Bilo kako neka se zove vaša kobasica, ali nikako kranjska – poručuju hrvatskim proizvođačima iz GIZ-a Kranjska klobasa, slovenskog gospodarskog interesnog udruženja koje okuplja proizvođače čuvene kranjske kobasice i od kojeg je potekao zahtjev za zaštitu geografskog porijekla tog omiljenog mesnog specijaliteta. Hrvatska je na taj slovenski zahtjev uložila pismeni prigovor i spor je sada na rješavanju u Europskoj komisiji, koja ima takvu proceduru da vjerojatno neće presuditi prije sredine iduće godine. Tako je na listu otvorenih pitanja između Slovenije i Hrvatske, odmah nakon pitanja granice i pitanja odštete štediša Ljubljanske banke, na visoko treće mjesto zasjela i kranjska kobasica.
Problemi s jezikom
Kako neslužbeno doznajemo, prigovor na slovenski zahtjev uložila je i Njemačka, čiji proizvođači također koriste riječ “krainer”, njemački prijevod naziva “kranjska”. Austrijanci, također proizvođači kobasica “krainer”, nisu uložili prigovor jer su se dogovorili sa Slovencima. Slovenija je, naime, u veljači objavila zahtjev za zaštitu, nakon čega su druge zemlje imale rok od šest mjeseci da podnesu prigovor (Hrvatska, Njemačka) ili da zauvijek šute (Austrija).
– S Austrijancima smo se dogovorili da ne može njihova kobasica biti “krainer”, odnosno da se naziv ne može sastojati od samo te jedne riječi, već od složenica u kojima je “krainer” drugi dio riječi, iza pridjeva. Dakle, može biti käsekrainer, ostkrainer, schweinskrainer… – objašnjava Ana Ahčin iz GIZ-a Kranjska klobasa.
Iako to udruženje želi postići dogovor s hrvatskim proizvođačima, priznaje da je teško preslikati dogovor kakav je postignut s Austrijancima, i to zbog dva razloga. Na njemačkom je naziv ipak drukčiji, “krainer”, a ne “kranjska”, a hrvatski jezik ne poznaje takve jezične konstrukcije kao njemački u kojem se dvije riječi, pridjev i imenica, spajaju u jednu.
– Kako biste vi rekli “käsekrainer” – pita nas Ana Ahčin.
– Kranjska sa sirom... – odgovaramo.
– E, a to se onda opet zove kranjska. A ne smije “kranjska” biti jedna riječ, može biti samo dio riječi – zaključuje Ana Ahčin. Uvjere li Slovenci Europsku komisiju u svoje argumente, hrvatske kranjske kobasice možda će se jedino smjeti prodavati kao “hrvokranjske”, “gavrilokranjske”, “vrbokranjske”, “pikranjska” ili neke slične čudne kovanice.
Gavrilović, PIK Vrbovec i mnogi drugi manji proizvođači u Hrvatskoj imaju tradiciju proizvodnje kranjskih kobasica, koja bi mogla biti ugrožena prihvati li EU slovenski zahtjev. Slovenci i sami priznaju da se u Hrvatskoj proizvede više kranjskih kobasica nego u Sloveniji.
– U Sloveniji se godišnje proizvede 430 tona, u vrijednosti oko 2,5 milijuna eura. Za Hrvatsku nemamo podatke u tonama, ali rekli su nam Hrvati da je vrijednost njihove proizvodnje kranjskih kobasica oko 10 do 13 milijuna eura godišnje – kaže Ana Ahčin.
U Europskoj komisiji tim se pitanjem bavi opća uprava za poljoprivredu, odjel za politiku kvalitete, ured za registraciju geografskih porijekla i tradicionalnih specijaliteta. Da im je ime davao Monty Python, zvali bi se kratko i jasno: ured za gastrodiplomatske ratove. Taj je ured udario svoj žig na više od tisuću prehrambenih proizvoda čiju su zaštitu tražili proizvođači i vlade pojedinih zemalja, katkad bez prigovora, ali katkad uz protivljenje drugih zemalja. Među zaštićenim proizvodima ima svega: od piva iz Čeških Budjejovica i riže iz delte rijeke Po, preko velške janjetine, pa sve do prekmurske gibanice, koju su zaštitili Slovenci. I treće zemlje, one koje nisu članice EU, mogu tražiti zaštitu za neki svoj tradicionalni proizvod na tržištu EU. Hrvatska dosad, sudeći po bazi podataka na stranicama Europske komisije, nema nijedan zaštićeni proizvod.
Vrijeme za prigovore
– Ah, kranjska kobasica, čuli smo da mediji pišu o tome – prvo je što su nam rekli u Komisijskom općem uredu za poljoprivredu kad smo se stali raspitivati o tom sporu. Što će, dakle, biti s imenom kranjska kobasica u Hrvatskoj?
– Situacija je ovakva: prigovori koji su stigli na slovenski zahtjev bit će tijekom listopada upućeni Sloveniji, koja onda ima šest mjeseci da pokuša postići dogovor s podnositeljima prigovora. To znači da se predmet vraća u Komisiju u travnju 2013. i bude li dogovor postignut, stupa na snagu, a ako dogovora ne bude, Komisija analizira i odlučuje, što ne znamo koliko bi moglo trajati – objasnio je izvor iz Europske komisije upućen u “slučaj kranjska”.
Besposlen pop i jariče krsti