25.08.2014. u 12:00

Suprotno konvencionalnoj mudrosti, Švedska nije bogata zbog socijalne države, nego slabe države i snažnog slobodnog tržišta

I tako je Ikea konačno stigla u Hrvatsku. Globalno uspješna švedska trgovina namještajem godinama je fascinirala Hrvate koji su ostavljali milijune svojih kuna u najbližim Ikeinim centrima u Austriji i Italiji, no odsad postoji i u Zagrebu. Na svečanom otvorenju bio je i predsjednik Republike. Sve je pomalo podsjećalo na otvaranje prvog restorana McDonald’s u Zagrebu 1996. godine.

I to je bio događaj koji su mnogi hrvatski potrošači željno iščekivali godinama. I to je bio događaj na koji su se zalijepili političari. Svečanu vrpcu rezao je tadašnji predsjednik Gradske skupštine Zdravko Tomac s američkim veleposlanikom Peterom Galbraithom. A s obzirom na to da se sve zbivalo u jeku zagrebačke krize, Tomac i drugi trudili su se svoje sudjelovanje u otvorenju američkog lanca brze prehrane prikazati kao još jedan, popularno vidljiv znak potpore Amerikanaca njihovoj demokratskoj borbi protiv predsjednika Franje Tuđmana koji je odbijao svakog oporbenog gradonačelnika izabranog u Skupštini.

Danas to zvuči smiješno, no nevjerojatno je koliko je puno ljudi tada zaista željelo vjerovati da Washington podržava Tomca i oporbu u Gradskoj skupštini tako što im daje da prvi kušaju McDonald’sove zlatnožute pržene krumpiriće. Nasreću, još se nije pojavio komentator koji bi pojavljivanje Ive Josipovića na otvaranju Ikee u Rugvici protumačio kao znak podrške službenog Stockholma njegovoj kandidaturi za drugi mandat.

Švedska nije Amerika, ali nije ni bilo kakva, nevažna ili nepoznata zemlja. U popularnoj kulturi, kao dio konvencionalne mudrosti, Švedska je percipirana kao zemlja koja dokazuje da blagostanje i socijalizam nisu isključivi pojmovi. Ta percepcija lijepo zvuči, ali njezin je problem u tome što je – lažna.

Švedska nije postala bogata zahvaljujući svojoj socijaldemokraciji, velikoj ulozi države i svom sustavu socijalne zaštite, nego upravo suprotno: zahvaljujući slaboj ulozi države i politici slobodnog tržišta. To najbolje opisuje Nima Sanandaji, Šveđanin kurdsko-iranskog podrijetla, u analizi švedskog gospodarskog uspjeha objavljenoj prije dvije godine u Institutu za ekonomske poslove iz Londona.Švedska duguje svoj uspjeh politici slobodnog tržišta koja je uvedena krajem 19. stoljeća, kad se zemlja otvorila trgovini, imigrantima, poduzetništvu i tržišnom natjecanju.

Ta politika trajala je skoro sve do 1950. i u tom razdoblju Švedska je redovito imala najveće stope godišnjeg gospodarskog rasta među industrijaliziranim zemljama. Istodobno je imala najmanje stope poreznog opterećenja. U tom razdoblju i u takvom okruženju stvorene su privatne tvrtke kao što su Ikea, Volvo, Tetra Pak (osnovan 1951.), Ericsson... 

Socijalizam, čija je vladavina u Švedskoj bila na vrhuncu 1970-ih, zapravo je oslabio gospodarsku moć Švedske. Porezno je opterećenje udvostručeno, ranije deregulirano tržište bilo je ponovno regulirano, proširila se javna uprava, no sve je to, kako piše Sanandaji, imalo štetan učinak na poduzetništvo. “Nakon 1970. znatno je opao broj novoosnovanih poduzeća. Među sto tvrtki s najvećim prihodima u Švedskoj 2004., samo su dvije koje su osnovane nakon 1970., u usporedbi sa 21 koja je osnovana prije 1913.”, piše Sanandaji.

Švedski socijalizam uveo je velikodušne socijalne doprinose, povećao državni aparat, no zapravo je doveo do gospodarske stagnacije i sporog rasta, što je kulminiralo krizom 1992. godine. Nakon te krize Švedska je smanjila ulogu države, smanjila poreze, vratila tržišne uvjete u mnoge sektore uključujući i obrazovanje, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, što su sve bile reforme koje su vratile gospodarski rast. 

U Švedskoj je čitavo vrijeme postojala razvijena svijest o socijalnoj pravdi i jednakosti, ali ta svijest bila je vidljiva i prije no što je socijalizam stvorio socijalnu državu Švedsku. Ta svijest nadopunjuje se izraženom radnom etikom, visokim stupnjem povjerenja i osobnom odgovornošću, što sve čini Švedsku ugodnijim mjestom za biznis od države i društva bez takve svijesti.Ikea je stigla u Hrvatsku, a s njome i ugođaj Švedske. Bilo bi dobro kad bismo i u Hrvatskoj spoznali koji se točno sastojci nalaze u receptu švedske uspješnosti.

Suprotno konvencionalnoj mudrosti, to nisu sastojci poput visokih poreza i socijalnog sustava, nego sastojci poput slobodnog tržišta i poduzetništva.     

Komentara 8

Avatar EU afrodita
EU afrodita
12:28 25.08.2014.

što manje se država miješa u gospodarstvo, to više ekonomija prosperira...svugdje ima primjera za to

Avatar Point_of_view
Point_of_view
12:38 26.08.2014.

Sto tu naciju a u principu i sve Skandinavce krasi je njihov izostreni osjecaj za toleranciju, respekt prema drugima i drugacijima, kao i spoznaja da nema besplatnog rucka, odnosno da si ti taj, koji si odgovoran za sebe a onda indirektno i za drzavu. Spoznaja da mogu opstati i biti konkuretni samo onda ako su dobro educirani, kreativni i imaju jednu dozu vizionarskog duha, je ono sto oni uce od vrtica kroz cijeli zivot. Ta me zemlja fascinira jos iz sedamdesetih godina, kad sam je prvi put posjetio. Nikakve hektike, pretjerene gostoljubljivosti i iracionalnog ponasanja u komunikaciji sa nama, bili su moji prvi dojmovi. Zato nije ni cudo sto ta, po populaciji relativno mala zemlja, ima toliko "brandova". Od Gripena, preko Volva i Saaba, pa sve do Ericssona, Elektroluxa, Tetrapaka, Ikea-e, Toys are us, H&M... Mi niti trebamo niti mozemo kopirati njih, jer nam fali najmanje pedest godina evolucije, ali zato imamo mozda malu sansu za spoznaju da smo mi ti, koji se moramo pokrenuti, umjesto da cekamo da drzava to uradi za nas.

Avatar neurazumljiv
neurazumljiv
07:06 29.08.2014.

Koji recept ? Svedi od svojih suma prave namjestaj, Hrvati izvoze kao sirovinu i oci im se sjaje od zadovoljstva kad cuju rijec brend, cak kad je u slucaju Ikea koja je po kvaliteti daleko losija od onoga sto su nekad u Hrvatskoj radile tvornice namjestaja. Dobro da budemo fer, o dizajnu bi se moglo razgovarati. Osobno sam kupio par komada Ikea namjestaja i nisam se mogao nacuditi kvaliteti (nedostatku iste) iako mi je to trebalo za nekakav privremeni smjestaj. U Hrvatskoj vecina ljudi duze vremena zivi na istom mjestu i vlasnici su nekretnina pa kupovanje takvog smeca bas i nema smisla, osim ako se bas nema novaca za nesto bolje.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije