Zemljište je ključ za daljnji razvoj poljoprivrede, ističe ministrica poljoprivrede Marija Vučković koja se već drugu godinu bavi izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu i pokušava popraviti model uvođenjem sustava bodovanja, a za što želi dobiti širi društveni konsenzus. Zakon bi trebao u rujnu biti na Vladi i u Saboru kako bi se primjenjivao od 1. siječnja 2022.
Novi prijedlog izmjena zakona o poljoprivrednom zemljištu prošao je javnu raspravu, što će se njime postići?
Zakon donesen 2018. uključivao je niz kvalitetnih odredbi. Vrlo brzo uslijedile su rasprave i iniciranje promjena različitih poljoprivrednika kojima se katkad pridruživala i znanstvena, istraživačka zajednica, a okidač je bio položaj dosadašnjih posjednika. To je bio najglasniji zahtjev i glavni razlog za pokretanje izmjena. Nakon rasprave vratili smo se na početnu poziciju, a to je da se pitanje prioritizacije i vrednovanja onoga što držimo strateškim i pomirbe svih ciljeva ne može provesti bez jasnog sustava bodovanja. Predložili smo sustav koji se temelji na gospodarskim programima, koji je uzeo u obzir status dosadašnjeg posjednika, sektorske kriterije, lokalitet, nastojeći davati prednost poljoprivrednicima s lokalnog područja, što su glavne skupine kriterija. Preostali dio bodova nastojali smo povezati s onim što nam je strateški važno – udruživanje, ekološka poljoprivreda, mladi poljoprivrednici. Još raspravljamo, no sustav bodovanja omogućit će jednostavnu, brzu, transparentnu i pravednu dodjelu poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. A ako jedinice lokalne samouprave ne budu mogle u zakonskom roku raspisati programe raspolaganja i natječaje, to će umjesto njih učiniti Ministarstvo poljoprivrede.
Što će te promjene donijeti u praksi?
Sve potpore koje se financiraju iz zajedničke poljoprivredne politike, a one čine 85% svih potpora, vezane su za hektare. Politika potpore prema proizvodnji već dugo nije politika EU, iako je Hrvatska još uvijek zadržala taj dio kroz nacionalne potpore male vrijednosti. Taj dio, unatoč protivljenju nekih zemalja, uspjeli smo očuvati i u novom financijskom razdoblju, a ove godine smo i prvi put vezali te potpore uz određene minimalne razine proizvodnje u biljnoj i stočarskoj proizvodnji kroz proizvodno vezana plaćanja. Projicirani rast ne možemo ostvariti ne vežemo li hektar uz stvaranje dodane vrijednosti i ne kontroliramo li kako se taj državni resurs koristi.
Komu se izmjenama izlazi ususret – stočarima ili ratarima?
Svaka kultura je vrijedna i željela bih da se zna da su ratari učinili golem iskorak u posljednjih nekoliko godina i imaju sve bolje prinose. Riječ je i o bogatoj tradiciji i vrijednoj djelatnosti koja je neophodna želimo li biti prehrambeno sigurni. Struktura vanjske trgovine nije nam dobra, izvozimo previše primarnog proizvoda, sirovine i ne povezujemo svoj lanac opskrbe hranom. Naš strateški cilj nije u tolikoj mjeri izvoziti žitarice, već ih u većoj mjeri nego dosad povezati s preradom i s prehranom stoke te povećati broj stoke.
Ima li interesa za korištenje krških pašnjaka?
Mnogi stočari upisali su se 2015. u naš sustav za evidentiranje površine ARCOD na krškim pašnjacima, no bez pravne podloge. Ne treba za to kriviti njih, omogućila im je to određena nacionalna regulativa. Pravna podloga, zakup ili drugi oblik korištenja neophodni su želimo li uistinu razvijati poljoprivrednu djelatnost na tim područjima, a ne samo ostvarivati pravo na poticaje. Tim područjima su potrebne investicije, prerada, nadstrešnice, ako želimo da proizvode hranu. Kritiziraju me da se ne odnosim dobro prema krškim pašnjacima i da ne cijenim dovoljno više od 15 tisuća gospodarstava koja obavljaju djelatnost na krškim područjima. Ja sam s krša, krš jest izuzetan potencijal. No analiza pokazuje da od 15 tisuća gospodarstava samo njih 504 koristi potporu za ekološku poljoprivredu, a te su potpore jako izdašne. Neće me nitko spriječiti da to područje pokušamo dovesti u red i pokušamo osigurati investicije i legalno korištenje zemljišta koje je u državnom vlasništvu. U listopadu 2019. najavili smo prve natječaje za zakup šumskog zemljišta, bilo je ugovoreno 6700 hektara, a u lipnju 2021. 39,5 tisuća hektara. To nije dovoljno, uskoro slijedi novi poziv.
Još uvijek nemate potpun popis stanja i statusa korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta, kako je to moguće?
Još nismo zaprimili programe raspolaganja od svih jedinica lokalne samouprave, no nadomak smo tome. Do sada smo dobili 440 programa raspolaganja, na njih 350 dali smo suglasnost. Poslali smo županijama požurnice. Procjena da je ukupna površina poljoprivrednog zemljišta oko 460 tisuća hektara, no dio tog zemljišta je zapušten.
Stječe se dojam da je država vlasnik većine poljoprivrednog zemljišta, a riječ je tek o 30%?
Točno, ali je i to još uvijek veći udio državnog zemljišta nego u drugim zemljama EU, a u našem slučaju to su parcele koje su okrupnjene više nego privatne parcele, pa su stoga i privlačnije.
U dosadašnjim natječajima bilo je više zainteresiranih za parcele nego što je ponuđenih površina?
Apsolutno. Za poljoprivredno zemljište interes je općenito veći nego što je njegova dostupnost jer riječ je o oskudnom resursu.
Namjeravate pritisnuti i privatne vlasnike na aktivaciju i brigu o zemljištu, jer je prijedlog da država naplati naknadu poznatim vlasnicima čije su parcele zapuštene i upiše se ako naknada ne bude plaćena. Što je s nepoznatim vlasnicima?
I u postojećem zakonu imamo rješenja za zapušteno zemljište, ali se ona ne koriste. Neki smatraju da je porez najbolje rješenje, no valja reći i to da najbolje zemljište u pravilu nije zapušteno.
Stječe se dojam da je među mladima bavljenje poljoprivredom nepopularno.
Nama se starosna struktura donekle poboljšala zadnjih nekoliko godina i sigurna sam da su za taj rezultat bile presudne potpore namijenjene isključivo mladim poljoprivrednicima, koje su povećale udio poljoprivrednika ispod 40 godina koji su u ovom trenutku nositelji više od 13% gospodarstava. Moj je cilj da u narednim godinama taj udio podignemo na 20%.
Kolika je prosječna dob poljoprivrednika?
Nešto više od 40% hrvatskih poljoprivrednika starije je od 65 godina. No mislim da se mlade može zainteresirati za poljoprivredu, a prije svega treba razbiti mit da se poljoprivredom bave oni koji nemaju drugu perspektivu. Mladi čovjek uz sustav potpora može lijepo živjeti od poljoprivrede.
Razmatra li se povezivanje tih potpora za mlade s demografskim mjerama, primjerice putem davanja zemljišta?
Pozornost treba usmjeriti na krš, koji čini 44% Hrvatske. To je područje sa znatnom stopom iseljavanja. Ima uspješnih primjera iz drugih zemalja EU koje su razvile određene tipove stočarstva, prerade i koncepte zaštićenih prepoznatljivih proizvoda na kršu. Radi se na tome.
VIDEO: Pogledajte kako aktivirati svoju novu osobnu iskaznicu
Jedno pitanje za gospođu ministarku! Poznati su podaci da se u Zagrebu godišnje separira oko 50 000 tona mulja iz kanalizacije,a isti sadrži i teške metale ,te puno kemijskih zagađenja,jer Zagreb ima kemijsku industriju. Taj se mulj odvozi na posebne parcele u Slavoniju,gdje će se saditi biljke koje izvlače toksine iz tla,pa će se proizvoditi pelete,pa ćemo onda udisati otrovne plinove,a glavno je pitanje,zar u Slavoniji nema podzemnih voda?