Kad je tvoj nono radio u vinogradu i proizvodio vino, kad je tim stopama nastavio i tvoj otac, kad ti je dom iznad podruma i živiš u kući vina, što ti je drugo preostalo nego da se na Martinje, na dan kad se vino “krsti” – oženiš. Upravo je tako svoj životni put posložio Ivan Katunar iz Vrbnika na Krku, kamo je u bračnu luku doveo Istranku Egle.
Uključena cijela obitelj
Upoznali su se, kažu mladi roditelji osmomjesečne Nine i troipolgodišnjeg Vita, na jednoj roštiljadi u Zagrebu gdje je Ivan studirao, a što drugo nego agronomiju, na kojoj je diplomirao – vinarstvo. U braku su sedam godina, točno onoliko koliko je Egle bila radila u svojoj struci, u zubotehničkom laboratoriju. Danas upravo ona posjetiteljima u sklopu vinske ture na hrvatskom, talijanskom i engleskom, koja završava degustacijom njihovih sedam vrsti vina u Kući vina Ivan Katunar kapaciteta do 50 osoba, priča o obiteljskoj tradiciji proizvodnje vina Katunarovih.
Sa žarom prezentira vina koja proizvode, a to su chardonnay, kojeg na otoku jedino oni prave, zatim rosé, muškat, prošek, sansigot, i, naravno vrbnička žlahtina, i to obična i pjenušava.
– Kad sam došla na Krk, pojma o žlahtini nisam imala – priznaje pa se nadovezuje kako je upravo zbog posla, koji naziva ponajprije stilom života, završila tečajeve za sommelierku, knjigovotkinju i maslinarku. Naime, Katunarovi uz 45.000 litara vina godišnje proizvode i oko 750 litara maslinova ulja te oko 700 litara rakija i likera.
Egle je, osim za vinske ture na kojima posjetitelje upoznaje s Vrbnikom, životom na otoku, njegovom tradicijom i običajima te autohtonim vinima – samo odmahujući rukom na teoriju da je žlahtina izvorno ponikla u Novom Vinodolskom pa su je otočani “prisvojili” i od nje napravili brend jer Novljani nisu imali sluha – zadužena i za papirologiju.
U tome joj pomaže i suprugov stariji brat Hrvoje, ekonomist po struci. Njezina su briga i dućani u kojima se, kao i na kućnom pragu, mogu kupiti njihovi proizvodi. Te se trgovine nalaze u etnokući u Vrbniku, Puntu i Crikvenici. Mogu se kupiti i u Zagrebu, a odnedavna i u Rijeci, u Kašetici – trgovini u kojoj se prodaju domaći proizvodi s područja županije.
Do prije dvadesetak godina kupci njihovih vina 80 posto su bili domaći gosti, sad se taj postotak okrenuo u korist platno moćnijih stranaca. Ivan je glavni u proizvodnji vina pa sedam dana prije početka berbe odlazi u vinograd, mjeri šećer i kiselinu i odlučuje kad će se započeti s trganjem grožđa. Berba im diktira i odlazak na godišnji odmor kojeg u pravilu provode u nekoj od vinskih regija Europe.
Ivanov istoimeni otac, na kojeg se obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i vodi, organizira posao i donosi sve važne odluke. A nositelj je OPG-a samo zato što su, kada je otac bio prenio OPG na sina, spoznali da će za svu mehanizaciju kupljenu na kredit morati platiti porez u iznosu ostatka vrijednosti jer su u sustavu PDV-a, što ih je trebalo stajati oko 300.000 kuna. Pa su nakon 28 dana na brzinu OPG vraćali na starog vlasnika.
I danas se taj 67-godišnjak sjeća kako je izgledalo školovanje njega i njegova brata u Crikvenici, kamo su iz Vrbnika nosili vino i rakiju što ih je proizveo njihov otac Anton, i prodavali da imaju za školovanje. Ispričat će on kako je žlahtina, koju imaju u Vrbničkom polju i gdje je na ukupno 150 hektara raznih vlasnika posađena ova sorta, plemenito grožđe od kojeg se nekoć pravilo vino samo za gospodu. Grozd je srednje veličine, bobice imaju debelu kožicu i s berbom se počinje oko polovice rujna.
– Ako je grozd oko kilograma, što se zna dogoditi, onda se od jednog grozda napravi butelja vina – slikovito dočarava stariji Ivan, po struci elektroinženjer, danas umirovljeni obrtnik. Vinarstvo mu je bio hobi, no naposljetku mu je hobi postao profesijom. On je jedan od prvih petero vinara koji su od osamostaljenja Hrvatske započeli s proizvodnjom vina.
Prva etiketa njegova vina je iz 1990. godine. Prisjeća se kako je nekoć u hladnjaku za duboko zamrzavanje radio hladnu fermentaciju vina, danas za taj kao i sve ostale proizvodne procese Katunarovi imaju suvremenu mehanizaciju, a od branja grožđa do procesa prerade ne prođe više od tri sata. Kroz cijevi mošt se iz preše “spušta” u podrum kapaciteta 100.000 litara, Ivanovo “carstvo”.
Priznanja i povelje
Na samom ulazu nailazimo na Veru koja je punila boce maslinova ulja. Maslinik je Egle donijela u miraz, a nalazi se u Vodnjanu, na lokaciji Marana. Tamo Katunarovi imaju oko tri hektara maslina, a još su stotinjak stabala, na pola hektara, posadili na Krku. Kao potvrda tradicije i kvalitete na zidu podruma je preslik kupoprodajnog ugovora napisanog na janjećoj koži 1624. godine kojeg su sklopili Eglin predak Bernardi Toffetti i kapetan Mletačke Republike.
Tu su i priznanja za kvalitetu vina te povelja koju je kao vinski vitez kompjutor dobio stariji Ivan. Zastajući pokraj drvene bačve u kojoj “odležava” sansigot ili sušćan crni, koji je ime dobio po pjeskovitom otoku Susku, na kojem se ova crna sorta grožđa uzgaja od pamtivijeka, Katunarovi nam pričaju kako su zbog ove sorte koja se savršeno udomaćila u Vrbniku drobili kamen u vinogradu, da ga učine pjeskovitim. Trudim se na kraju isplatio jer je i to njihovo vino ove godine proglašeno vrhunskim nastavljajući tako uspješnu tradiciju treće generacije vinara u obitelji Katunar.
Šalu nastranu, čestitam mladim vinarima. Kad se hoće sve se može.