Zbog prenapuhanih cijena lani je prodaja stanova u Hrvatskoj, u odnosu na 2007., pala više od 34 posto, a u Zagrebu je prepolovljena. Tržište se nalazi u začaranom krugu iz kojeg se ne želi izaći zbog investitora koji tvrdoglavo drže cijene, upozorava Josip Tica, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
Podaci Spiller Farmera pokazuju da samo u Zagrebu i okolici ima 10.000 neprodanih, novih stanova. Tica upozorava da se stvara nova kriza koja će tek eskalirati. Jedini je način izlaska iz krize, kaže Tica, da investitori prihvate gubitke, rasprodaju zalihe po nižim cijenama, započnu novi ciklus, zadrže zaposlenost i smanje neizvjesnost. No, uvjeren je da će se i dalje zadržati status quo bez većeg spuštanja cijena. Smatra da će to donijeti ozbiljne političke probleme kada počnu propadati građevinari i poveća se nezaposlenost. U graditeljstvu je na kraju prošle godine bilo zaposleno 97.500 radnika, gotovo 11.000 manje nego potkraj 2008., a taj je trend nastavljen. Rudolf Rom iz HGK upozorio je da je u prvom tromjesečju ove godine posao izgubilo još 5000 građevinaca.
– Bit je problema u tome da su na pad kupovne moći i neizvjesnost zbog otpuštanja (posljedice globalne krize) investitori odgovorili fiksiranjem cijena. Posljedica je pad prodaje i višestruki ciklusi reprograma bankarskih kredita, tako da danas možemo govoriti da su banke postale partneri, ako ne i nešto više, u gotovo svim reprogramiranim projektima. Pad prodaje prouzročen fiksiranjem cijena pod svaku cijenu stvara nezaposlenost u građevinskoj industriji, a to će rezultirati novim otpuštanjem i stečajevima i u vezanim industrijama – upozorava Tica.
– Efekt fiksiranja cijena nekretnina i pada prodaje bit će u gospodarstvu isti kao i efekt globalne krize, samo što će magnituda poremećaja biti različita – kaže Tica.
S obzirom na to da postoji višak stanova, više nema potrebe za stambenom politikom, osim za subvencijama troškova stanovanja za socijalno ugrožene, a Vlada sada može jedino natjerati sudionike na tržišno ponašanje, kako bi se tržište što prije uravnotežilo na novoj razini cijena i većoj količini prodaje. Tek tada će se ponovo početi graditi, zapošljavati i gospodarstvo će živnuti.
Investitori imaju svoje računice, kupci pak svoje. Tko kaže da svako mora biti vlasnik onoga čime se služi (bio to stan, auto ili nešto treće). Kada bi zarada pala ispod 10 % godišnje, a nerijetke su investicije i po 5 godina u stanogradnji, investicije bi izumrle, jer bi bilo sigurnije ostaviti novce u banci i oročiti sredstva. Ali ta sredstva opet banke plasira nekom investitoru, pa je bolje da plasira u neku proizvodnju, nego u trgovinu. Tako dolazimo do one poslovice: svaka roba svoga kupca nađe...