Više od polovici kupaca, održivost je jedan od najvažnijih kriterija na koje obraćaju pažnju pri odabiru nekog proizvoda. Najmanje trećina njih spremna je za održiviji proizvod platiti čak 25 posto višu cijenu. Potrošači su, više nego ikad, spremni na odanost održivim tvrtkama, ali ovo se odnosi i na zaposlenike. Tako bi većina milenijalaca odbila posao u tvrtki koja nema čvrstu održivu strategiju.
U posljednjih pola desetljeća, 85 posto ljudi svoje je navike kupovanja preusmjerilo ka održivijima. Kako pokazuju rezultati Globalne studije održivosti iz prošle godine, potrošači se u tandemu s kompanijama smatraju pokretačima promjene. Posebno se to odnosi na mlađe potrošače odnosno kasne milenijalce i pripadnike Z generacije. Tako je održivost, osim preduvjeta za opstanak, postala i potrošački zahtjev.
Tvrtke i korporacije zato se susreću sa sve većim pritiscima prema održivosti. Pritisci dolaze sa svih strana – od javnosti preko dionika i udruga pa sve do vlada. Tako danas rijetko koja korporacija nema plan ili strategiju za održivost, ali pravilno izvještavanje o istoj gotovo je od jednake važnosti.
Zahtjevi za informacijama o održivosti prisutni su u zajednici investitora već nekoliko desetljeća. Primjerice, još krajem 90- ih godina Hrvatska elektroprivreda bila je jedna od prvih kompanija na ovim prostorima koja je odlučila o svojem utjecaju na okoliš izvijestiti javnost. Zahtjevi su se od onda do danas samo povećali, a informacije su važne postale širem krugu javnosti te nisu rezervirane samo za ulagače.
Moralna obveza ili puka prisila?
Osim investitora, izvješća danas očekuju pa i zahtijevaju mnogi – kreditne institucije, regulatori, državne institucije, poslovni partneri, civilni sektor, lokalne zajednice te možda i oni najvažniji, kupci i korisnici. Kompanijama je zato u interesu pravilno izvještavanje umjesto sve raširenijeg greenwashinga. To je trend u kojem se tvrtke lažno predstavljaju kao održive, a već prvim pogledom u izvještaj primjećuju se očiti nedostaci.
Ovo je komentirala i Mirjana Matešić, direktorica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj.
– Primarni interes svake kompanije je da posluje pozitivno. Ulaganje u održivost povećava vrijednost kompanije tek u srednjem ili duljem razdoblju. Da se to događa kratkoročno današnji problemi ne bi postojali. Investicije u održivost često su jako skupe te zahtijevaju promjenu infrastrukture kao i samog načina razmišljanja. Usprkos tome, mi u Hrvatskoj imamo veliki broj primjera dobre prakse – izjašnjava se.
Tako se opet može izdvojiti HEP koji je u svoje poslovne procese potpuno integrirao održivost i brigu za okoliš. Postavio je jasne ciljeve pa do 2030. želi izgraditi održivi niskougljični energetski portfelj, a kako bi ovo ostvario intenzivirao je ulaganja u projekte definirane obnovljivim scenarijem razvoja. Njegov napredak na tom putu zainteresirana javnost može pratiti u izvješćima o održivosti HEP grupe.
Problemi izvještavanja isti diljem Europe
Trenutno postoji više od 500 različitih formalnih i neformalnih obrazaca za izvještavanje o održivosti. Obrasci variraju ovisno o industriji i lokaciji te obuhvaćenim problemima, a zbog nedostatka standardizacije izvještavanje je često nedosljedno.
U Hrvatskoj većina kompanija koristi smjernice Globalne inicijative za održivost, a zašto je tako objašnjava Matešić.
– U Hrvatskoj gotovo pa sve kompanije koje su obveznice izvještavanja koriste GRI. To se ustalilo kao uobičajeni okvir izvještavanja kod nas. On nije suviše kompliciran, a dovoljno je informativan i transparentan. Zato smo ga mi do sada uvijek preporučali – govori.
Dosljednost ipak dostižna?
Pred godinu dana Europska je komisija predstavila prijedlog unaprjeđenja nefinancijskog izvještavanja o održivosti. Cilj nove direktive nije samo javna rasprava već i samo povećanje održivosti kompanija. Novi bi se obrazac izvještavanja tako još više nego dosad trebao kretati u pravcu evaluacije održivosti koji bi služio korporacijama da otkriju svoje jake, ali i one slabije strane.
Nova direktiva će obuhvatiti i veći broj obveznika o izvještavanju pa će se broj s dosadašnjih 11 tisuća povećati na procijenjenih 49 tisuća europskih kompanija, uključujući i velik broj hrvatskih.
Neke tvrtke već su se, čak i pomalo vizionarski, krenule pripremati za novu direktivu. Primjerice, već spomenuti HEP je u izvješću za 2020. godinu slijedio sve ciljeve i zahtjeve EU Taksonomije. Na ovaj način ostvarili su važan iskorak u izvještavanju o okolišnim temama u Hrvatskoj. Osim o okolišnom utjecaju, izvijestili su i o društvenom te upravljačkom segmentu i tako javnosti dali uvid u cjelokupnu 'krvnu sliku' HEP grupe.
Osim nove direktive koja će u izvještavanje potencijalno uvesti toliko traženu dosljednost i transparentnost, direktorica HR PSOR-a, Mirjana Matešić objasnila je kako neke tvrtke već sada dostižu ove standarde.
– Kada educiramo kompanije o tome kako izvještavati, jedna od glavnih poruka je poštovati nešto što GRI zove načelom ravnoteže. U izvještaju se zato treba govoriti i o manjkavostima, a ne samo o stvarima koje služe za pohvalu. Mora se, dakle, objektivno ocijeniti gdje su tvrtke super, gdje su dobre, a gdje postoji mogućnost za poboljšanje – objašnjava.
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskom elektroprivredom.
