Legendarni Kujtim Shala bivši je hrvatski nogometni reprezentativac koji je postao legenda Dinama. Rođen je na Kosovu u Prizrenu, ali se 1990. godine odazvao pozivu Dražana Jerkovića za prvu utakmicu vatrenih protiv SAD-a na Maksimiru. U ranijem intervjuu za Večernji list ispričao je zanimljive dijelove svoje karijere.
– Živim u Mannheimu, s nogometom više nemam ništa, a živim dobro. Ima se, važno je da nikome ništa ne duguješ. U sretnom sam braku već 38 godina s mojom kraljicom, mojom predivnom suprugom Jehonom, imamo četvero djece: Teutu, Andisa, Janinu i najmlađega Romana. Sin Andis bio je nogometaš, ali se povukao dosta mlad. Kazao mi je: 'Tata, nisam postigao ono što sam htio, a htio sam biti kao ti.' Zabijao je u regionalnim ligama po 20 golova u sezoni, a nitko ga nije htio u drugoj ligi – rekao nam je Shala jednom prilikom u razgovoru.
Shalin igrački put u Jugoslaviji bio je jako zanimljiv: Liria Prizren, Partizan, Priština, Dinamo.
– U Partizanu sam 1983. godine dobio četverogodišnji ugovor, ali već nakon godinu dana vidio sam da tu neke stvari ne štimaju. I pobjegao sam, nisam više želio ostati, digao sam frku, govorio im kako više ne mogu živjeti u Beogradu. Partizan me jedva-jedvice pustio. Kazali su mi: 'Da nisi tako simpatičan, mi bismo ti karijeru uništili! Pa reci – što želiš da ti damo? Dali smo ti da igraš Kup prvaka za nas (protiv Dinama iz Berlina, nap.a.), za pola godine postao si mladi reprezentativac... Pa jesi li ti normalan, zašto želiš otići?'. A ja sam ostao uporan, pošto-poto želio sam u Prištinu.
Tamo ste doživjeli afirmaciju, ali među ostalim i doživjeli jednu suspenziju.
– Bio sam suspendiran šest mjeseci zbog namještene utakmice Priština – Čelik. Ja sam kao namještao, a borio sam se tada za prvoga strijelca lige! I, ne, nisam zabio gol protiv Čelika u toj utakmici, ali ne zato što nisam htio, nego zato što mi nisu davali lopte. Neki drugi su bili prodali utakmicu, ja sigurno nisam – priča Shala pa nastavlja:
– Prije dolaska u Dinamo 1989. bio sam na odsluženju vojnoga roka i tamo sam igrao za tzv. Sportsku četu, s Bobanom, Pančevom, Jakovljevićem, Tuceom, Kajtazom... Treneri su bili Čabrinović i Karasi. Pokraj takvih igrača ja nisam mogao igrati u napadu, pa sam na treningu iz zezancije igrao libera. Na to mi Karasi kaže: 'Pa ti si izvanredan libero, bit ćeš mi kapetan!' Tada je Miljanić nazvao Zajeca u Dinamo i kazao mu: 'Zeko, stavi Kujtima da igra libera i jamčim mu odlazak na SP u Italiju!' Kada sam došao iz vojske, Kuže i Zeko iznijeli su mi tu ideju, na što sam bio šokiran: 'Pa što je vama, kakav libero, ja sam napadač! Ili polušpica.' Kuže odmah shvati da sam poludio, pa kaže Zeki: 'Pusti ga, vidiš da je divljak, on je rođen da daje golove.' I tako sam u debiju protiv Hajduka igrao polušpicu, s desetkom na leđima, a Boban mi je bio rezerva. Pobijedili smo u Maksimiru s 2:0, ja sam dao prvi, Zvone drugi gol. Iako sam samo dan prije došao iz vojske, taksijem sam iz Beograda stigao u Zagreb. I – iskreno – kada su mi dali desetku, a Bobana stavili na klupu, bilo me silno strah! Nisam uopće poznavao momčad, nismo nijednu utakmicu igrali skupa.
Je li vam draže bilo dati gol Partizanu, Zvezdi ili Hajduku?
– Svima sam njima dao gol, pa i Dinamu kada sam bio igrač Prištine, pobijedili smo s 2:0 u Prištini, zabili smo Đukić i ja. Ćiro je u toj utakmici bio trener Dinama, ali sezonu prije bio je kod nas u Prištini. Spasio nas je od ispadanja. Ja nisam imao baš blizak odnos s njim. Ćiro je više volio slušati zvijezde, to je kod nas bio Vokrri, a ja s Vokrrijem nisam bio u dobrim odnosima. Ćiro je tako znao staviti u momčad nekoga tko nije bio bolji od mene. Ja sam znao da će publika – ako budem na klupi – brzo reagirati. Tako je bilo u utakmici s vinkovačkim Dinamom, a bilo je 'biti ili ne biti'. To je ono kada je doveo Terezu Kesoviju na utakmicu. Bio sam na klupi, dugo je bilo 0:0, a publika, 30 tisuća ljudi, viče: 'Shala, Shala!' Tada se Ćiro okrene prema meni i svojim piskutavim glasom viče: 'Ustaj, zagrij se!' A cijeli stadion: 'Ćiro, Ćiro!' Čim sam ušao u igru, penal za nas, povedemo, drugi gol namjestim, 3:1 pobijedimo Vinkovčane - prisjetio se Shala.
