U Finskoj, u kojoj redovni radni tjedan traje 37,5 sati, radnici prekovremeno mogu raditi maksimalno 48 sati tjedno 4 mjeseca godišnje, a u danu smiju raditi najviše 13 sati. Ne čudi što u Finskoj samo 13% radnika radi prekovremeno jer je premija na plaću za prva dva prekovremena sata u danu 50%, a za treći i svaki sljedeći sat 100%, dok se na tjedni prekovremeni rad plaća premija od 50%. U Finskoj za kršenje zakona o radnom vremenu prijeti novčana i zatvorska kazna do šest mjeseci.
Hrvati kao Rumunji
U Hrvatskoj radnici prekovremeno najviše rade u privatnom sektoru, ali nisu dostupni podaci koliko. Za razliku od Finske, kod nas postoji tek odredba da se prekovremeni rad plaća, ali ne navodi se koliko, nego je iznos prepušten izumirućim kolektivnim ugovorima u privatnom sektoru. Iako dugi radni tjedan štetno utječe na fizičko i mentalno zdravlje kao i na ravnotežu poslovnog i privatnog života radnika, studija Eurofounda o prekovremenom radu u EU te u Norveškoj i Velikoj Britaniji pokazuje da se i dalje u nekim zemljama smatra da je normalno da radnici rade prekovremeno, dok je u drugima takav rad iznimka. U europskim zemljama minimalna premija za prekovremeni rad radnim danom iznosi 10, 25 ili 40%, ali najčešće se plaća 50%, a za prekovremeni rad državnim praznicima, noću ili na dan odmora ona raste do 100% ili u nekim slučajevima do čak 150%!
Radnici u nekim zemljama za svaki sat prekovremenog rada radnim danom umjesto premije mogu dobiti 1,5 sati slobodnog vremena. Hrvatska i Rumunjska se u studiji Eurofounda navode kao zemlje u kojima se umjesto plaćanja prekovremenog rada radnicima najčešće daje slobodan dan. Europska direktiva o radnom vremenu još iz 2003. ograničila je maksimalni tjedni rad na 48 sati s prekovremenim satima, a radnici u danu trebaju imati minimalno 11 sati odmora u komadu. U Njemačkoj propisani radni tjedan traje 35,6 sati, radnici dnevno mogu maksimalno raditi 10 sati, a tjedno s prekovremenim satima maksimalno 48 sati. U toj zemlji premije na prekovremeni rad određuju se kolektivnim ili individualnim ugovorima. Hrvatska ima 40-satni radni tjedan, a radnici mogu tjedno raditi maksimalno 50 sati. No dugi radni tjedan ne povećava produktivnost radnika zbog štetnih učinaka na zdravlje i produktivnost. Istina, u Hrvatskoj radnici formalno mogu bez posljedica odbiti prekovremeni rad ako ne postoje izvanredne okolnosti zbog kojih je nužan. Studija Eurofounda pokazuje da je u Austriji, Finskoj, Francuskoj, Luksemburgu i Slovačkoj nužna usmena ili pismena suglasnost radnika za prekovremeni rad.
U Austriji normalni radni tjedan traje 38,75 sati, a radnici dnevno najviše mogu raditi 12 sati i 48 sati tjedno 17 tjedana godišnje, a za prekovremeni rad premija je 50%. U Austriji prekovremeno najviše rade liječnici, te potom menadžeri i akademske profesije. U nizu zemalja EU radnici mogu odbiti prekovremeni rad zbog skrbi o djeci i opravdanih, zdravstvenih ili drugih prihvatljivih razloga. Prema Eurofoundu najkraći radni tjedan s punim radnim vremenom uz Njemačku imaju Francuska (36,5 sati), Danska i Britanija 37 sati te Finska i Norveška 37,5 sati. Maksimalni 40-satni radni tjedan imaju Bugarska, Hrvatska, Estonija, Grčka, Mađarska, Litva, Latvija, Malta, Poljska, Rumunjska i Slovenija. No i u Bugarskoj premija na prekovremeni rad do 48 sati tjedno iznosi 50%, a 100% najčešći je u privatnom sektoru na rad nedjeljom ili državnim praznikom, u Poljskoj premija na prekovremeni rad iznosi 50, a 100% na rad nedjeljom, praznicima, noću ili u danima odmora. U Sloveniji premije na prekovremeni rad iznose između 30 i 50% prema kolektivnom ugovoru ili ugovoru o radu.
I u Irskoj, Nizozemskoj i Britaniji premije su propisane kolektivnim ugovorom ili pojedinačnim ugovorima. Prema anketama provedenim među radnicima 13% Portugalaca radi prekovremeno, 19% Austrijanaca, 20% Šveđana, 14% Iraca je radilo više od 45% sati tjedno, 39% Grka navelo je da je radilo prekovremeno, 9% Norvežana, a Litva ima najmanje prijavljenog prekovremenog rada, tek 1%. Prekovremeni rad među menadžerima izražen je u Nizozemskoj, Španjolskoj i Švedskoj. U Austriji, Malti i Poljskoj prekovremeni je rad češći u javnom sektoru, a u Češkoj, Hrvatskoj, Rumunjskoj i Ukrajini u privatnom sektoru. U Francuskoj se najviše prekovremeno radi u ugostiteljstvu, transportu, građevini i smještaju.
Šteti zdravlju radnika
Prekovremeni rad, prema Eurofoundu, šteti mentalnom i fizičkom zdravlju radnika te uzrokuje niz zdravstvenih poremećaja. Iako radnici obično dobivaju naknadu za prekovremeni rad, u EU još ima neplaćenog prekovremenog rada, pa čak i u Danskoj primjerice kod dijela radnika. U Francuskoj se polovina zaposlenika žalila da je 4 sata i 39 minuta tjedno radila neplaćeno, a više od 6 sati neplaćenih prekovremenih sati tjedno imali su zaposleni u medijima i sektoru nekretnina.
Ma suprotno!!! Njemaca i Francuza najviše radi, a najmanje ih je u "hdz-u"!!! Najmanje ih je na uhljebničkim pozicijama, lažnim penzijama i sigurno nemaju odnos da 40 000 proizvodnih radnika hrani 4 milijuna ostalih..