Novalja je u utorak u predvečernjim satima bila domaćinom još jednog izdanja festivala poduzetništva, obrta i OPG-a Moja poduzetna Hrvatska. Riječ je o projektu koji medijska grupa Styria Hrvatska organizira drugu godinu za redom, a kojem je primarni cilj prezentacija i popularizacija proizvoda vrijednih hrvatskih obrtnika. Kako to već biva, ujedno se radi i o jedinstvenoj prilici ne samo za upoznavanje sa šarolikom ponudom, već i zanimljivim pričama.
Prva takva s kojom se moglo susresti u Novalji ona je o Lunjskim maslinicima, ili kako mještani kažu jednom od najslikovitijih i najljepših kutaka otoka Paga, gdje se nalazi oko 80 tisuća stabala maslina od čega je 1,500 divljih. Istraživanja su pokazala da su neka od njih starija i od 1200 godina, a pretpostavlja se i da su neka i starija. Zbog svojih je karakteristika Lunjski maslinik 1963. proglašen i botaničkim rezervatom. Iz Luna je na novaljsko izdanje festival Moja poduzetna Hrvatska došao i Nediljko Baričević koji se šest godina bavi proizvodnjom maslinovog ulja, ukrasnih predmeta od maslinova drva te pčelarstvom i proizvodnjom meda od kadulje. Kaže da često odlazi na sajmove po cijelom otoku i županiji jer je to najbolji kontakt s kupcima, a najponosniji je na činjenicu da njegove masline nisu prskane te da na tržište plasira zdrav proizvod. „Živimo usred pravog prirodnog bogatstva o kojem su u posljednje vrijeme, osim medija, pisani i diplomski radovi. Za neke masline u Lunjskom masliniku se niti ne zna koliko su stare. Što se tiče ukrasnih predmeta, započeo sam se time baviti iz hobija, a danas su moji proizvodi sve traženiji“, istaknuo je Baričević.
Lun je, uz maslinovo ulje, ponudio i sirovine za prirodnu kozmetiku, čajeve te novu gastro – liniju. Asortiman je to GT grupe iz Novalje, vlasnika Tanje i Tonija Galića, koji uspješno posluju već tri godine. „Imamo pilinge za tijelo proizvedene od maslinova ulja i mljevenih koštica masline, zatim kreme za ruke i lice od maslinova ulja te balzame za usne. Krenuli smo u proizvodnju i pakiranje začinske soli sa samoniklim biljem, a nudimo i kreme od samoniklog smilja. Prisutni smo i na austrijskom tržištu te uskoro planiramo i veću ekspanziju.
Jedan od naših proizvoda je i sušeni list masline od kojeg se pripravljaju čajevi, što je posebno zanimljivo jer se obično maslinu promatra kroz proizvodnju maslinovog ulja“, pojasnila je Tanja Galić.
Jedna od prvih asocijacija na otok Pag, uz solanu, je i Paška sirana. Riječ je zajedničkom trudu nekolicine otočkih obitelji koje su preko 70 godina sačuvale tradiciju proizvodnje jednog od najpoznatijih paških proizvoda te koje su sva ta desetljeća opstali zahvaljujući ideji zajedništva i solidarnosti. Paški je sir ujedno je i dio identiteta otoka i grada Paga, namirnica koja je sačuvala tradiciju proizvodnje, ali kojoj su dodani i brojni novi začini, okusi i mirisi. „Paški sir najcjenjeniji je hrvatski sir. U studenom 2016. godine na World Cheese Awards-u u San Sebastianu u Španjolskoj osvojili smo Super gold medalju te je naš paški sir proglašen najboljim sirom Srednje i Istočne Europe. Nagrada zapravo ne manjka, a jedna od posljednjih je i ona koju smo primili kao priznanje za dizajn otočnog proizvoda na CROPAKU koji okuplja korisnike i proizvođače ambalaže u Hrvatskoj i regiji, kao i dizajnere i tiskare“, ispričala je Martina Pernar Škunca.
S paškim se sirom predstavio i OPG Vidas iz Novalje. U prvi su plan istaknuli obiteljsku tradiciju proizvodnje paškog sira koja seže u davnu 1887. godinu, dok sam OPG postoji dvadesetak godina. U dva su desetljeća osvojili niz nagrada, medalja i zlata te se ujedno natječu i za titulu OPG zlata vrijedan. Suvlasnica Jadranka Vidas kaže da su zadržani originalna receptura i procesi proizvodnje sira te da imaju više od 60 hektara pašnjaka, a posebna nota u sirevima koje proizvode dolazi od kombinacije endemskog bilja koje njihova stada pasu i od bure koja nosi sol od Velebitskog kanala. „Proizvodnja se odvija u maloj sirani u sklopu naše kuće i u izradi sudjeluju svi članovi obitelji. Tradicionalno, na naše sireve utiskujemo prilikom proizvodnje klasifikacijski broj koji je familiji Vidas izdan u Austro-Ugarskoj, u vrijeme Franje Josipa. Označava familiju i pašnjak na kojoj su ovce smještene, a ta je čestica i danas, više od 120 godina, u vlasništvu familije“, kazala je Vidas dodavši da su u svaki element proizvodnje utkani i velika briga i ljubav prema onome što rade. Osim toga Vidasi se bave i proizvodnjom maslinovog ulja, a od branja do prerade najviše prođe 48 sati te se masline prerađuju hladnim prešanjem. U ponudi imaju i paški sir u maslinovom ulju, za koji kažu da se radi o vrhunskoj deliciji koja niti jednog gurmana ne može ostaviti ravnodušnim.
U Novalju je došla i Aqua Sub, obiteljska tvrtka iz Brodarice, osam se godina bavi izlovom, ručnom preradom i prodajom prirodnih spužvi. Uz to izrađuju ukrasne poklon pakete od spužvi i sapuna te mirisnih soli, a osim u Šibensko – kninskoj županiji do njihovih se proizvoda može doći i u brojnim suvenirnicama diljem Dalmacije. Nadalje, među suvenirima su se u Novalji posebno istaknuli oni izrađeni od bračkog kamena koje je predstavila Ranka Drpić.
„Više od desetljeća bavimo se izradom ukrasnih i uporabnih predmeta od bračkog kamena koje distribuiramo veleprodajnim kanalima i na sajmovima. Izrađujemo i nakit od bračkom kamena, oplemenjen poludragim kamenjem“, dodala je Drpić.
Vještinu izrade ukrasnih predmeta, u ovom slučaju drvenih i oslikanih dekupaž tehnikom, pokazali su i iz tvrtke Taxi Boni Em. Dolaze iz Novalje, a njihov se asortiman sastoji od drvenih kutija, slika i okvira za slike, magneta te nakita. Za dizajn i kreativni dio zadužena je Manuela Škunca Graho koja je najavila i da uskoro planiraju otvaranje galerije u Novalji.
Uz izložbeni dio, svaki festival poduzetništva, obrta i OPG-a ima i gastronomsku dionicu za koju se svaki put pobrinu snage Majstora kuhara, kulinarskog studija koji vodi poznati hrvatski kuhar Branko Ognjenović i, kako sami kažu, mjesta koje okuplja sve zaljubljenike u gastronomiju i enologiju. U Novalji su skuhali žgvacet od puretine, za čiju je pripremu bilo potrebno oko 20 kilograma mesa, desetak kilograma povrća i 20-ak kilograma tjestenine. Brojni domaći i strani gosti tako su imali priliku uživati u nekoliko stotina porcija jela koje je inače karakteristično za istarski kraj. Ognjenović se festivalu Moja poduzetna Hrvatska upravo, između ostalog, i pridružio kako bi okusima i mirisima povezao sve dijelove zemlje.
Pripravljaju, nude, prodaju "zdravu" hranu i ostale proizvode kuhano u aluminijskom sudu?! Ta ne znaju li ti strucnjaci za "zdravo" i "prirodno" da je aluminij strasno toksican? Stotine tisuca djece se rada s genetskim poremecajima koje se pripisuje aluminiju: imaju sedam prstiju na rukama, skrge na bokovima, peraje medu noznim prstima i svjetlucaju u mraku ....