Pandemija COVIDA-19 imala je snažan utjecaj na smanjeni opseg mobilnosti i poslovanja, što je pak posljedično utjecalo na pad cijene sirove nafte na globalnom tržištu i velike gubitke naftnih kompanija. Kako se u danim okolnostima snašla hrvatska Ina, koliko će loši ovogodišnji rezultati utjecati na njihove strateške projekte u modernizaciju Rafinerije nafte Rijeka i Industrijski centar Sisak te kako generalno vidi poslovanje ovog sektora u korona krizi i razdoblju nakon nje, govori Sandor Fasimon, predsjednik Uprave Ine.
Rezultati Ine za prvih devet mjeseci su puno gori nego u istom razdoblju lani. Koliko je korona uzdrmala vašu kompaniju?
Kontekst poslovanja ove godine potpuno je promijenjen u odnosu na prošlu godinu i cijelo prethodno razdoblje. Cijele godine, posebice nakon prvog kvartala, bilježimo niske cijene nafte na svjetskom tržištu, niske cijene plina, a onda na to i vrlo niske rafinerijske marže. Ako pogledamo i turističku sezonu u Hrvatskoj, koja je također važna za naše poslovanje, ona je bila bolja nego što smo u početku to očekivali te je donekle kompenzirala lošu godinu. Štoviše, pomogla je da treći kvartal završimo s pozitivnom EBIDTA-om, ali je prva polovica godine bila negativna. U takvim uvjetima kompanija je prilagodila svoje poslovanje, provela niz operativnih i financijskih mjera, ali se fokusirala i na nove proizvode i usluge kako bi prebrodili ovu situaciju.
Pratite li kako su u ovoj situaciji, pandemije COVID-19 i pada cijena nafte, poslovale druge kompanije iz regije, i posebno vaš matični MOL?
Ova 2020. je vrlo slična za sve naftne kompanije, bilo u regiji, bilo negdje drugdje u svijetu, a posebice je teška za one koje u svojem portfelju imaju i plinski biznis. Činjenica je, kao što sam već rekao, da su cijene nafte i plina na svojim povijesno niskim razinama te su velike svjetske kompanije iz sektora morale znatno smanjiti svoje operativne troškove, ali, isto tako i kapitalna ulaganja. Npr. kod Shella je to na razini od četiri milijarde dolara, a kod BP-a 2,5 milijardi dolara. Velik broj najavio je rezanja od 15 do 30 posto.
Hoće li koronakriza, odnosno njezine ekonomske posljedice, utjecati na vaše strateške projekte; pritom prije svega mislim na Rafineriju nafte Rijeka i najavljenu investiciju u Sisku?
Usprkos tome što smo morali poduzeti neke bolne korake u operativnom poslovanju kako bismo održali financijsku stabilnost poslovanja, nismo odustali ni od jednog našeg strateškog projekta. To nisu projekti koje radimo od danas do sutra, već ono što će nam dugoročno donijeti tržišnu prednost. Modernizacija Rafinerije nafte Rijeka i transformacija Siska idu zacrtanim planom bez obzira na COVID-19. Prošle smo godine donijeli finalnu investicijsku odluku za postrojenje za obradu teških ostataka u Rijeci te smo započeli s radovima. Riječ je o investiciji teškoj četiri milijarde kuna, a postrojenje bi trebalo biti u pogonu 2023. Ista je situacija i u Sisku, gdje transformiranje u industrijski centar ide svojim tijekom.
Kakva je trenutno situacija sa Siskom?
Radi se postrojenje za proizvodnju bitumena. Projekt biorafinerije težak je oko 300 milijuna eura. Uvršten je na listu strateških projekata RH i prijavili smo ga upravo za sufinanciranje na Inovacijski fond EU. Okvirno se očekuje da bi s radom mogla započeti 2025., a kapacitet bi joj bio 55 tisuća tona bioetanola godišnje. Sisak će se razvijati i kao logistički hub, a također će tamo biti smještena i jedna od naših solarnih elektrana. Da ponovim još jednom, mi Sisak ne mislimo napuštati, već imamo održive projekte koje tamo razvijamo.
Vlada je krajem listopada odbila ponudu Ine za koncesiju luke u Urinju. Pojavila su se nagađanja da će cijeli projekt Rafinerije nafte Rijeka zbog toga kasniti te da je Ina namjerno poslala nepotpunu prijavu. Možete li nam to komentirati?
Moram odmah reći da u ovom slučaju nije bilo nikakve namjere Ine za slanje nepotpune dokumentacije. Također, nema nikakvog zastoja niti će navedena situacija utjecati na projekt modernizacije u Rafineriji u Rijeci. I dalje planiramo pokretanje 2023. Mi smo velika kompanija, velik sustav s velikim brojem radnika i vanjskih suradnika, a ovo je opsežna i kompleksna dokumentacija i činjenica je da se greške znaju u takvim uvjetima događati. Naravno da ćemo analizirati što se dogodilo i zašto je došlo do greške te ćemo po potrebi poduzeti korake da se to ne ponovi. Da budem iskren, odmah nakon vijesti o odbijanju koncesije imao sam dva ozbiljna poziva i razgovora s našim vlasnicima. Jedan je bio iz Budimpešte iz sjedišta MOL-a, a drugi iz hrvatske Vlade s istim pitanjem – hoće li zbog ovoga kasniti gradnja. Odgovor je – ne. Nema kašnjenja. Da zaključim, nije bilo ovdje nikakve namjere, nema kašnjenja te smo i dalje predani projektu i rokovima kakvi su postavljeni. Na ponovljeni natječaj ćemo se javiti, a vremena je dovoljno s obzirom na to da nam je koncesija potrebna do kraja ožujka, nakon toga čekamo i građevinsku dozvolu za taj dio projekta. Zanimljivost je da je za ukupan projekt postrojenja za obradu teških ostataka potrebno čak 14 dozvola, a ovo je samo jedna od njih.
