Euro neće preživjeti 2012., otkazi će prštati na sve strane, stiže teška godina... – samo su neke od strepnji vezanih uz nadolazeću godinu u koju Hrvatska ulazi s novom vlašću od koje se očekuje da zaustavi loše trendove, spriječi financijski bankrot države, amortizira nepovoljne udare izvana i pri tome zaštiti standard građana. – Kao ekonomist ne vjerujem da će 2012. godina biti godina prosperiteta, ali se nadam da će ona označiti početak reformi potrebnih za jačanje konkurentnosti, a time i za stabilan dugoročni rast – riječi su dr. Sandre Švaljek, ravnateljice Ekonomskog instituta čija su ekonomska očekivanja za 2012. godinu prilično sumorna. Realna stopa rasta mogla bi iznositi oko nule ili tek nešto iznad toga, što nije dobra vijest s obzirom na to da već tri godine gospodarska aktivnost ne pokazuje znakove oporavka, kaže Švaljek. Njezina procjena ulazi u red optimističnijih kad je riječ o Hrvatskoj.
Kada je sredinom prosinca predstavljao smjernice monetarne politike u idućoj godini, guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski kazao je da ih u dosadašnjih jedanaest godina svog mandata nije sastavljao u većoj neizvjesnosti. Scenariji koji pokušavaju predvidjeti što nam donosi sljedeća godina kreću se od lošeg k lošijem: očekuje se nastavak pada BDP-a i do dva posto, povećanje porezne presije, rast kamatnih stopa, nestašica kredita, pad standarda, pad zaposlenosti i daljnji gubitak radnih mjesta. Prvi test nove vlade bit će reakcija kreditnih agencija na proračun koji će predložiti u veljači 2012., a trebao bi u parlamentu biti donesen tijekom ožujka. Dobije li proračun prolaznu ocjenu, Hrvatska će se u najboljem slučaju zaduživati uz kamate od 7 do 8 posto, što je i dalje puno s obzirom na razinu ukupnog duga koji je stvoren proteklih desetak godina. Padne li rejting, kamate će postati dvoznamenkaste, a to je već put na kojemu se nalazi Grčka, a on donosi masovne stečajeve, otkaze, neizvjesnost, pad standarda na granici izdržljivosti, izolaciju, socijalne nemire i urušavanje temeljnih vrijednosti zajednice.
Čačićev preokret
Optimizma ne manjka jedino kod prvog Vladina ministra za gospodarstvo Radimira Čačića, koji je uvjeren da će crne prognoze pasti u vodu, a zemlja neće potonuti u recesiju, već će se dogoditi preokret. Veže ga uz projekte teške nekoliko milijardi eura kojima bi taj robusni menadžer i političar zaposlio domaće resurse i zemlju pretvorio u veliki investicijski eldorado! SDP mu u tome daje podršku, samo je pitanje ‘tko će odriješiti kesu’ i hoće li financijeri i potencijalni investitori dijeliti njihov optimizam. Investicijski ciklus pod patronatom države bio bi odličan lijek za krizu da ga država ima čime financirati, ali problem je što tog novca nema. U Hrvatskoj narodnoj banci izračunali su da domaći bankarski sustav iduće godine ne može osigurati više od 16 milijardi kuna novih kredita, što je kap u moru financijskih potreba ima li se na umu da 2012. svim sektorima stiže na naplatu oko 17 milijardi eura inozemnih kredita. Tome bi trebalo pribrojiti i nove koje bi država uzela za pokrivanje proračunskog deficita u 2012. ili ulaganja u hidroelektrane, željeznice i stanove o kojima mašta udarnički raspoložen dio Milanovićeva kabineta. Bitka za kreditni rejting je bitka za kamate koje ćemo plaćati, priznao je ministar financija Slavko Linić, koji se sprema potpisati povećanje PDV-a kako bi namaknuo dodatne kune u proračun i time smanjio pritisak države na zaduženje. Pitanje je dana kad će se otvoreno govoriti i o dolasku MMF-a, a vladajuća je ekipa već počela pripremati teren za drugi val privatizacije preostalih javnih resursa, energetskih postrojenja, cesta, voda, izvora pa i pomorskog dobra ako bude trebalo.
– Uvjeren sam da će se državi smanjiti kreditni rejting, bez obzira na aktivnosti Vlade, što će nažalost dodatno otežati izlazak iz krize – tvrdi docent Ekonomskog fakulteta u Rijeci Saša Drezgić.
– Rijetko kad je pred nositeljima ekonomske politike ovako težak zadatak. Fiskalna politika ima dva izbora: ići u fiskalnu konsolidaciju u obliku rezanja troškova proračuna ili pokušati proaktivnim mjerama potaknuti gospodarski rast. Ako država provede značajniju fiskalnu konsolidaciju, doći će do osjetnog pada BDP-a te pogoršanja svih indikatora. Ako pokuša s aktivnijom politikom usmjerenom na rast gospodarstva, bit će kažnjena visokim kamatnim stopama na dug – ističe Drezgić koji u Vladinu programu pronalazi kombinaciju obaju modela, ali kaže da takva ekonomska politika zahtijeva znatno ozbiljniji i stručniji pristup nego što je to do sada bio slučaj.
– Iako priželjkujemo fiskalnu konsolidaciju i znamo da je izrazito važna za očuvanje kreditnog rejtinga zemlje, njezin će kratkoročni negativni učinak biti gotovo nemoguće amortizirati – slaže se i Sandra Švaljek. Veći porezi koji se očekuju već od drugog tromjesečja dodatno će smanjiti potrošnju stanovništva, a pitanje je što će biti s poreznim rasterećenjem, koje se najavljuje za sredinu srpnja. Smanjenje doprinosa na plaće trebalo bi biti kompenzacija za rast PDV-a, ali u godini s toliko nepoznanica lako se može dogoditi da veći PDV ostane, a rasterećenje padne u drugi plan, pogotovo ako padne kreditni rejting. K tome, najavljuje se i porez na imovinu, koji će biti dodatni udar na standard građana, a može potaknuti i daljnji pad cijena nekretnina.
– U Europi se sve češće spominje kako će rješenje aktualne krize trajati i desetak godinama s obzirom na to da se uz fiskalne probleme moraju riješiti i strukturni problem unutar eurozone. U takvim okolnostima ne smijemo očekivati niti brz izlazak Hrvatske iz krize, pogotovo ako znamo da su strukturni problemi domaćeg gospodarstva izraženi, poput niske konkurentnosti, visoke javne potrošnje i niske zaposlenosti – upozorava Zdeslav Šantić, analitičar Splitske banke.
Sačuvati socijalne elemente
Za ekonomista Zdenka Babića 2012. godina je skijaškim rječnikom rečeno ‘prijelomna’: čeka nas referendum o ulasku u EU, dužnička kriza u EU će se ili riješiti ili će izazvati dodatne poteškoće, a nova vlada treba paralelno provoditi fiskalnu konsolidaciju kako bi sačuvala kreditni rejting, ali i javnu potrošnju dovela u ‘razumne’ okvire te s druge strane raditi na strukturnim reformama kako bi poboljšala uvjete za ulaganja i povećala konkurentnost domaćeg gospodarstva.
– Važno je ne izgubiti iz vida potrebu neurušavanja onog dosad izgrađenog u području socijalne države – ne štedjeti na najranjivijima, siromašnima, nezaposlenima, osobama s invaliditetom, rodiljama, obiteljima s malodobnom djecom – te sačuvati socijalno partnerstvo i tražiti konsenzualna rješenja sa socijalnim partnerima kako bi se izbjegli dodatni socijalni troškovi u obliku štrajkova i slično. Za takvo što bit će potrebno puno političke mudrosti, kvalitetne komunikacije i osjećaja odgovornosti za trenutak, kako predstavnika Vlade, tako i sindikata i poslodavaca. Ako spomenutog bude kod socijalnih partnera i ako se u pogledu Europe (referendum i dužnička kriza) okolnosti budu razvijale povoljno, vjerujem da će se već u drugoj polovini 2012. u Hrvatskoj osjetiti određeno olakšanje – naglašava Babić. Sindikati kažu da se neće lako odreći stečenih prava.
Nezaposlenost se ove godine vratila na stanje iz 2003., s tendencijom da se spusti na razinu na kojoj smo bili 2000, tvrdi sociolog Teo Matković.
– Postoji izrazito snažna veza između kretanja BDP-a i zaposlenosti. Dok god BDP ne počne znatnije rasti, neće se značajnije smanjivati niti nezaposlenost. U pravilu je potrebna godina dana rasta da se trendovi na tržištu rada preokrenu. Kada bi se trendovi naglo zaokrenuli 2012., kao što je bilo 2001., razina nezaposlenosti bi se smanjila tek u 2013. godini – upozorava dr. Matković.
Mladi bez posla, stari rade dulje
Stanje u javnom sektoru barem na kratke staze neće ublažiti problem s nezaposlenošću. Teo Matković naglašava da će zaustavljanje zapošljavanja u upravi, zdravstvu ili obrazovanju posebno pogoditi mlade i visokoobrazovane jer će im zatvoriti jedan kanal nalaženja posla. – U slučaju prilagodbe koja bi uključivanje smanjivanje broja zaposlenih u javnom sektoru, izgledno je da bi to i dodatno povećalo broj nezaposlenih. Kao što vidimo iz primjera Ujedinjenog Kraljevstva, Irske ili Grčke, iluzorno je očekivati da bi u kriznim okolnostima rast zaposlenosti u privatnom sektoru to nadoknadio. Stari će raditi malo dulje, ako uspiju zadržati posao, mladi će iduće godine, kao i uvijek kad zaskoči kriza, imati izrazitih problema s početkom karijere – usprkos tome što će ih biti nešto manje i što će među njima biti više visokoobrazovanih nego prošlih godina – upozorava Matković. Moguć je i ponovni rast sive ekonomije i neformalnog poduzetništva kao strategija preživljavanja za pojedince koji njoj pribjegavaju. No rast sive ekonomije ujedno potkopava formalni sektor i zaposlenost. U takvom tržištu rada, među zaposlenima se ne može očekivati značajniji rast plaća; u javnom sektoru će one u najboljem slučaju i dalje biti zamrznute. Damir Novotny slaže se da bi se tek u 2013. godini trend gospodarskih kretanja mogao usmjeriti prema novom ciklusu rasta, ali je za to potrebna radikalna promjena ekonomske politike koja bi fiskalnim poticajima djelovala na rast domaće potražnje, prije svega povećanje dohodaka kućanstava i rast investicija u privatnom dijelu sektora poduzeća. Snažniji val privatizacije i rast inozemnih direktnih investicija mogao bi značajnije utjecati na povećanje BDP-a tek nakon ulaska u EU, kaže Novotny.
ako kojom nesrečom uđemo u uniju, briselu če mo godišnje davati dvije milijarde eura. dvije tisuče i petnaeste če mo biti u građanskom ratu.