Pamučna industrija Duga Resa, koja je prodana na dražbi, u središte pozornosti dospjela je jer se ispostavilo da su sin i unuk državne revizorice Šime Krasić sudjelovali na držabi u tuđe ime. Naime, Robert Krasić, revizoričin sin, i njegov nećak Luka Ivančić licitirali su uime Stjepana Pavića, vlasnika austrijske tvrtke Glastex, pa je on i postao novi vlasnik Pamučne industrije.
Stjepan Pavić upravo zbog brojnih napisa, tvrdi, odlučio se obratiti medijima, a pismo prenosimo u cijelosti.
Zbog velikog medijskog interesa povodom kupnje tvrtke Pamučna industrija Duga Resa d.o.o. dostavljamo Vam sve relevantne podatke o tom bitnom ulaganju za Karlovačku županiju.
Pamučna industrija u stečaju je više od osam godina, posljednje dvije godine njezino je poslovanje zaustavljeno, a preostala 34 radnika ne primaju plaću. Tvrtka Glastex Klagenfurt više od 15 godina posluje u tekstilnoj industriji, a u toj branši radim čitav život. Glastex i Neda Senj s Pamučnom industrijom posluju dugi niz godina. Nakon 17 poništenih javnih natječaja za prodaju tvrtke sud je odlučio raspisati javnu dražbu koja je održana u srpnju 2009. Moja ponuda nije bila valjana jer nisam na vrijeme uplatio jamčevinu od 500 tisuća kuna. Ta je dražba u međuvremenu bila poništena jer ponuđač Kontekst Karlovac nije uplatio kupoprodajni iznos od 19,7 milijuna kuna.
Na drugu javnu dražbu, održanu 1. ožujka 2010., odlučio sam se javiti zajedno s poslovnim partnerima tvrtkom Neda Senj d.o.o. i gospodinom Robertom Krasićem, nekadašnjim direktorom više tekstilnih tvrtki, prvenstveno zbog velikog iskustva i međusobnog povjerenja koje smo stekli poslujući zajedno u tekstilnoj industriji prijašnjih godina. S obzirom na to da smo dogovor o partnerstvu postigli tek uoči druge dražbe, svoju ponudu odlučili smo predati preko tvrtke Prave nekretnine. Vlasnik i direktor te tvrtke, između ostalog registrirane i za poslovno zastupanje, jest Luka Ivančić, nećak gospodina Roberta Krasića, u kojeg svi partneri imaju povjerenja i koji će se nakon preuzimanja zaposliti u Pamučnoj industriji.
Želim istaknuti kako je jedini cilj našeg preuzimanja revitalizacija tvrtke, ponovo pokretanje proizvodnje i gospodarski rast lokalne zajednice. U prvih godinu dana poslovanja cilj nam je zaposliti do stotinu novih radnika. Sigurni smo kako svojim zajedničkim iskustvom i poznavanjem tekstilne industrije možemo doprinijeti oživljavanju kompanije i rastu zaposlenosti u Karlovačkoj županiji.
Mene zbunjuje to što sam jučer u elektronskim medijima čuo da je Luka Ivančić vlasnik kupljene industrije. Povjerenje vrijedno 17 milja je stvarno povjerenje. Ne kažem da netko nekome ne može darovati lovu, ali svakako ne treba čuditi kada takva akcija izazove reakciju. Također ne treba čuditi niti kada unaprijed smišljeno netko postaje vlasnik nečega, na neko vrijeme, da bi sam sebe kasnije razvlastio. Logično je pitanje koje se postavlja kakva je namjera u konačnici? Stoga je moguće da je sve po zakonu, a ovo pisanje može se iskoristiti kao dobra reklama. Jedino stvarno kada sam vidio napis na Lukinoj majic, a baka i mama su mu to što jesu (ne znam za ostale) doista se čovjek zapita u kojoj on to obitelji živi da bi stavio takav natpis? Takav napis ima za cilj skretanje pozornosti i sada je skrenuta u potpunosti. Morat će do kraja akteri ove priče istrpiti i dokazati da familija nije mafija.