Kroz slučaj Agrokor često je prozivana i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Je li ta institucija mogla spriječiti jamstva koja su odobravala Agrokorova društva, poslovanje s faktoringom, repo ugovore..., a za što ih se proziva, te bi li zbog propusta ulaganja mogle nastupiti tužbe prema mirovinskim društvima razgovaramo s predsjednikom Upravnog vijeća Hanfe Petrom Pierrom Matekom.
Jedna od prozivki bila je navodna vaša odgovornost za izdana jamstva Agrokorovih tvrtki?
Kompanije čije dionice kotiraju na burzi dužne su određene informacije javno objaviti kako bi se svi ulagači s tim informacijama upoznali i ugradili ih u svoje procjene. Nije uloga Hanfe tumačiti javnosti kakva je situacija u pojedinoj kompaniji, primjerice je li prezadužena, je li preuzela prekomjerna jamstva... To bi bilo i opasno jer implicira da bi država bila suodgovorna za poteze ulagača na burzi.
Na kome je onda odgovornost – isključivo uprava, NO, revizora..?
Odgovornost je kompanija i njihovih revizora da financijski izvještaji sadrže sve što moraju sadržavati. Odgovornost je kompanija da na burzi objavljuju sve propisane informacije. A odgovornost je ulagača kako će objavljene informacije uzeti u obzir.
Odobrena jamstva i gubici tvrtki u kojima mirovinski fondovi imaju udjele opet otvaraju pitanje odgovornosti mirovinskih društava...
Sva društva svaku svoju odluku moraju potkrijepiti adekvatnom analizom. Jamstva koja su bila javno objavljena su prema tome trebala biti uzeta u obzir u tim analizama i sukladno tome utjecati na procijenjenu vrijednost dionice. Nerealno je očekivati da će svaka investicijska odluka donijeti dobit. One potencijalno uvijek mogu završiti gubitkom. Ono što je bitno je da li je odluka bila donesena u skladu s pravilima struke. S obzirom na sukob interesa koji postoji kada su članovi nadzornog odbora neke kompanije ujedno zaposlenici ili članovi uprava mirovinskih društava, bitno je da članstvo u NO bude potpuno odvojeno od investicijskog procesa. Ono što će članovi NO odlučivati stvar je njihove individualne odluke i odgovornosti i nije predmet zakona o mirovinskim fondovima.
Ipak, u nekim krugovima već se govori o mogućim tužbama... Tko ih može podnijeti?
Takva vrsta zahtjeva bi se vjerojatno temeljila na odredbama zakona koje govore o dužnosti mirovinskog društva i njegovih zaposlenika da postupaju savjesno i pošteno, u skladu s pravilima struke i najboljim interesima članova mirovinskih fondova. Zakon propisuje i odgovornost mirovinskog društva prema članovima fondova za štetu koja bi nastala u slučaju suprotnog postupanja. Zato bi u tom slučaju prvo trebalo dokazati takvo postupanje, a nakon toga još i postojanje štete. Hanfa ne može naložiti naknadu štete. Odgovarajuće postupke mogla bi pokrenuti depozitna banka fondova ili sami članovi.
Hoće li mirovine biti niže zbog Agrokora,ali i drugih promašenih ulaganja?
Svaki član obveznog mirovinskog fonda je u drukčijoj situaciji. Najbitnije je koliko će imovine biti prikupljeno na nečijem osobnom računu u trenutku umirovljenja. Na primjer, uz ogradu da je računica vrlo gruba, ako je na nekom ulaganju izgubljeno 1% imovine fondova, član koji se zaposlio prošle godine i uplaćivat će još 44 godina do pune mirovine, de facto je izgubio 1% od jedne četrdesetpetine dijela svoje mirovine koju će dobivati iz drugog stupa. Smanjenje mirovine iz drugog stupa bi bilo najbliže 1% kod starijih članova kojima je do mirovine ostalo relativno malo vremena. Plašenje javnosti s izgubljenim milijardama je tendenciozno i služi svrsi dovođenja u pitanje mirovinske reforme bez nuđenja kvalitetnog alternativnog rješenja.
Prozivani ste i zbog faktoringa..
Već smo govorili da je Hanfa utvrdila da se faktoring u velikoj mjeri koncentrirao na financiranje Agrokora i da smo o tome informirali druga relevantna tijela,uključujući i HNB, jer se faktoring društva financiraju od strane banaka. To je poslovni model kojeg su faktoring društva odabrala – o njemu možemo imati svoje mišljenje – ali time ona nisu prekršila nijedan propis. Specifičnost ove situacije je što su neki dobavljači pristajali na izniman rizik koncentracije prema jednom kupcu, pa i putem regresnih jamstava, što je na kraju ugrozilo i njihovu opstojnost. Za to su sigurno dobavljači imali poslovnih razloga, ali to već govori o nepostojanju sustava upravljanja rizikom kupca. Drugi važan aspekt je odgađanje roka usklađenja poslovanja faktoring društava sa Zakonom o faktoringu.
Dakle, da je Ministarstvo financija na vrijeme naložila usklađenje reakcija je mogla biti bolja?
Da, jer bez zakona Hanfa nije imala nadzornih alata i ovlasti za intervenciju, čak i da su faktoring društva radila nešto protuzakonito. U prijelaznom razdoblju ta društva nisu bila faktoring društva u smislu Zakona, pa im nismo mogli izricati nadzorne mjere. Da su bili usklađeni, mogli smo, primjerice, naložiti kvalitetnije upravljanje rizikom koncentracije.
Niste ni bili zadovoljni zbog sklopljenjih repo ugovora kojima se je financirao Agrokor?
Čim smo primijetili da su se neki subjekti pod našim nadzorom počeli baviti financiranjem Agrokora umjesto svojim poslom, proveli smo nadzore i izrekli veći broj prilično oštrih mjera. Neki su prestali sklapati takve ugovore, a neki su nastavili poslovati kao najobičnije trgovačko društvo.
Agrokor je pokazao da je propusta puno i što treba mijenjati...
Ako se žele spriječiti gubici uzrokovani individualnim ulaganjima, moglo bi se propisati još veću diversifikaciju portfelja mirovinskih fondova. Očigledna je i velika izloženost u državnim obveznicama. Ako se pak utvrdi da sukobi interesa u odnosu na vlasnike mirovinskih fondova ili političare nisu dovoljno obuzdani postojećim kontrolnim mehanizmima, jedna drastična mjera moglo bi biti smanjenje ulaganja u Hrvatsku ili zamjena aktivne strategije ulaganja pasivnom. Područje faktoringa zahtijeva puno opsežnije i dublje analize: faktoring uglavnom nigdje nije reguliran, a ako se žele značajno ograničiti rizici od propasti faktoring društava, trebalo bi ih značajno opteretiti kapitalnim i drugim zahtjevima.
Na početku kada je cijena dionica Agrokorovih tvrtki počela padati postavljalo se pitanje zašto niste zaustavili trgovinu, a sada se postavlja pitanje zašto je tako dugo obustavljena i trebaju li kriva izvješća biti razlog za to.
Odluka o privremenoj obustavi burzovne trgovine dionicama iz koncerna Agrokor nije donesena niti impulzivno niti pod pritiskom javnosti. Odlučili smo obustaviti trgovinu jer su istovremeno bila ispunjena dva preduvjeta. Prvi je kašnjenje objave financijskih izvještaja za 2016. godinu, a drugi je upozorenje ulagačima koje je došlo iz Agrokora da se ne bi trebali oslanjati na financijska izvješća iz prošlosti te da postoji mogućnost da nisu sve potencijalne obveze pravovremeno objavljene. Ako ne postoje novi izvještaji, a ulagači su upozoreni da se na stare ne bi trebali oslanjati, zapravo više ne postoje elementi potrebni za utvrđivanje vrijednosti dionice što je po našem mišljenju razlog za obustavu trgovine. Nismo skloni obustavama, ali nismo mogli dopustiti da se trgovanje tim dionicama odvija „na slijepo“.
Svi sve znaju, nitko nije kriv...I pitaju se zašto se ljudi masovno iseljavaju...