Kad se u državi kakva je naša, s pretjeranim adimistriranjem uz poseban začin prenormiranosti na svim razinama i u svim područjima društvenog života, najavi zakonska promjena suprotna dosadašnjoj praksi, a kojoj smo upravo svjedoci, onda takva vijest zaslužuje komentar. Po (ne)pojavnosti u našem okruženju ova bi pojava mogla biti tretirana i u rubrici: Vjerovali ili ne?! Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja izradilo je nacrt prijedloga izmjene zakona o gradnji (uh, kako dugačak proceduralni naziv) koji donosi dvije ogromne novine.
Značajnija digitalizacija (e-dozvola dobiva novu dimenziju i puniji smisao), ali i obveza javnopravnog tijela da na zahtjev odgovori unutar 15 dana (u protivnom će se smatrati kako je projekt sukladan posebnim propisima). I dok je prva dimenzija samorazumljiva razvojna faza e-uprave (a za očekivati je da se i u drugim područjima javne uprave učine slični koraci), ova druga dimenzija je od strane poslodavaca više puta naglašavana kao ozbiljan nedostatak i problem u poduzetničkim (i obiteljskim) investicijama u objekte za poslovanje, za tržište ili privatni život.
Ova šutnja administracije, osim što je ozbiljna prepreka investicijskim poduzetničkim poduhvatima, ima i svoje druge neželjene posljedice. Onemogućavanje šutnje administracije dokida skriveni korupcijski potencijal (odugovlačenjem do “nagrade”) kojemu svjedočimo u raznoraznim prilikama. Narušavanje državnog sustava dugotrajan je i slojevit proces u kojemu korupcijski pritisak ima vrlo visoko mjesto. Upravo je zato i važno uklanjanje onih zona korupcijskog potencijala u kojemu se pokazuje sva “inventivnost” naših ljudi (recimo, jedna kava sa službenikom u vrijednosti od 50.000 eura, kao da ste pozvali na kavu bivšeg američkog predsjednika Clintona).
Šutnja administracije ima i poseban dodatak, odnosno sociološko-psihološku dimenziju koju poznaje svaki naš građanin, svaki naš poduzetnik koji je barem jedanput bio na nekom šalteru javno-upravnih tijela. Ne tako rijetko možemo posvjedočiti svojevrsnom služ- beničkom “iživljavanju” nad neupućenim građanima i podnositeljima kojekakvih zahtjeva, tražiteljima obrazaca...Kako izgleda ta hrvatska službenička kultura najbolje znaju oni koji su privremeno (u bližoj ili daljoj prošlosti) radili i/ili živjeli u uređenijim zemljama. Nespremnost za pomoć korisnicima javnih usluga (građani, obrtnici, radnici, poduzetnici...) glavno je obilježje dijela hrvatskih javnih službenika. Kao da korijen riječi “službenik” ne dolazi iz glagola “služiti”, biti sluga svojim građanima i poduzetnicima. Ako se ovaj pojam službenika krivo razumije onda “sluga” postaje zarobljenik vlastitih ograničenja i prohtjeva koji onda ugrožavaju zdravi život zajednice, razvoj društva i gospodarstva te negativno utječe na poduzetničko i investicijsko okruženje. Kad je pokrenuta inicijativa za izmjenom zakona primarni je cilj i zadaća bio rejting na listi Doing Business.
Želja je bila skraćivanje roka izdavanja gra- đevinske dozvole i smanjenje broja procedura (predviđeno je ovim novostima u zakonu da se one prepolove na sadašnje stanje što je vrlo ambiciozan cilj, a nadamo se u konačnici i provediv). Ovo je svakako bitan motiv, ali se na njemu ne može zaustaviti. Kao što se prekidanje prakse šutnje administracije ne treba zaustaviti samo na ovom primjeru s izdavanjem građevinske dozvole. Ovu bismo vrijednu promjenu trebali proširiti na sva područja javne vlasti u kojima se “susreću” službenici i građani/poduzetnici/obrtnici. Prekidanje prakse šutnje administracije dobro je za opće druš- tveno zdravlje, za život i rad na- ših građana, za rad i poslovanje naših poduzeća, za ulaganje i poslovnu perspektivu svih poduzetničkih poduhvata.
Video: Porez na imovinu: Razlozi 'za' i 'protiv'
Odlična, pozitivna promjena, ako uspije proći... Zanimljivo kako ovdje nema partijskih plaćenika, njima su glavne teme ustaše-partizani...