Kamate mogu biti, i bit će, još niže. I u EU i u Hrvatskoj. Nakon što se početkom ove godine prijetilo najavama krize ili usporavanja gospodarstva, što je bio glavni razlog reteriranja Europske središnje banke od prekida politike niskih kamatnih stopa, sad se najavljuje – kraj usporavanja, no unatoč tome, kamatna politika ostaje ista.
Sad smo već u dugom razdoblju niskih kamata koje će se, po svemu sudeći, nastaviti. Korisnici kredita na svojim ratama osjećaju to olakšanje, i banke već za sljedeće razdoblje najavljuju smanjenje kamatnih stopa pa je i HPB prije nekoliko dana objavio da od 1. siječnja 2020., zbog smanjenja nacionalne referentne kamate (NRS), snižava kamatne stope na sve postojeće kredite građana s promjenjivom kamatnom stopom: za kune za 0,10 postotnih bodova te za eure za 0,09 postotnih bodova.
Podaci HUB-a pokazuju da su prosječne kamatne stope na stambene kredite u Hrvatskoj prvi put u povijesti u rujnu pale ispod tri posto: efektivna kamatna stopa za stambene kredite iznosi 2,8 posto, za potrošačke 5,8 posto, a za kredite tvrtkama 3,3 posto.
Prezaduženi i građani i tvrtke
No konvergencija, kamatno približavanje „benchmarku“ eurozone, kod nas ne može ići ispod dva posto jer je, prema odluci Ministarstva financija, to tržišna kamata: kreditira li ispod tog limita banka, bilo koja druga institucija ili tvrtka, na to mora platiti doprinose i porez na dohodak na primitak u naravi.
O tome je Večernjak već pisao, apelirajući na ministra financija da razmotri način izračuna limita. U nedavnom je obraćanju novinarima guverner HNB-a najavio da, u skladu s trendovima, u središnjoj banci očekuju niske kamatne stope i za poduzeća i za građane, ne samo u 2020. nego i u 2021. godini, te najavio mogućnost njihova daljnjeg smanjivanja.
Za 2020. najavljuje rast plasmana poduzeća i smanjenje kredita građana, nakon što je krajem prošle godine HNB krenuo u kampanju zaustavljanja buma potrošačkih kredita i jačom regulativnom uspio zauzdati njihov rast negdje sredinom godine. No, pitanje je je li im akcija bila pravovremena s obzirom na to da su do svibnja rasli po dvoznamenkastim stopama, čak 11,8 posto u odnosu na prošlu godinu, te dosegnuli iznos od 50,7 milijardi kuna i udio u ukupnim kreditima stanovništva od 39,3 posto. A da ne govorimo o općoj prezaduženosti, i stanovništva, i poduzeća, i države, koja je tek u ovoj godini uspjela smanjiti golem javni dug za 3,5 milijardi kuna u odnosu na prošlu godinu.
Prezaduženost dvije trećine hrvatskih poduzeća jedan je od razloga zbog kojega, unatoč niskim kamatama, ne srljaju u dodatno zaduživanje, a ne opravdava ga ni slabašan gospodarski rast.
Preotimanje klijenata
Bankarskom sektoru dugoročno nikako ne odgovaraju niske kamate, koliko god su im izvori novca jeftini, a nezadovoljstvo ne kriju.
– Negativne kamate nikako nisu dobre. Ni za gospodarstvo ni za štediše. Niske su kamate, doduše, dobra okolnost za zadužene građane i za poduzeća kojima je dostupan jeftin novac – komentirao je na božićnom druženju s novinarima predsjednik uprave Erste banke Christoph Schoefboeck, koji smatra da visoko likvidan bankarski sektor može zadovoljiti sve potrebe za financiranjem građanstva i poduzeća. Zagreb i Hrvatsku vidi kao potencijalno financijsko središte za cijelu regiju.
Već se neko vrijeme u makroekonomskim krugovima spominje teza o nastupanju „ere niskih kamata“ koja bi se mogla dugoročno zadržati, u inat teorijama cikličkog izmjenjivanja razdoblja ekonomskog i kamatnog rasta i pada. Na štednju to očito nema prevelikog utjecaja jer i dalje raste; prosječne kamatne stope na dugoročne depozite građana u hrvatskim bankama iznose 0,7 posto, a na kratkoročne su pale ispod 0,5 posto – držanje novca u banci počelo se tretirati skoro kao trezor.
Bankarski i općenito financijski sektor koji više ne uspijeva ostvariti veće prinose morat će se prilagoditi novim okolnostima. U njima će se veća borba odvijati na preotimanju postojećih, već zaduženih klijenata, koji i dalje otplaćuju stare skuplje kredite, ponudom povoljnijih uvjeta, nego na novim plasmanima.
A kamata na uštedu nula posto.