Da bismo danas ostali konkurenti na tržištu, potrebne su stalne dodatne
edukacije i treninzi. U Hrvatskoj je još uvijek toga svjestan samo top
i srednji menadžment, dok pojedinci, što zbog manjka motivacije, što
zbog nedovoljno financija, još uvijek nisu dovoljno uključeni u taj
proces cjeloživotnog obrazovanja. Iako su tvrtke koje se bave osobnim i
poslovnim razvojem na našem tržištu više od deset godina, tržište
edukacija kod nas još uvijek nije dovoljno razvijeno.
– Mi u Hrvatskoj, u usporedbi s Europom, nemamo javnu svijest o tome da
nakon najviše pet godina posjedujemo poluznanje, da jedan studij više
nije dovoljan za profesionalni život te da u poslovnom svijetu nemamo
šanse dugoročno preživjeti ako zaista stalno ne radimo na sebi. Opet, u
usporedbi s Europom, nema ni poticajnih sredstava za pojedinca i za
njegov razvoj.
U Europi ima jako puno programa za razvoj. Recimo, Europa traži od svih
članica da se do 2010. godine 13 posto svih stanovnika određene države
uključi u proces cjeloživotnog učenja. U Hrvatskoj nemamo nikakvih
ozbiljnih statistika i nikakav uvid u sredstva uložena u tu svrhu, pa
prema tome niti ne znam koliko je postotak uključen u proces učenja
tijekom čitavog života.
U jednom EU projektu je rečeno da je 1,8 posto cijelog stanovništva na
neki način sudjelovalo u ovom procesu, što je ogromna razlika od 13
posto koje traži EU i tu se vide ogromni deficiti – tvrdi Ivanka
Springer, direktorica WIFI instituta koji se bavi cjeloživotnim učenjem
i dio je Austrijske gospodarske komore. U Austriji, nastavlja Springer,
poslodavci plaćaju 39 posto edukacije (od njihovih 400 tisuća
polaznika), 37 posto plaćaju polaznici sami za sebe, no kod nas je i
platna moć mnogo niža nego u Austriji, a i poticajna sredstva države su
drugačija.
– Austrija ima budžet od 2,5 milijardi eura za cjeloživotno učenje, dok
se u Hrvatskoj niti ne spominje budžet, a pogotovo se ne pokreću
aktivne kampanje po tom pitanju. Ljudi moraju biti osviješteni koliko
je to važno i da to nije dodatno znanje već nužno kako bismo (p)ostali
konkurentni na tržištu – smatra Springer. Ipak, mnogi pojedinci koriste
budžete svojih tvrtki, kao i njihov opći plan razvoja kako bi krenuli
na neku od edukacija ili treninga.
Ulaganjem do konkurentnosti
– Svi treninzi s obzirom na današnju platežnu moć za pojedinca nisu
pristupačni, onda to uvijek na kraju ipak bude na inicijativu tvrtke. U
zadnje vrijeme i pojedinci sve više prepoznaju važnost ulaganja u sebe
i sve više razmišljaju o razvoju svoje karijere, jer na kraju krajeva,
svoju karijeru ne možete ostaviti na razmatranje samo poslodavcu, nego
i sami morate razmišljati kako ćete biti konkurentni – kaže direktorica
Educe mix Gordana Matković.
Na svoju inicijativu pojedinci ipak najviše odlaze na treninge
govorništva, na koje se neki odlučuju još u srednjoškolskim danima.
– Moje područje je govorništvo, koje nije samo poslovna vještina, pa je
kod mene puno veći interes pojedinaca, primjerice roditelja koji žele
svoju djecu upisati na treninge govorništva jer škole nisu obuhvaćene
ovim programom. Mi imamo dva tipa seminara, jedan je otvoren za
građanstvo, a drugi su naši “in house” treninzi. A dolaze mi i
političari na individualna savjetovanja – objašnjava direktorica
Cicerona Mirela Španjol Marković.
Budući da se za programe ispod 80 sati ne smiju izdavati certifikati,
većina sugovornika izdaje potvrde za treninge koji traju po nekoliko
dana, dok za one duže, izdaju diplome. No, većina se slaže da samo
uvjerenje o završenoj edukaciji i nije bitno, jer polaznici stječu
konkretna znanja i vještine koje poslodavci mogu odmah primijetiti na
poslu.
Problem je što velik broj polaznika treninga na njih dolazi samo zato
što ih je tvrtka poslala, što otežava rad s dijelom grupe koja je
spremna na učenje. Zbog toga bi tvrtke trebale bolje iskomunicirati
treninge sa zaposlenicima i objasniti im zašto je važno da ih prođu.
– Velika je odgovornost na ljudskim resursima, na koji način oni
iskomuniciraju potrebe za treninzima svojim djelatnicima. Bitno je to
iskomunicirati kao dio motivacije, reći im: “Mi računamo na vas,
ulažemo u vas i prema tome vi ste s tim znanjem konkurentni na
tržištu.” U tom će se slučaju i taj čovjek ponašati odgovornije prema
tome znanju i na treninge doći s voljom da uči – ističe Gordana
Matković. No, ljude koji ne dolaze na treninge s voljom za učenje dobar
trener odmah primijeti.
– Odmah prepoznate ljude koji su tamo samo zato što im je netko naredio
da dođu, vidite to po njihovoj neverbalnoj komunikaciji, jer verbalno
uopće ne komuniciraju. A ako komuniciraju, onda je to uvijek u
negativnom segmentu, u smislu nekakvog miniranja cijelog treninga.
Međutim, iskusni trener sigurno može u jednom određenom vremenu i te
osobe dobiti na svoju stranu.
Moja iskustva su da je potrebno pola sata do četiri školska sata da ih
pridobijem da se aktivno uključe u rad – tvrdi ravnatelj Centra
poslovne izvrsnosti Ivica Kocman. Da dobra komunikacija poslodavca i
zaposlenika uvijek urodi plodom, smatra i voditeljica razvoja
poslovanja u Gentisu Danijela Govorčinović.
– Naša je zadaća upozoriti poslodavce na to koliko je bitno objasniti
zaposlenicima unaprijed zašto ih šalju na trening i koji je očekivani
rezultat njihove edukacije. Naša je uloga olakšati im proces učenja,
potaknuti ih da osvijeste područja koja trebaju razviti i poboljšati,
nositi se s njihovim otporom promjenama i raditi aktivno na rješavanju
stvarnih problema iz njihove prakse – tvrdi Govorčinović.
Znanje pridonosi probitku
Znanje pridonosi probitku pojedinca i organizaciji koja ga posjeduje,
ono ima stratešku ulogu u vođenju moderne organizacije. Ona poduzeća
čiji zaposlenici imaju te karakteristike posjeduju dragocjen
intelektualni kapital čiji je rezultat uspješno i profitabilno
poduzeće, tvrdi Gordana Matković. A osobni razvoj je jako važan da bi
mogli početi s poslovnim razvojem.
– Mi u Hrvatskoj, ali i ljudi u Europi, imamo jako razvijenu
individualnu svijest, a kako ja najviše radim s top menadžerima, onda
znam da na individualnoj razini tvrtka funkcionira onako kako razmišlja
top menadžer ili direktor uprave. Ako je on otvoren za komunikaciju,
onda će i menadžeru biti lakše opravdati troškove za edukaciju.
Znanje je moć i vani je puno više razvijena ta kolektivna svijest i
odgovornost za prenošenje znanja na mlađe kolege i buduće nasljednike.
Nama je kapitalizam donio grčevitu borbu za osobni uspjeh, zadovoljenje
osobnih interesa, pa se to nažalost vidi i u edukaciji – rekla je
Mirela Španjol Marković. Iako se gotovo svi treninzi odrađuju u grupama
od desetak osoba, individualni su mnogo produktivniji za pojedinca.
– Na individualnim treninzima imate priliku raditi na promjeni
mentalnih modela. Većina treninga na našem tržištu usmjerena je na
razvoj vještina kao što su prezentacijske vještine, komunikacijske
vještine, pregovaranje, prodajne vještine... Međutim, nešto tu
nedostaje, tu dolazi dio koji je još prilično nezastupljen na našem
tržištu, to je taj razvoj mentalnog sklopa i promjena karaktera, i to
je ono što će činiti razliku od čovjeka do čovjeka i činiti ih
konkurentnijim – smatra Danijela Govorčinović.
Edukacija je prijenos znanja, ali i nešto mnogo više.
– Edukacija ima tri cilja, jedno je prijenos znanja, druga je zabava
koja je legitiman cilj svake edukacije, pri čemu mislim da mi, da bi se
zadržali na tržištu moramo biti jako dobri glumci i zabavljači da bismo
polaznike mogli motivirati, što je treća strana edukacije – tvrdi
Mirela Španjol Marković.
Svi polaznici nakon treninga žele, bez obzira zašto su došli, biti na
tržištu rada cijenjeniji i više plaćeni., jer je to najveći razlog
zašto netko ulaže u sebe.
– Poslovna izvrsnost je htjela otići korak dalje, pa smo kroz
jednogodišnje programe pokrenuli program “Izvrsni za izvrsne”, gdje
okupljamo velike tvrtke i omogućujemo svakom našem polazniku da im
pošalje svoj životopis – tvrdi Ivica Kocman.
Da bi edukacije bile uspješnije i kvalitetnije, potrebni su dobro
opremljeni edukacijski centri.
– Jednog kuhara ili kuhara ne možemo samo teoretski educirati već mu
treba čitava infrastruktura, odnosno stručni centri gdje možemo spojiti
praktičnu i teorijsku nastavu. Postoje inicijative, a i Hrvatska
obrtnička komora se zalaže za tu ideju – zaključuje Ivanka Springer.
Sudionici okruglog stola
Gordana Matković - direktorica
tvrtke Educa Mix
Danijela Govorčinović -
voditeljica razvoja poslovanja u tvrtki Gentis
Ivanka Springer - direktorica
tvrtke WIFI Croatia
Mirela Španjol Marković -
direktorica tvrtke Ciceron
Danijela Govorčinović -
trenerica u Gentisu
