Nedavna transakcija, koja je bila svojevrsno iznenađenje kad je
mađarski naftni div MOL, koji je ujedno strateški partner
Ine (s udjelom od 25 posto plus jednu dionicu), kupio Tifon
umirovljenog generala Ivana Čermaka, preko noći je bivšem
vlasniku donijela oko 130 milijuna eura. Toliko, naime, pretpostavljaju
strani analitičari da je Čermak dobio nakon dovršetka
poslovne transakcije koja je trajala, prema priznanju obiju strana, oko
devet mjeseci.
Čermak je time postao jedan od Hrvata koji raspolažu doista velikim
novcem. No, najnovija transakcija s MOL-om time je, čini se, i
zaokružila poslovni uzlet jednog od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj koji
je u dva desetljeća prošao put od uvoznika klima-uređaja do
vlasnika naftne tvrtke koja je poslovanjem došla do toga da
se i jedna od najvećih naftnih kompanija na ovim prostorima, poput
mađarskog MOL-a, zainteresira za nju. No, i bez toga Čermak nije bio
siromašan. I prije prodaje Tifona mnogi su procjenjivali da
je "težak" 30-ak milijuna eura, što je već samo po sebi
dovoljno za ugodnu i mirnu starost.
Poslovni početak jednog od naftaških kraljeva nije
imao ama baš nikakve veze s crnim zlatom i nimalo nije
obećavao ono što je poslije uslijedilo. Kao jedan od
uvoznika klima-uređaja, u Petrovoj ulici, radio je bez velike reklame i
posao je išao po nekom svojem redu. No, poznanstvo i neki
dugovi Mirka Kramarića, vlasnika kultnog zagrebačkog kluba Best (zbog
instaliranih njegovih klima-uređaja), pretvorila su Čermaka, nakon
kratkih uzajamnih razgovora, u novopečenog suvlasnika diskoteke. Iako
se sam nije mnogo miješao u poslove s diskoklubom, dijelio
je na neki način njegovu sudbinu koja ga je povezala s Franjom Tuđmanom
koji je početkom devedesetih jednu Novu godinu dočekao upravo u tom
klubu.
Prilično neposredan, jednostavan i s vječnom cigaretom u ustima, postao
je jedan od onih ljudi koji su obilježili ratne događaje u Hrvatskoj.
Kao i mnogo puta prije, pokazao je da se ne boji novih izazova i da se
na njega može računati. Usprkos tome što je bio čak
dopredsjednik Izvršnog odbora HDZ-a negdje početkom rata
postavljen je i na mnogo konkretnije i zahtjevnije dužnosti. Vojni
logističar, jedan od nabavljača oružja za vojsku, gubernator Knina i
sve ostalo što jest i nije ulazilo u opis radnog mjesta,
Čermak je odradio na opće zadovoljstvo.
No, 1993. godine prepušta posao Vladimiru Zagorcu te odlazi
na za njega poprilično nezanimljivu dužnost ministra trgovine,
brodogradnje i energetike. Vrlo brzo shvaća da mu administracija i
papirologija ne donose pravo zadovoljstvo pa osniva tvrtku Crodux u
kojoj mu savjetima pomaže i stari prijatelj Mladen Vedriš,
poznati ekonomski analitičar, pa uz laganu i diskretnu potporu politike
kreće u stvaranje naftnog carstva. U kupnju naftnog terminala na otoku
Krku ulaže gotovo sav novac, a nakon toga kao prvi Hrvat nabavlja
privatni tanker Lanu, koji je trebao poslužiti za prijevoz nafte duž
Jadrana. No, ubrzo propada Dubrovačka banka, izbija afera s Nevenom
Baračem i nikad razjašnjenim odnosom oko "petog ortaka" te
zbog kredita (i propasti banke) odlučuje se potkraj 1999. godine na
potpunu prodaju svega što je imao, a to je tvrtka Crodux,
petnaestak benzinskih crpki i isto toliko cisterni, tanker Lana...
Najzanimljivije je što je tada sve to prodao upravo
austrijskom OMV-u, velikom suparniku mađarskog MOL-a, koji je sada
kupio Čermakovo drugo poduzeće Tifon. Iako brojke tih kupoprodaja znaju
samo upućeni, tvrdi se da je OMV platio 15-ak milijuna eura dok je
otprilike isto toliko Čermak dobio od razvijenih poslova opskrbe
tadašnjih međunarodnih snaga ne samo u Hrvatskoj nego i u
Bosni i Hercegovini.
Prebrojivši sve novce koje je dobio prodajama, Čermak
odlučuje da još jednom krene u naftni biznis. I osniva
tvrtku Tifon. Ubrzo se pokazalo da nije pogriješio
i da sa svim iskustvom i novim odnosima na hrvatskom naftnom
tržištu Tifon može postati nešto mnogo veće od
Croduxa, što se ubrzo pokazalo. Iako je sjedište
tvrtke u poprilično neuglednom objektu smještenom u
Martićevoj ulici samo nekoliko desetaka metara od moderne i prestižne
Inine zgrade, trust mozgova ostao je isti: Čermak, bivši
ministar gospodarstva Nenad Porges i, naravno, Mladen
Vedriš. Bez sumnje je čvrsto odlučio primijeniti onu staru:
Ne mijenjaj ekipu koja pobjeđuje.
Ta je ekipa uspješno pobijedila i na natječajima za gradnju
benzinskih postaja na autocestama Zagreb Rijeka i
Zagreb Split pa se Tifonova boja (s)našla i u toj
konkurenciji. I sada je opet sve to prodao. I bez obzira na to
što je možda i on, poput nekih drugih hrvatskih tajkuna,
osjetio da je došlo vrijeme kad je bolje prodati to
što imaš nego čekati neka druga vremena, ne treba
se baš na to kladiti. Iako je 130 milijuna eura dosta novca,
Čermakov život pokazuje da je svaka prodaja dosad bila samo dobra
prigoda za (još jedan) veći uzlet. Hoće li se to
još jednom ponoviti ili je doista došlo vrijeme
za miran život u dvorcu, uzgoj purana, proizvodnju vrhunskih vina... Do
svega toga prepreka je samo Haag.
Ivan Čermak: Najbogatiji hrvatski umirovljenik
Od klima-uređaja do Tifona i - Haaga
