Javno je bilo propisano tko i koliko zemlje može dobiti i na osnovi čega. Od Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) dobili smo popis stoke, u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi koliko stočari imaju poljoprivrednog zemljišta i koliko kome nedostaje, a na osnovi toga izradili smo konačnu tablicu i dodjeljivali zemlju, pri čemu smo vodili računa i o povezanim društvima istih vlasnika. Činjenica jest da velike tvrtke imaju puno stoke i trebaju puno zemlje. No držali smo se zakona i donesenih naputaka te je lista koju smo objavili prije nekoliko dana transparentna. Sve se može lako provjeriti – kaže Blaženka Mičević, ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište (APZ), nakon što su objavljeni rezultati dodjele zemlje stočarima “bezemljašima” na noge digli neke seljačke udruge.
Očekivanja naglo splasnula
Iz Udruge OPG-a Život optužuju, naime, kako je izravna dodjela zemlje, umjesto putem javnog natječaja, potvrdila da joj je krajnji cilj da se podebljaju potpore velikim sustavima, a da će stvarna, domaća i uzgajivačka obiteljska gospodarstva ostati praznih ruku. Neozbiljnost cijele akcije vidi se i u tome da je prihvaćeno tek 30% ponuđenih površina, tvrde. No Mičević kaže da je podatak HPA upućivao na to kako je u nas više od 10.000 stočara kojima nedostaje više od jednog hektara, a kako se prijavilo njih 3000, ispada da njih 7000, suprotno stajalištima kako njima treba najviše, pogotovo mljekarima, zemlju očito ne treba.
Od ponuđenih 42 tisuće hektara državne zemlje na kraju je svega 837 poljoprivrednih gospodarstava prihvatilo 12,6 tisuća hektara, objašnjava, ističući kako je cijela priča možda i pogrešno shvaćena. Puno je njih mislilo kako će dobiti obrađenu oranicu, okrupnjeni komad zemlje i slično, a dobili su šikaru u Lici, koju su odbijali, iako bi im se troškovi krčenja odbili od zakupnine. Bila je riječ u najboljoj namjeri, što govori i podatak da je u dvije godine, od 2013. do 2015. u zakup stavljeno 100,7 tisuća hektara državne zemlje, a u prethodnih 12 godina 263 tisuće.
Situacija sa stočarima najzornije je pak pokazala sav kaos na terenu, odnosno koliko podataka u Agenciji još nemaju, a oni koje imaju su loši. Većina jedinica lokalne samouprave uopće nije usklađivala stanje na terenu. Poljoprivrednu zemlju davali su i za nogometna igrališta, groblja... ni kanal Dunav – Sava nije preveden u zemljišne knjige, dok u evidenciji Agencije stoje oranice. To je, tvrdi Mičević, samo novi dokaz zašto je JLS-ima trebalo oduzeti ovlasti raspolaganja državnim zemljištem i cijeli sustav centralizirati.
Prošlo je, naime, nekoliko rokova do kojih su trebali zatražiti raspisivanje javnih poziva u svojim općinama i dostaviti potrebnu dokumentaciju. Da su radili svoj posao, dobivali bi 65% novca od zakupnine, no bez javnih poziva i sklopljenih ugovora nema ni prihoda, kaže Mičević, ističući kako je to tek dio kaosa na terenu, na kojem se dandanas ne zna ni koliko je obrađenog državnog zemljišta u funkciji, kamoli privatnog.
Ugovori pisani rukom?
Do kraja ovoga mjeseca APZ bi trebao dobiti podatke o svim ugovorima o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta od 1991. do 2015. Računaju da ih je 16.000, no već pristiglih 15.000 potvrđuje činjenicu da država dosad nije imala pojma koliko je trebala uprihodovati od tih ugovora, već samo koliko je, prema izvješćima Fine, dobila. Već s raspisivanjem natječaja, za koje trebaju potvrde o (ne)dugovanju, te s legalizacijom u prvih šest mjeseci 2015. u odnosu na prvih šest mjeseci lani, naplata je bolja za 81%, za gotovo 50 mil. kuna.
– Brojne se općine brane kako nemaju ugovora o zakupu ni financijskih kartica, neki ugovori o korištenju ili produljenju korištenja pisani su i ovjeravani rukom načelnika. Prema prvim procjenama, država je svih ovih godina zakinuta za stotine milijuna kuna, s čime ćemo u javnost izaći čim vidimo s DORH-om koliko godina unazad možemo ganjati otkupninu, što je otišlo u zastaru, a za sve ostale idemo u reviziju ugovora koristi li ih se sukladno gospodarskom programu. Revizijom ugovora do Božića će se na natječaju sigurno naći parcela za koje ćemo raskinuti ugovor – završava Mičević.
>> Natječaji za zakup 666 hektara državnog zemljišta
>> Teme o skoroj komasaciji pobudile interes poljoprivrednika
