Ni povratak turista na velika vrata nije zasjenio dobre rezultate koje je kroz pandemiju ostvarila domaća industrija i izvoznici kao najpropulzivniji dio domaćeg poduzetništva. Izvoz je tijekom ove godine porastao za četvrtinu, prerađivačka se industrija prva oporavila od početnog šoka te kroz pandemiju drži tempo postojanog rasta. Jačanje domaće potražnje utjecalo je i na uvoz, čije su stope rasta ipak nešto niže od tempa povećanja robnog izvoza.
Otprilike 85 na svakih 100 domaćih poduzeća posluje isključivo na domaćem tržištu, dok se u izvozu okušalo svako sedmo poduzeće, njih oko 20 tisuća aktivnih. Pandemija je dosta pomiješala karte pa je 2020. godine lentu vodećeg izvoznika preuzela Pliva koja je jedina pojedinačna kompanija čiji je izvoz premašio vrijednost od jedne milijarde kuna. Slijedi Dalekovod, pa široj javnosti manje poznati CE-ZA-R, koji posluje u sklopu C.I.O.S. grupe, Ericsson Nikola Tesla, Petrokemija, HS Produkt s impresivnim povećanjem prihoda. Iz prvih deset ispali su Valamar Riviera, Croatia Airlines, Plava laguna, Maistra, Hrvatska kontrola zračne plovidbe i Brodograđevna industrija Split.
Perjanice metalci sa sjevera
I prije izbijanja pandemije korone, analitičar Hrvatske narodne banke Domagoj Šelebaj pokazao je da iza oporavka hrvatskog robnog izvoza stoje mala i srednja poduzeća, pretežno u stranom vlasništvu i uglavnom sa sjedištem na sjeveru zemlje. Uz to, dinamiku rasta izvoza pretežno određuju mlada poduzeća – ona koja izvoze manje od pet godina. To je u suprotnosti s razdobljem prije 2013., kada su izvozne rezultate uglavnom određivala starija poduzeća. Izvoznici su u pravilu i profitabilniji, isplaćuju veće plaće te posluju s nižim troškovima rada u usporedbi s poduzećima koja su usmjerena samo na domaće tržište.
Nakon ulaska u EU, jadranska regija ostaje jedina s negativnim doprinosom rastu izvoza, što je osim smanjenja izvoza brodova u najvećoj mjeri posljedica pada izvoza poduzeća iz djelatnosti proizvodnje odjeće i metala. Izvoznici iz sjeverne Hrvatske najviše su pridonijeli rastu izvoza, što je ponajviše zasluga poduzeća iz djelatnosti proizvodnje gotovih metalnih proizvoda. Upravo su izvoznici iz metalne branše najviše povećali izvoz i nakon ulaska u EU, pri čemu sjeverna Hrvatska i od 2013. ostaje glavni pokretač rasta izvoza. U prvoj godini članstva u EU na 1% najvećih izvoznih poduzeća odnosilo se 47% vrijednosti izvoza, a 10% najvećih poduzeća bilo je zaslužno za 86% vrijednosti izvoza.
Pet godina nakon toga navedeni udjeli manji su za sedam odnosno za pet postotnih bodova. Tako je tradicionalno najvažnija hrvatska izvozna grana, brodogradnja, koja je prije ulaska u EU prosječno godišnje činila 11,4% izvoza, nakon 2013. pala na samo 2,8%. S druge strane, u strukturi robnog izvoza najveći je porast udjela zabilježen kod medicinskih i farmaceutskih proizvoda te cestovnih vozila. Analitičar HNB-a uočio je i porast tranzitnih poslova koji znatno počinju dobivati na važnosti nakon ulaska u EU, no u svom radu nije se detaljnije bavio njegovim obimom. Jedan od njih je reizvoz, koji podrazumijeva uvoz robe koja postaje vlasništvo hrvatskog rezidenta, a potom se bez znatnije promjene izvozi. Tako se sve veći udio cestovnih vozila u hrvatskom izvozu djelomično može povezati s tom vrstom posla.
Dodana vrijednost takve aktivnosti relativno je mala i ne utječe bitno na realnu gospodarsku aktivnost jer je povezana s podjednakom vrijednošću izvoza i uvoza. Druga vrsta tranzitnog posla koja se počinje javljati jest kvazi tranzit, odnosno uvoz robe u Hrvatsku i ponovni izvoz u članicu EU ili treću zemlju, pri čemu roba koja je predmet razmjene ne prelazi u vlasništvo hrvatskog rezidenta, već je isključivo povezana s poslovanjem nerezidenata.
U BiH izvoz radi uvoza
Prvi čovjek Hrvatskih izvoznika Darinko Bago često traži statistički preciznije i čistije podatke o izvozu. Tako Bago ističe da, gleda li se statistika DZS-a o uvozu i izvozu Hrvatske na osnovi carinskih deklaracija, u 2019., izvezli smo 113 milijardi kuna roba. Tek oko polovice tih roba industrijska je proizvodnja, ono što su hrvatska poduzeća proizvela za izvoz, a ostalo je, smatra Bago, izvoz radi uvoza. Nama u statistiku ulazi i izvoz koji to zapravo nije kao što su automobili, banane...
Hrvatska, primjerice, bilježi kako je u BiH izvezla neke robe za dvije milijarde kuna BiH da je uvoz bio 1,5 milijarde. Troškovi transporta ne mogu prelaziti 5%, što znači da smo mi u BiH izvezli vlastite robe za 1,5 milijardi te 500 milijuna robe koju smo mi uvezli, a BiH je deklarirala njezino pravo porijeklo, ističe Bago. Ne bi to bio problem s nekoliko proizvoda, pojašnjava Bago, no riječ je o desecima milijardi kuna. Izvoznici žele znati tko stvarno izvozi, a tko se krije pod izvozom i ostvaruje ekstra dobit. Država mora imati izvozne planove, projekcije, koje nisu temeljene na trgovini kupi – prodaj, nego na proizvodnji, jer proizvodnja zapošljava.
Premda izvoz raste, važnost robnog izvoza za Hrvatsku i dalje je mala u usporedbi s drugim zemljama središnje i istočne Europe. Udio hrvatskoga robnog izvoza u BDP-u od 2013. do 2019. prosječno je iznosio 26 % što je najmanje među usporedivim zemljama. Robni izvoz Slovenije, Mađarske, Češke i Slovačke, primjerice, prelazi 75% njihova BDP-a
