I tako je Ikea konačno stigla u Hrvatsku. Globalno uspješna švedska trgovina namještajem godinama je fascinirala Hrvate koji su ostavljali milijune svojih kuna u najbližim Ikeinim centrima u Austriji i Italiji, no odsad postoji i u Zagrebu. Na svečanom otvorenju bio je i predsjednik Republike. Sve je pomalo podsjećalo na otvaranje prvog restorana McDonald’s u Zagrebu 1996. godine.
I to je bio događaj koji su mnogi hrvatski potrošači željno iščekivali godinama. I to je bio događaj na koji su se zalijepili političari. Svečanu vrpcu rezao je tadašnji predsjednik Gradske skupštine Zdravko Tomac s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom. A s obzirom na to da se sve zbivalo u jeku zagrebačke krize, Tomac i drugi trudili su se svoje sudjelovanje u otvorenju američkog lanca brze prehrane prikazati kao još jedan, popularno vidljiv znak potpore Amerikanaca njihovoj demokratskoj borbi protiv predsjednika Franje Tuđmana koji je odbijao svakog oporbenog gradonačelnika izabranog u Skupštini.
Danas to zvuči smiješno, no nevjerojatno je koliko je puno ljudi tada zaista željelo vjerovati da Washington podržava Tomca i oporbu u Gradskoj skupštini tako što im daje da prvi kušaju McDonald’sove zlatnožute pržene krumpiriće. Nasreću, još se nije pojavio komentator koji bi pojavljivanje Ive Josipovića na otvaranju Ikee u Rugvici protumačio kao znak podrške službenog Stockholma njegovoj kandidaturi za drugi mandat.
Švedska nije Amerika, ali nije ni bilo kakva, nevažna ili nepoznata zemlja. U popularnoj kulturi, kao dio konvencionalne mudrosti, Švedska je percipirana kao zemlja koja dokazuje da blagostanje i socijalizam nisu isključivi pojmovi. Ta percepcija lijepo zvuči, ali njezin je problem u tome što je – lažna.
Švedska nije postala bogata zahvaljujući svojoj socijaldemokraciji, velikoj ulozi države i svom sustavu socijalne zaštite, nego upravo suprotno: zahvaljujući slaboj ulozi države i politici slobodnog tržišta. To najbolje opisuje Nima Sanandaji, Šveđanin kurdsko-iranskog podrijetla, u analizi švedskog gospodarskog uspjeha objavljenoj prije dvije godine u Institutu za ekonomske poslove iz Londona.Švedska duguje svoj uspjeh politici slobodnog tržišta koja je uvedena krajem 19. stoljeća, kad se zemlja otvorila trgovini, imigrantima, poduzetništvu i tržišnom natjecanju.
Ta politika trajala je skoro sve do 1950. i u tom razdoblju Švedska je redovito imala najveće stope godišnjeg gospodarskog rasta među industrijaliziranim zemljama. Istodobno je imala najmanje stope poreznog opterećenja. U tom razdoblju i u takvom okruženju stvorene su privatne tvrtke kao što su Ikea, Volvo, Tetra Pak (osnovan 1951.), Ericsson...
Socijalizam, čija je vladavina u Švedskoj bila na vrhuncu 1970-ih, zapravo je oslabio gospodarsku moć Švedske. Porezno je opterećenje udvostručeno, ranije deregulirano tržište bilo je ponovno regulirano, proširila se javna uprava, no sve je to, kako piše Sanandaji, imalo štetan učinak na poduzetništvo. “Nakon 1970. znatno je opao broj novoosnovanih poduzeća. Među sto tvrtki s najvećim prihodima u Švedskoj 2004., samo su dvije koje su osnovane nakon 1970., u usporedbi sa 21 koja je osnovana prije 1913.”, piše Sanandaji.
Švedski socijalizam uveo je velikodušne socijalne doprinose, povećao državni aparat, no zapravo je doveo do gospodarske stagnacije i sporog rasta, što je kulminiralo krizom 1992. godine. Nakon te krize Švedska je smanjila ulogu države, smanjila poreze, vratila tržišne uvjete u mnoge sektore uključujući i obrazovanje, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, što su sve bile reforme koje su vratile gospodarski rast.
U Švedskoj je čitavo vrijeme postojala razvijena svijest o socijalnoj pravdi i jednakosti, ali ta svijest bila je vidljiva i prije no što je socijalizam stvorio socijalnu državu Švedsku. Ta svijest nadopunjuje se izraženom radnom etikom, visokim stupnjem povjerenja i osobnom odgovornošću, što sve čini Švedsku ugodnijim mjestom za biznis od države i društva bez takve svijesti.Ikea je stigla u Hrvatsku, a s njome i ugođaj Švedske. Bilo bi dobro kad bismo i u Hrvatskoj spoznali koji se točno sastojci nalaze u receptu švedske uspješnosti.
Suprotno konvencionalnoj mudrosti, to nisu sastojci poput visokih poreza i socijalnog sustava, nego sastojci poput slobodnog tržišta i poduzetništva.
što manje se država miješa u gospodarstvo, to više ekonomija prosperira...svugdje ima primjera za to