Na ulasku u njihovo uredno dvorište su tobogan, pješčanik, drvena kućica i ljuljačke. Preko dvorišta trči veseli dvogodišnjak, uzima me za ruku i vodi u razgledanje.
– Krave – pokazuje prstićem dok idemo kroz staju. Zatim zastaje i izgovara: – Junice. A onda produžujemo do druge staje gdje se razdragano nasmijao.
– Mirko – upire ručicama prema jednom od bikova na čijemu je uhu markica s tim imenom.
Ivano je budućnost farme
Veseli dvogodišnjak koji zna neka imena goveda na obiteljskoj farmi i obožava crtiće sa životinjama, prvenstveno kravama, zove se Ivano. Izgleda da se njegovi roditelji Magdalena i Danijel Horvatić ne moraju brinuti što će biti s njihovom farmom na kojoj je 150 goveda simentalske pasmine... Uostalom, ni Danijelov otac Damir nije se morao brinuti za svoju farmu, ni njegov za svoju i tako generacijama.
Horvatići se u Staroj Kapeli u općini Dubrava nedaleko od Vrbovca, u tradicionalno stočarskome kraju, bave govedarstvom i ratarstvom. Svaki drugi dan Dukatu isporuče oko 2500 litara mlijeka, za što po litri dobiju oko 2,75 kuna, s uračunatim PDV-om i premijama. Osnovna je cijena mlijeka oko dvije kune i ona zapravo ne bi pokrila trošak da nije dodataka. Danijel kaže kako se u odnosu na vrijeme od prije deset i više godina situacija u mljekarstvu pogoršala, ali se još može privređivati.
– Može se povući novac iz fondova EU. Mislim da je nama mlađima to lakše nego poljoprivrednicima starijima od 60 godina, jer jednostavno morate znati koristiti se kompjutorom, pratiti natječaje – govori taj tridesetogodišnjak. Uz pomoć Mjere 4.1.2. Programa ruralnoga razvoja, a koja se odnosi na zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskoga gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš, Horvatići su investirali 1,6 milijuna kuna u cisternu i prikolicu za gnoj te utovarivač za gnoj na koji je otišlo gotovo pola te investicije. Još čekaju rezultate natječaja za Mjeru 4.1.1. jer “dok ne vide, ne vjeruju”. Bude li sve prema planu, na gospodarstvu će napraviti tri betonska silosa za silažu i sjenažu.
Ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ima zaokružen ciklus koji obuhvaća proizvodnju stočne hranu na 40 hektara livada i 30 hektara oranica. Bude li viška žita, prodaju ga. Svake godine prodaju i oko 30 tona goveđeg mesa klaonici Cromes. Tridesetogodišnji Danijel i njegova Magdalena roditelji su i šestogodišnje djevojčice Ivane. Oboje Horvatića završilo je agronomiju i zapravo nije bilo dvojbe čime će se u životu baviti. Magdalena je gradska cura, iz središta Slavonskoga Broda.
– Kada sam se 2012. doselila u Staru Kapelu na gospodarstvu bilo je tridesetak krava – kaže Magdalena.
Sa svekrvom Snježanom zadužena je za mužnju koja se obavlja dvaput dnevno u izmuzištu čiji je kapacitet osam krava.
– Radni dan počinje u 7 sati, kada žena i ja te mama i tata idemo u štalu, one se brinu o mužnji, a mi muški hranimo i čistimo goveda. Oko 9.15 smo gotovi pa doručkujemo i popijemo kavu, nakon čega tata i ja čistimo boksove, idemo u polje, a Magdalena i mama rasporede se oko djece, u vrtu, oko ručka. U 17.30 opet idemo u štalu – mužnja, hranjenje – i nešto nakon 20 sati završavamo. Nakon toga je posao za taj dan gotov ili, ako je sezona, idemo u polje – priča Danijel, zadužen i za administrativni dio posla.
Zbog krava uvijek netko mora biti kod kuće pa se mladi Horvatići sa starijima dogovaraju tko će kad ići na more. Ponekad se zbog teljenja moraju vratiti kući i s proslava, kao nedavno kada se jedna junica telila u 22 sata, a druga oko ponoći, pa je taj put Danijelov otac Damir žurio kući.
– Kad se Danijel ženio, išli smo po Magdalenu u Slavonski Brod. Mi smo ujutro ustali da namirimo krave pa požurili po mladu, a onda smo muž i ja brzo jurili natrag u štalu – govori Danijelova majka Snježana.
Najbolji govedari u županiji
Danijel je jedinac, no njegovi su roditelji Snježana i Damir kao malene djevojčice posvojili danas osamnaestogodišnju Lorenu, koja je završila srednju poljoprivrednu školu, te Martinu, koja je završila osmi razred. Ta je djevojka oboljela od cerebralne paralize. U kući te složne obitelji, pod istim krovom, dva su predsjednika.
Damir je na čelu Saveza uzgajivača simentalskog goveda Zagrebačke županije i Grada Zagreba, a Danijel je predsjednik Kluba mladih uzgajivača iz toga saveza te član Proizvođačke organizacije Simentalac. Horvatići slove za ponajbolje govedare u županiji, a da je tako govori to što je upravo Danijel bio vlasnik prvoga hrvatskog bika čije se sjeme koristi u Njemačkoj i Austriji.
Naime, njihov je bik Mozilla 2016. bio najbolji u Europi u konkurenciji 10.000 rasplodnih bikova, odnosno imao je velike indekse vimena i nogu, što je inače jako teško spojiti u tako visoke vrijednosti. Svoje kvalitetne gene Mozilla simentalskim potomcima prenosi tako da su muški čvrsti i mesnati, a ženke rekorderke u plodnosti i mliječnosti. Mozillu je kupio Centar za umjetno osjemenjivanje iz Varaždina i vrlo brzo završio je u matičnoj tvrtki toga centra u Njemačkoj.
– Prodao sam ga za tri tisuće eura, a on je na kraju dosegao cijenu od 105.000 eura. Da smo u Njemačkoj, ja bih bio dobio 70-80 tisuća eura – kaže Danijel, čije je gospodarstvo uz tradicionalno znanje, obrazovanje i savjete struke rezultiralo time da stočari iz Austrije, Njemačke, Francuske, Češke... žele na svojim farmama imati pomladak od genetskog materijala stasalog u Staroj Kapeli.
