– Ovo su kabinetske, beživotne mjere. U prvom je redu procedura, a dok se ona provede, tvrtke će propasti – komentar je Ane Knežević, predsjednice Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, na ovaj tjedan predstavljen plan spašavanja problematičnih tvrtki nazvanih mjere C. Skeptičan je i Ivan Tomac, prvi čovjek Sindikata energetike, kemije i nemetala, koji više ne vjeruje ni u kakve Vladine modele.
Slab učinak
Kaže da će Vladin plan imati isti efekt kao i pomaganje tvrtkama skraćivanjem radnog tjedna. Od 200 milijuna kuna koje su trebale biti isplaćene tvrtkama za čuvanje radnih mjesta, država je za zadržavanje postojeće zaposlenosti potrošila 20.123 kune. No u isto vrijeme tijekom 2009. nestalo je 75 tisuća radnih mjesta. Budući da očekuju državnu pomoć, poslodavci su zasad umjereni u kritici te kažu da je ideja dobra, a vrijeme će pokazati kakva će biti izvedba. Sam program još uvijek je načelne prirode: Vlada je izrazila spremnost da pomogne tvrtkama u teškoćama tako što će im potpuno ili djelomično otpisivati dugove državi te će državna potraživanja pretvarati u vlasnički udio.
Procedura prije svega
Uz te dvije ključne mjere predviđena je i mogućnost prodaje državnih potraživanja strateškim partnerima, no zasad je javnost ostala uskraćena za informaciju koje bi tvrtke mogle računati na pomoć te koliko iznose državna potraživanja u problematičnim tvrtkama. Prema podacima Fine, država od blokiranih poduzeća potražuje oko 11 milijardi kuna poreza i doprinosa i pretpostaviti je da su svi ti dužnici kandidati za pomoć ili stečaj. Procedura kaže da se poduzeća prvo moraju obratiti svojim resorima, predočiti im održiv plan restrukturiranja, koje će ovi pak proslijediti ministarstvu financija. Ono će se pak pokriti iza mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koja mora vidjeti je li program u skladu s europskim pravilima za potpore i pomoć poduzećima. Među Vladinim socijalnim partnerima kruži priča da su ministri koji bi trebali odlučivati kome i kako pomoći u njihovu resoru jučer prvi put vidjeli prijedlog smjernica za pomoć, iz čega zaključuju da će u svemu zadnja biti riječ ministara financija i potpredsjednika Vlade Ivana Šukera. On je pak kazao da je uvjet da Vlada odobri otpis dugova ili uđe u kapital tvrtki kvalitetan i održiv plan restrukturiranja. Tko ga ne ponudi slijedi mu stečaj, koji bi morao biti brz i efikasan. Naznačio je tek da je riječ o društvima koja daju lažnu sliku o gospodarstvu, a zapravo posluju na rubu zakona i ispunjavaju uvjete za stečaj. Iz SSSH je prije mjesec dana otišao prijedlog s imenima stotinjak tvrtki kojima treba pomoći, no Ana Knežević kaže da nisu dobili nikakvu povratnu informaciju.
– Treba sjesti i dogovarati slučaj po slučaj, a ne baviti se procedurama – kaže Knežević.
Mjesec za smjernice
Smjernice za pomoć tvrtkama trebale bi se razrađivati idućih mjesec dana, a po medijima se već spominje da bi pomoć mogli dobiti Badel 1862, Dalmacijavino, Kio Orahovica, pa i Adriachem ako ponude održiv prihvatljiv plan restrukturiranja.
U svakom slučaju, pred Vladom je težak posao. Među dužnicima je 27 tisuća poduzeća sa 44 tisuće radnika koji, razumljivo, očekuju pomoć. Da se striktno išlo prema slovu zakona, sve bi te tvrtke već bile u stečaju.
Ti modeli dođu nešto kao sir ABC! Kaj buju radili kada nestane slova? Možda počnemo učiti i neko drugo pismo?