Dok se privatni kapital nemilice obrušava u naša dvorišta, uništavajući
ne samo arhitekturu, nego i urbanizam naselja stvorenih prije dolaska
“investitora”, svjedoci smo uništavanja gradskih matrica,
preizgrađenosti parcela i bukiranja sadržaja na nedostatnoj
infrastukturi. Nove graditelje zanima jedino što veća masa najskupljih
kvadrata i kontinuirana naplata garaže, a ne zatečeno gradsko tkivo.
Urbanizam ipak još stanuje u novozagrebačkim naseljima. Dugave su jedno
od planskih arhitektonsko-urbanističkih naselja (natječaj 1975., a
izgradnja 1979. g.) izgrađenih prema projektu Tomislava Odaka,
Tomislava Bilića, Zdenka Vazdara i Ivana Čižmeka.
Naselje je to stambenih zgrada organizirano u kružnom kretanju, sa
školama i vrtićima po sredini, osjeća se širina prostora čiju je logiku
izradio Urbanistički institut Hrvatske. Arhitekt i urbanist Ivan Čižmek
živi u “svom” naselju koje je gradio ondašnji socijalizam, a današnji
divlji kapitalizam nije ga sustigao. Čižmek u svoj blokić crta nove
moguće vizije, istražujući što bi se moglo dodati, prepraviti prema
ljudskoj mjeri ili Le Corbusierovu modulu.
- Situacija u prostoru uvijek je bila odraz društvenih i političkih
odnosa. Urbanizam i arhitektura su medalja s dva lica, kako je to
govorio Francuz D. Rebois iz Europana. Ako se ona poklopi, onda je u
redu. Ali mi imamo dvije medalje. Jedna je medalja političara, a s
druge strane nema arhitekture. Druga je samo urbanizam i arhitektura, a
nema politike.
Nema zato što u cijelom novom ustroju od 1990. vlada tzv. politička
elita. Tako građanin mora plaćati “hobotnicu od 13 tisuća ljudi” i ne
smije pitati kamo se troši njegov novac. Infrastruktura grada je
izraubana, potrošena - kaže Čižmek. Urbanizam se pretvorio u urbanizam
parcela. Gradi se na parceli, a grad daje priključak. Tu nailazimo i na
dvije vrste gradnje: kvazigradnju po političkoj proceduri, onoj koja je
izmišljena u Poglavarstvu.
A druga je bespravna, koja se nakon nekog vremena legalizira. Uz rizik
pucanja sve infrastukturne mreže. Zato još imamo ručne pumpe za vodu na
Trešnjevci ili Martinovki, ali i kanalizaciju koja je spojena na
izvorske potoke, a prema odluci iz 1888. godine.
Pomanjkanje urbanističke vizije prvo se “istreniralo” pregrađivanjem
Trešnjevke, a sad ide u blokove Donjega grada.
To je razbijeni urbanizam, urbanizam parcele, bez strategije i
planiranja. Kad se govori o gradu, kad je izveden prevrat - pretvorba i
rat, kad su stradali gradovi, odvija se proces rušenja gradova iznutra.
Stvara se međusloj upravljača koji koristi grad za svoje ciljeve,
ponašajući se u prostoru bahato, agresivno i cinično. Problem je
prodaja tuđega. Ne priznaje se djelo Holjevca, ne priznaje se urbanizam
i arhitektura. A s obzirom na to da nema demokratske procedure, ne
možemo više govoriti niti o urbanizmu - tumači Čižmek.
Kamo je nestalo urbanističko planiranje u Hrvatskoj?
![man_urb_tx.jpg](/media/img/9b/e9/5be2e7551e1ca3249bce.jpeg)