Država, banke i druge financijske institucije ponovno su sklopile dobar posao. Vlada se odlučila na novo izdanje državnih obveznica da bi mirovinskim fondovima i drugim ulagačima isplatila 3 milijarde kuna koje idući tjedan stižu na naplatu, no u državnu će blagajnu sjesti šest milijardi kuna, što je bitno više od svote potrebne za reotkup te obveznice. Uz 3,5 milijardi kunske obveznice, Vlada je domaćim ulagačima ponudila i 350 milijuna eurskih obveznica na deset godina, koje su planule kao da nije riječ o milijardama. Državna je obveznica jučer bila najtraženija roba na tržištu, što i nije čudno s obzirom na ponuđenih 6,75 posto i 6,50 posto prinosa i pune trezore banaka. Usprkos tome što svi govore kako treba poticati proizvodnju, banke su i dalje najsigurnije kad posluju s državom. Tko je kupio najnoviji državni papir znat će se danas, ali pretpostavlja se da je kunsko izdanje obveznica završilo u rukama mirovinskih fondova i osiguravatelja, a eurske su uzele banke.
Vole državu
Cijena nove obveznice već je prvog dana bila viša od cijene izdanja, a glavni je razlog za navalu uza solidan prinos i prevelika količina slobodnog novca, kaže Hrvoje Jozanović, menadžer PBZ investa. Bankama je draže poslovati s državom jer su i rizici manji, a i Vlada je pojačala plasman na domaćem tržištu jer je inozemno nesigurno zbog loših odjeka grčke krize.
– Kreditiranje poduzeća neće biti sporno jer će i poslije obveznica banke imati više nego dovoljno kapitala za kredite – ističe Jozanović. Problem je, međutim, što bi banke dale kredit samo onima koji ga ne trebaju jer ne žele preuzeti rizik, čemu Vlada pokušava doskočiti davanjem državnih jamstava.
Kompanija nema
Jagma za državnim obveznicama dogodila se i stoga što je tržište korporativnih vrijednosnih papira posve zamrlo, bez izgleda da se nešto promijeni. Jozanović kaže da banke koče izdavanje korporativnih obveznica jer se boje da će ostati neprodane na njihovim računima. – Događalo su da su banke izdavale korporativne obveznice svojih klijenata i predstavljale ih kao supertvrtke, ali kad sljedeći radni dan nazoveš banku i pitaš po kojoj bi cijeni otkupila nešto obveznica, stigla bi odbijenica. Takva je praksa bila česta pa smatram da će tržište korporativnog duga biti mrtvo još dulje vrijeme, kaže Jozanović.
Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke, upozorava da bruto financiranje države premašuje 16 posto BDP-a, a cijena refinanciranja duga bit će veća od potencijalne stope rasta.
– Javni dug galopira više od 60 posto, a kad prijeđe tu granicu, znatno se narušava povjerenje investitora – kazao je Stojić.
Izdanje obveznica ne znači povećanje duga jer ćemo se sredstvima koristiti za reprogram obveznica čija je ročnost bila prilično kraća i za smanjenje kratkoročnog duga. Bilo bi pogrešno misliti da se Hrvatska zadužuje za novih šest milijardi kuna, istaknuo je ministar financija Ivan Šuker.
To je reprogramiranje i zaduzivanje novim troskom uvecanom vrijednosti koju treba platiti za te obveznice. Budaletina zasjeo u minstarsku fotelju i misli da je samog Boga za bradu uhvatio.