Čak 30 milijuna dolara vrijedan paviljon stakla Muzeja umjetnosti u Toledu najprepoznatljiviji je simbol toga američkoga "grada stakla", kojim se odaje priznanje naslijeđu generacija lokalnih staklara. No koliko god se na prvi pogled podrazumijeva – i izgledom i svrhom – prava je istina da u njegovoj izradi nije uopće sudjelovala domaća staklarska industrija, već je taj spomenik domaćoj tradiciji uvezen iz Kine, nove globalne sile u staklarskoj industriji, piše The Wall Street Journal.
Prvi od 2003.
Nitko, naime, u cijelom SAD-u nije imao dovoljno razvijenu tehnologiju ni sposobnost da zadovolji arhitektonske bravure pri izvedbi ovoga futurističkog paviljona, čak ni sami toledski staklari, koji su uvijek bili desetljeće ispred konkurencije u savijanju i laminiranju stakla. Godinama je Zapad strepio od kineskih low-tech izvoznika odjeće i namještaja, a na kraju je upravo krhko staklo pokazalo koliko je krhka obrana od Kineza koji pred cijeli svijet postavljaju nove izazove – profinjene proizvode za koje su potrebna velika kapitalna ulaganja, znanje i visokosofisticirane tehnologije, pa globalnoj potražnji, koja više i ne može bez vrhunskih kineskih tehnologija, primjerice u izradi čelika za lokomotive i turbine, sada treba dodati i tvornice specijalnih stakala. Ipak, kad je općenito riječ o proizvodnji stakla, Kinezi su još 2003. prekinuli 100-godišnju vladavinu SAD-a na svjetskoj ljestvici.
Obama nemoćan
Kineske kompanije koje ostvaruju golem rast na domaćem tržištu, uspjele su, naime, u samo nekoliko godina premostiti golem jaz u tehnološkim inovacijama s industrijaliziranim zapadom. Dapače, da bi izveli kompleksan projekt u Toledu, tvrtka Avic Sanxin čak je dodatno investirala u tehnologije za složena stakla, kazao je zamjenik generalnog direktora Bruce Tsin, ističući kako su američke kompanije previše oprezne te preferiraju standardne procese i lako zarađen novac. Kinezi svoju vrhunsku tehnologiju nastoje i osigurati od stranaca koji bi im preoteli primat pa neki, poput Owens-Illlinois INC-a, proizvođača staklenih boca iz Ohija, namjeravaju upumpati milijune dolara u akvizicije i joint venture poduzeća u Kini idućih godina. Tako bi upoznali i njihove najnovije tehnologije.
Većina svjetskog stakla dolazi iz tzv. ravnih linija. U SAD-u su 33 takve tvornice, od čega dvije u Toledu, a u Kini danas čak 150, većina nakon rapidna rasta autoindustrije koja je zahtijevala lokalnu proizvodnju. Kina danas tako čini 45 posto ukupne svjetske proizvodnje stakla, od čega većinu sama potroši. U 15 minuta proizvodnje u Kini se proizvede stakla dovoljno za neboder od 100 katova. Čak i staklo za prozore za One World Trade Center (Freedom Tower) u New Yorku dolazi sa sjeveroistoka Kine.
Kada je američki predsjednik Barack Obama lani pristao na zahtjeve sindikata da se uvedu novi carinski nameti na uvoz autoguma i čeličnih cijevi iz Kine, ponadali su se i u staklarskoj industriji. No ništa se nije dogodilo, čak ni pošto ga je osam američkih senatora pozvalo da odgovori na izazov kineskih subvencija u staklarskoj industriji. Kineski je ministar trgovine tad jasno poručio da bi im se to moglo obiti o glavu.
Tolika je to brojnost da u svakom trenutku svršava barem 10.000 Kineza. Zanimljiva nacija.