje poslao da im roditelji prepišu stanove. Želim od njih stvoriti svećenike koji će u roditeljskim domovima osnovati crkve i otvoriti indijske trgovine – objasnio je samozvani guru, dok su pod krinkom čiste ljubavi njegovi sljedbenici napuštali obitelji, a roditeljima otvoreno poručivali da su demoni nečista srca, gušteri... Danas se Rožmanu gubi svaki trag.
VEZANI ČLANCI:
Psiholozi i psihijatri koji se u Hrvatskoj bave tom problematikom, napominju da je nužno otkrivati sekte koje propagiraju suicid, ritualna ubojstva te različite vrste nanošenja boli sebi i drugima kroz rituale – najčešće sotonističke i crnomagijske – koji su itekako prema njihovoj i MUP-ovoj evidenciji prisutni na prostorima Hrvatske. Tu prestaje ona tanka linija osobne slobode što jest i što nije dopušteno, jer pojedinac ili grupa ljudi uvijek prolaze manipulaciju od sekte i učitelja/gurua da sebi i drugima nanose fizičku, mentalnu i financijsku štetu. Neki psihijatri i duhovni terapeuti ističu da sektaškim učenjima u Hrvatskoj podliježu osobe svih dobnih skupina, društvenih grupa, ekonomskog statusa te obrazovanja, od mentalno retardiranih skupina do znanstvenika iznimno visokog obrazovanja i kvocijenta inteligencije. Svijet gurua i manipulatora sve njih vodi u svijet izolacije, ovisnosti i prijevare. Divlje psihoterapije i sumnjivi medicinski tretmani dovode čovjeka do mentalne destabilizacije, gdje su djeca često njihova glavna meta. Manipulirani-izolirani-prevareni - to je sudbina i tisuće Hrvata koji danas žive pod utjecajem sektaških pokreta, gurua, šarlatana i manipulatora.
Zahtijevaju financijski doprinos, nekad i iznuđuju novac, traže da se prekinu veze s obitelji i prijateljima, a često provode i ilegalnu medicinsku praksu odvraćajući ljude od službene medicine. Tako djeluju sekte, kultovi i pojedine vjerske zajednice, koji nad svojim žrtvama provode mentalno, ideološko, emotivno i ekonomsko ispiranje mozga, često uz totalnu kontrolu njihova kretanja i djelovanja. Nebojša Buđanovac, psihoterapeut koji se ranije aktivno bavio problematikom sekti, ističe kako je najopasnija destruktivna sekta u Hrvatskoj i dalje zlokobna Crna ruža, na našim prostorima prisutna još od druge polovice ‘80-ih. Sve je počelo nakon samoubojstva jedne djevojčice iz ugledne obitelji u Dugom Selu. Danas se vjeruje da je širenjem priče o Crnoj ruži upravljala ondašnja jugoslavenska obavještajna služba, koja je željela skrenuti pozornost javnosti s tadašnjih društvenih i političkih promjena u zemlji. U javnosti, naročito u Zagrebu, zavladala je panika, pa su zabilježeni i fizički napadi na mlade koji su bili odjeveni u crno, na subkulturnu grupu takozvanih darkera, koji sa sektama nisu imali nikakve veze.
Buđevac je mnogim mladim ljudima posljednjih desetljeća pomogao pri izlasku iz začaranog kruga, a njegov štićenik Dejan Plantak jedan je od rijetkih koji je javno govorio o svojoj pripadnosti sekti. - Crna misa trajala je manje od pola sata. Vodio ju je ‘svećenik’, koji je i autor crne knjige iz koje je čitao valjda samo njemu razumljive riječi. Oko nas bile su svijeće, a pred nama neko postolje, kao oltar. Svatko je trebao dati dio sebe, kako bi se spalilo u posudici. Bio je to prinos demonu, u biti Sotoni, kojega smo prizivali kako bismo uspjeli ostvariti nešto u životu. Ostali su se zarezali i dali krv, a ja dio kose – prisjetio se Dejan Plantak iz Varaždina koji je otvoreno progovorio o svojim iskustvima koje je stekao kao član sotonističke sekte Crna zora kojoj je pristupio kada mu je bilo 16 godina. Tada je bio slaba zdravlja te je popustio u školi, pa su ga prijatelji, već iskusniji članovi, namjerno uvukli u svoj krug sektaštva. Konačni im je cilj bio natjerati ga da se ubije.
To se ne događa izravno nego na suptilnim razinama. Svojim vas vjerovanjima i pričama navode da sve lošije mislite o sebi pa se samoubojstvo na kraju čini logičnim odabirom. Bio sam laka meta - objašnjava Dejan koji je tada, strahujući za svoj život, odlučio napustiti sektu. Prijetili su mu. Pomoć je potražio od prof. Nebojše Buđanovca. Buđanovcu se uz mlade s problemima javljaju i roditelji koji od njega traže savjet ili spas. Najpotresnije iskustvo preživio je 2006. godine kada je od samoubojstva spasio četiri mlade djevojke. Najrigidnije sekte djeluju, kazao je, pritajeno i uglavnom su bazirane na manje brojnom članstvu, okupljaju se često i po napuštenim lokalitetima, neke imaju paravan u obliku raznih udruga građana. One sotonističkog predznaka vrlo često imaju i složene procese inicijacije.
Riječ je o postupcima samoozljeđivanja s ciljem puštanja krvi, ozljeđivanjem drugih članova, ili nagovaranjem na još opasnije radnje. Kao primjerice kod Crne ruže, koja prema mišljenju profesora Buđanovca još uvijek ima vrlo jako korijenje u Hrvatskoj. S obzirom na to da je u svom profesionalnom životu već dugo vezan uz pitanja prevencije samoubojstava mladih, ova mu je grupacija osobito u fokusu pažnje. Jer, hrvatske državne institucije, kao što je rečeno, ne prepoznaju i ne definiraju fenomen sektaškog izrabljivačkog ponašanja, što žrtve ostavlja dugoročno zarobljene u začaranom krugu bez izlaza – sve dok se ne dogodi ono najgore.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Hrvatska je eldorado svakakvih, sekti, gamadi, komunjara, slučajnih, neprijateljskih medija... a sve stoga što nismo uspjeli provesti lustraciju.