Približno 130 tisuća štediša Ljubljanske banke dobilo je priliku da se sudski izbori za isplatu ušteđevine pošto je slovenski ustavni sud poništio propise koji su tamošnjim sudovima zabranili da sude o zamrznutoj štednji stranih državljana. Tvrdi to slovenski odvjetnik Pavel Pensa, pravni zastupnik hrvatskih štediša Andra i Alana Perića koji su se izborili za takav preokret.
Odvjetnici iz Hrvatske ne mogu zastupati štediše, koji potražuju oko 150 milijuna eura, jer nismo u EU i nemamo takav sporazum sa Slovenijom. Mladen Sučević, glavni tajnik Odvjetničke komore, kaže da je odnos između štediše i banke trajni obvezni pravni odnos u kojemu nema zastare te da spor mogu pokrenuti svi.
Odvjetnik Pensa upozorava da je pred štedišama i dalje niz nedoumica.
– Ako stranke dokažu opravdanost potraživanja od Ljubljanske banke, očekujemo da će sud presuditi u njihovu korist, ali je pitanje što će se dogoditi ustanovi li se da banka ne može isplatiti ta potraživanja – kaže Pensa jer stara Ljubljanska banka nema imovine.
Pensa pretpostavlja da će se potom postaviti pitanje odgovornosti što Ljubljanska banka to nije sposobna i hoće li se ta obveza prenijeti na državu. To je već sukcesijsko pitanje koje sporazumom nije riješeno i pitanje je hoće li tada vrijediti međunarodni propisi o sukcesiji koji štite fizičke osobe, kaže Pensa čija odvjetnička kuća trenutačno ima dva slučaja.
Ljubljanska banka ostala je dužna i štedišama Bosne i Hercegovine, koji s hrvatskim građanima potražuju oko 800 milijuna eura. HNB blokirala je ulazak Nove ljubljanske banke u Hrvatsku sve dok ne isplati štedište, a Bosna nije učinila ni toliko.
U brojnim iscrpljujućim parnicama koje su pokrenuli posljednjih desetak godina tek je nekoliko građana uspjelo doći do ušteđevine, i to tako što su se naplatili iz blokirane imovine banke.
Taj švicarski grad nije poznat samo kao rodno mjesto Rogera Federera! Basel! Tu je vidljiv jedan očiti bezobrazluk Slovenske strane i njihovih medija koji potvrđuje i Kajtimar kad kaže: \"Slovenija je već 2002. godine iznjela svoje podatke pred tim sudom,om, dok Hrvatska to još do danas nije učinila...\" No, pod pokroviteljstvom BIS-a, vođeni su pregovori o garancijama bivše države i njene NBJ na deviznu štednju građana. Međutim, ti su razgovori okončani bez rezultata. Države sljednice su na poziv iz BISa dostavile svoja stajališta i argumentaciju o navedenoj problematici, održano je nekoliko sastanaka na kojima su stajališta sljednica (Slovenije s jedne strane i ostalih 4 država sljednica s druge strane) ostala suprotstavljena. Budući da posrednik kojeg je imenovala BIS (g. Meyer) nije imao mandat nametnuti rješenja već samo posredovati u razgovorima i predlagati rješenje koja bi mogla biti prihvatljiva za sve sljednice, nakon što je predložio kompromisno rješenje za koje nije dobio suglasnost država sljednica, zaključio je da je njegov zadatak okončan. Dakle pregovori su okončani bez rezultata. Stoga Slovenci, prestanite već jednom lagati da Hrvatska nije dostavila nekakve papire pa zbog toga nema rješenja u Baselu. To je čista laž i bezobrazluk. Mali svjedoci velike pljačke Vceći članak na adresi \"http://www.bhdani.com/arhiva/267/t26710.shtml\". Prije rata Amira Bećiragić, sada već u poznim godinama, radila je kao blagajnik u centralnom trezoru filijale Ljubljanske banke u Sarajevu, odakle su, jednom sedmično, pošiljke novca slane u Ljubljanu. Osam godina zaredom. \"Ja lično nisam znala da oni taj novac nose da ga nikad ne vrate; moji pretpostavljeni možda, ne znam\", kaže Amira i dodaje kako je radila na pakovanju novca, brinula o tome da novac bude prebrojan i u oružanoj pratnji dopremljen u vrećama na aerodrom. Od troje ljudi koji su to radili pod nadzorom tadašnje šefice trezora Nade Darmanović (po tvrdnji predsjednika Saveza Slovenaca, ona je 1992. otišla iz Sarajeva, a telefonski broj u Sarajevu na ime njenog muža je pod zabranom), samo je Amira Bećiragić bila dostupna Danima. Njen tadašnji kolega Ljubiša Tubić navodno živi u inozemstvu, dok je Branislav Novaković poginuo u toku rata. \"Novac je bio iznošen u stranoj valuti, bilo je tu lira, funti, švicarskih franaka, njemačkih maraka - sve preračunato u dolare - iz svih 11 ekspozitura Ljubljanske banke u Bosni\", sjeća se Amira. Svote novca su bile milionske, ponekad je, kaže, bilo vreća teških i više od 20 kilograma. \"Možete li zamisliti koliko je to novca?\" Ona se nikad nije pitala zašto njeni šefovi novac nose u Sloveniju, jer \"mi smo tada bili Ljubljanska banka i to je bilo logično\".