Posljednjih mjeseci nižu se vijesti o rastu cijena, a koliko god one pogađaju građane, ništa manje glavobolje ne zadaju ni menadžerima kompanija, koji moraju naći izlaz iz te situacije a da ne ugroze poslovanje, znajući pritom da u vrijeme jake konkurencije na tržištu ne mogu i ne smiju sve troškove prebaciti na krajnjeg potrošača.
Tako se posljednjih mjeseci neki menadžeri u svojoj karijeri prvi put moraju suočiti s većim preprekama u ostvarivanju poslovnih rezultata. Više puta imaju sastanke te češće i razrađenije moraju pronaći i opisati rješenja najbolja za nastavak nesmetana poslovanja. Primjerice, pronalaženjem najboljeg načina za smanjenje ulaznih troškova, pronalaženjem povoljnijih dobavljača ili pak usavršavanjem proizvoda, a što svakako traži dodatno zalaganje na svim područjima.
Naravno, velik broj menadžera tvrdi, ili već godinama ponavlja, da se internim mjerama ne može sve riješiti, te da je država ta, posebno u sadašnje vrijeme prijeteće više inflacije, koja mora i svojim mjerama pomoći domaćim kompanijama. Posebno su glasni oni koji se sjećaju hiperinflacije prije 15 godina i daljnjeg neprestana jačanja kune, koje otežava izvoz. No postoje i menadžeri koji su svjesni toga da od države ne mogu očekivati previše te i posljednje snage ulažu u interno usavršavanje poslovanja. Da menadžeri ne smiju biti, ali i nisu imuni na zbivanja, potvrđuje konzultant A. T. Kearneya Zlatko Bazianec tvrdeći da im telefoni sada češće zvone i da se traži pomoć u iznalaženju rješenja zbog inflacije.
Pa su najčešći projekti kojima se trenutačno bave primjerice daljnje čišćenje od nematičnog poslovanja, neučinkovitih procesa, projekata strateške nabave, čišćenje proizvodnih asortimana od neprofitnih proizvoda, optimiziranje logistike, zbrinjavanje viška zaposlenih itd.
Iako su svi sektori bitni u borbi s inflacijom, u fokusu pozornosti ipak su prije svega menadžeri u nabavi, te i oni koje vode brigu o racionalizaciji poslovanja u sljedećim njezinim fazama, a veća su i očekivanja od osoba zaduženih za razvoj proizvoda. Suradnja nabave, razvoja i strateških dobavljača ključ je uspjeha u trenutačnoj situaciji rastućih cijena, kaže Bazianec.
Kvalitetan odabir dobavljača
A kako se nose s inflacijom te što i kako poduzimaju u cilju njezina ublažavanja za poslovanje, saznali smo u razgovoru od menadžera u četiri domaće kompanije – Elektrokontakta, Kraša, Atlantic grupe i Drvoproizvoda.
U Krašu postoje četiri sektora, razvoj i marketing, prodaja, proizvodnja i financije, i njihov je kontinuirani zadatak rješavanje ove vrste problema, kaže direktor službe kontrolinga Mijo Batinić. Pritom je posebno značajna uloga osoba u nabavi, koje moraju pronaći najpovoljnije dobavljače, a u pogledu cijene i postavljenih kriterija kvalitete. Zatim, u industrijskoj proizvodnji važno je kvalitetno operativno planiranje proizvodnje i korištenje kapaciteta pojedinih linija. U Krašu se provodi detaljno tjedno planiranje za svaku proizvodnu liniju, temeljem čega se optimiziraju narudžbe sirovina i repromaterijala kod dobavljača.
Osim spomenutog, dodatnu racionalizaciju troškova ostvarujemo i kvalitetnim upravljanjem proizvodnim portfoliom. Nabava mora dobro upravljati troškovima, i taj je cilj kontinuirani zadatak bez obzira na sadašnji problem rasta cijena, kaže Danijel Banek, direktor nabave u Atlantic grupi. Mjere su nešto različite sada u vrijeme inflacije, ali posljednja prihvatljiva opcija je prihvaćanje povećanja nabavnih cijena i prebacivanje njihova učinka na teret potrošača. Stoga u dogovoru s dobavljačima pokušavamo otkloniti sve elemente koji čine ukupni trošak, a koji se eventualno daju izbjeći. Primjerice, kroz kvalitetan odabir dobavljača, pojednostavljenje specifikacije vlastitih sirovina, ili pak zamjene materijala jeftinijim, ali iste kvalitete, kao i zajedničke akcije s dobavljačima kako bi zajedno istražili mogućnosti optimiziranja troškova.
Preispitujemo i vlastite procese, odnosno jesmo li sami dovoljno efikasni i organizirani da i našim dobavljačima omogućujemo da svoje troškove drže pod kontrolom. Osim nabave, velika se pažnja u Atlanticu usmjerava na menadžere zadužene za razvoj, tj. stvaranje vrijednosti robne marke. Jer i u teškim vremenima lakše se prodaje brand, nego 'no name’ proizvod, kaže Banek.
Čelni čovjek Elektrokontakta Vladimir Ferdelji smatra da dio kompanija sigurno imaju prostora za razvoj proizvoda. Jer, razvoj proizvoda plod je sustavnih fundamentalnih istraživanja i zatim onih primijenjenih, kaže Ferdelji. No kod nas oni fundamentalni, koje bi trebali raditi instituti, više ne postoje pa je sve prepušteno kompanijama, koje mogu raditi primijenjena istraživanja, a zbog čega se brandiranje svodi na komercijalni razvoj, a ne na razvoj proizvoda. Stoga ponavlja – na tom području ima prostora.
Direktor Drvoproizvoda Igor Leščić tvrdi da im je nedostatak to što su mali i rascjepkani kao drvna industrija, zbog čega je teže stvoriti prepoznatljiv brand. Nažalost, u ovom smo trenutku prepoznatljiviji na inozemnom tržištu zbog kvalitetne sirovine ugrađene u naš proizvod, dok domaće tržište u velikoj mjeri akceptira uvozne lance i proizvode, kaže Leščić. No uspjeli smo proširiti svoj izvoz na velik broj zemalja, što nam je bio važan unutarnji poticaj u razvoju. Povećali smo i automatizaciju poslovanja, ali gdje prostora za daljnji napredak sada više gotovo nema. Zato razmišljamo o smanjenju plasmana proizvoda na dolarsko tržište i dodatnu racionalizaciju poslovanja kroz unutarnje rezerve, što uključuje čak i smanjenje broja radnika.
Interne mjere pri kraju
Slabljenje dolara ugrožava isplativost i dovodi u pitanje ekonomsku opravdanost dolarskog izvoza i Krašu, koji je posljednjih godina na tim tržištima ostvario visoke stope rasta, kaže Batinić. U takvim uvjetima, kaže, Kraš poduzima posebne napore na dodatnom iskorištavanju unutarnjih resursa, s krajnjim ciljem da utjecaj inflacije i slabljenje dolara što manje osjete krajnji potrošači.
Racionalizacija procesa i operativnih troškova, kao i kontinuirana racionalizacija nabavnih troškova bit će i daljnje mjere u Atlanticu, iako, tvrdi Banek, i one su limitirajućeg opsega, odnosno pitanje je mogu li interne racionalizacije nadoknaditi sve gubitke u poslovanju.
Prednost Atlantica je deverzifikacija poslovanja, što znači i disperziju rizika, koja omogućuje da ne ovisi o jednoj grani poslovanja, tržištu ili regiji, kupcu ili dobavljaču. No to zahtijeva veći broj stručnjaka i kvalitetnih menadžera raznih profila. Ako to svi ne uspijevaju, kaže Bazianec, tada je dobro i dio proizvodnje prebaciti u outsourcing. Ferdelji već dulje vrijeme iznosi prijedloge o smanjenju stope poreza na dobit izvoznicima u iznosu monetarne štete i povećanja te stope uvoznicima za iznos dobitka koje imaju na temelju vođene monetarne politike. Batinić predlaže mjere smanjenja poreza i doprinosa, pogotovo za proizvodnju namijenjenu za izvoz, te druge mjere za poticanje izvoza. Ipak, iako je jedan od najvećih kritičara domaće monetarne politike, Ferdelji je svjestan toga da u konačnici ostaje samo borba menadžera za opstanak na tržištu. Osim razvoja proizvoda, isprobani izlaz vidi i u osiguranju burzovnih artikala kao što je srebro ili bakar, što njegova tvrka već radi. Smatra da će mnogi morati preseliti proizvodnju na jeftinija područja, možda čak i preko granice. On je dio proizvodnje prebacio u Čazmu. Što je također jeftinije od Zagreba.
U vrijeme svake krize svaki menadžer u konačnici pronalazi vlastito rješenje za svoju tvrtku, bilo to pronalaženjem nekoliko niša i disperzijom rizika, ili pak fokusiranjem na snizivanje troškova u jednoj niši. Niti jedno ni drugo menadžerima nije jednostavno. No zato je bitno, tvrdi Ferdelji, da svaka tvrtka pronađe svoju komparativnu prednost. A kada dođe, posljednja granica, onda će preseliti svoju proizvodnju. To tako radi cijeli svijet. Ili će na vrijeme 'očistiti’ tvrtku i prodati je.
