Objavljene plaće direktora zagrebačkog Holdinga koje se kreću od 15 do 20 tisuća kuna podijelila su mišljenja o tome jesu li one previsoke ili ne. Stave li se njihove plaće u razinu top menadžera hrvatskih privatnih tvrtki one su sigurno nekoliko puta manje. No stručnjaci tržišta rada direktore privatnih i državnih tvrtki ne stavljaju u isti rang, ponajprije zato, jer njihova odgovornost niti očekivanja u određenom mandatu nisu ista. Za one u državnim ili gradskim tvrtkama gotovo ne postoji ta odgovornost, jer i nije tajna da su na pozicije došli preko stranačkih ili prijateljskih veza, zbog čega i stručnost postaje upitna. Stoga, tvrde head hunteri, gleda li se samo veličina plaća, ona je znatno niža u javnom sektoru i zbog toga teško da bi netko od stručnih osoba na takvo što pristao. No doda li se element odgovornosti, plaća je prihvatljiva. Kristijan Došen, direktor Smart Flexa tvrdi na primjeru Zagrebačkog Holdinga da, uzme li se u obzir veličina kompanije i očekivana odgovornost menadžmenta, njihove plaće odgovaraju pozicijama.
– Plaće nisu visoke, no sporan je sustav efikasnosti, odnosno, kada se govori o visini plaće bitan je učinak – kaže Sanja Brkić Fakleš, direktorica Pedersen i Partnersa za Hrvatsku. Potvrđuje to i Sanja Novačić iz Antala tvrdeći da visina plaće mora biti u korelaciji s očekivanim rezultatima poslovanja. Jer privatni poslodavac očekuje od osobe koju postavlja na određenu poziciju i kojoj daje plaću, da tu plaću i opravda. Problem je što kod nas ne postoji pravilno rangiranje plaća prema pozicijama, uzme li se u obzir primjerice da je u većini zapadnoeuropskih država plaća premijera najviša u javnom sektoru.
Po toj logici bi plaća gradonačelnika i premijerke u Hrvatskoj trebala biti veća u odnosu na objavljene plaće direktora. No tako nije. NO isto tako su i plaće top menadžere nekoliko puta manje u javnom sektoru nego u privatnom. Problem je što kod nas nije praksa, slažu se head hunteri, da se i osobe za menadžerske pozicije u javnom sektoru ne traže preko njih, odnosno osoba koje će na tržištu naći stručan kadar.
Takva je praksa vani, a možda je dobar primjer nama bliza Austrija gdje postoje specijalizirani head hunteri za traženje top menadžera u javnom sektoru. Ti menadžeri imaju istu plaću kao i oni u privatnom sektoru, no od njih se traže i rezultati poslovanja.
Plaća top menadžera u internacionalnoj kompaniji u Hrvatskoj nekoliko je puta manja od one koju prima netko u zapadnoj Europi na istoj poziciji, iako mu je odgovornost možda i manja. Jedan head hunter kaže da se za iste pozicije u jednoj tvrtki više plaća u Zagrebu, nego u Osijeku, a odgovornost je ista. Zbog toga i lokacija je čimbenik koja određuje visinu plaća. No i sami head hunteri tvrde da je teško doći u trag pravoj visini plaće, jer mnogi izmišljaju iznose, pa čak i umanjuju, jer postoje osobe koje rade posao u poznatoj svjetskoj tvrtki za ne prevelik novac. Ipak kada se odluče na prelazak u domaću tvrtku iste struke onda je to često zato jer im je ista ponudila dvostruki iznos.
@pištaljka, ne pišti.