Ideja ministra rada Miranda Mrsića da se u Hrvatskoj uvede jedinstveni ugovor o radu nije naišla na pozitivne reakcije u stručnim krugovima.
Prema toj ideji, ugovor bi imao nekoliko faza. Prvih tri do šest mjeseci poslodavac bi radniku mogao dati otkaz bez obrazloženja, nakon dvije godine ugovor bi se smio otkazati uz opravdani razlog, a nakon dvije i pol prava bi rasla proporcionalno stažu.
Iz razgovora s dekanom Pravnog fakulteta u Splitu i profesorom s katedre za radno pravo Borisom Buklijašem, Viktorom Gotovcem sa zagrebačkog Pravnog fakulteta i Draganom Bagićem s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, proizlazi da se radi o modelu koji je novost u radnom pravu, otvara niz pitanja i dilema pa i troškova, s neizvjesnim učincima na tržištu rada. Ne vjeruju da je na tu ideju došao stručnjak za radno pravo, već je pripisuju ekonomistima zagovornicima fleksibilizacije pod svaku cijenu.
– Trend rada na određeno je u porastu i nije ga moguće zaustaviti. Tko god kaže da to može učiniti, ne govori istinu. Sama ideja da se rad na određeno drugačije regulira je dobra, ali to treba riješiti tako da se položaj tih radnika poboljša, a da se u isto vrijeme ne našteti pravima onih koji rade preko ugovora na neodređeno – ističe dr. Dragan Bagić.
Topla voda
On prihvaća argument da radnici koji rade na određeno ne mogu, na primjer, uzimati kredite, čak je i spreman podržati promjene ako razrada ideje bude kvalitetna, ali upozorava da ni jedna promjena zakona nije povećala broj radnih mjesta.
– Stalno upadamo u zakonodavni optimizam da će neka odredba promijeniti život. Ni sad se ne koriste mogućnosti koje postoje u zakonu – dodaje dr. Bagić.
Hrvatski su propisi davno omogućili rad kod više poslodavaca na tzv. part-time poslovima, ali time se rijetki koriste.
– Naše tvrtke i menadžeri nemaju znanja da bi organizirali radni proces sa skraćenim vremenom. Veći je problem u vještinama menadžera i poslodavaca nego u propisu – kaže Bagić.
Prof. dr. Boris Buklijaš misli da ne treba otkrivati toplu vodu već zadržati postojeća dva oblika rada – na određeno i neodređeno, kako preporučuju konvencije i Međunarodna organizacija rada.
– Radni odnosi su previše kompleksni da bi se u njih interveniralo “gemišt” rješenjima. Točno je da se kod novih zaposlenja preferiraju ugovori na određeno, ali to se treba riješiti na drugi način. Predloženo ne ide u prilog radnika, a da je ta moja tvrdnja točna pokazuje i reakcija poslodavaca koji su ga zdušno prihvatili – pojašnjava dr. Buklijaš koji smatra da jedinstveni ugovor nije povoljan ni za jedan od postojećih oblika rada.
Rad na leasing
– Predstavnici kapitala i rada u trajnom su sukobu jer je to priroda njihova odnosa – kaže prof. dr. Buklijaš.
– Radnik sada može dobiti otkaz nakon isteka ugovora na određeno ili probnog roka, a po prijedlogu mogao bi nakon prvog, petog ili 25. dana. Poslodavci će moći takav ugovor otkazati kad hoće, kako to može biti bolje? – pita dr. Buklijaš.
Sadašnji zakon poznaje i druge oblike rada koji se spominju kao novost, rad kod više poslodavaca, rad preko agencija za privremeno zapošljavanje, tako da zakonodavni okvir nije zapreka. Na tržištu je desetak agencija, mahom u stranom vlasništvu, od kojih se radnici mogu iznajmiti na leasing.
>>Donosimo Mrsićev plan: Sedam hitnih mjera za nova zapošljavanja
Par tajm ili privremeni posao ,donosi mnogo vecu zaradu robovlasnicima ,ne moraju da placaju osiguranja , ...