Dioki se javio na natječaj za kupnju talijanske petrokemijske tvornice Vinyls, ali za nju neće iskeširati novac.
Plaćaju po toni
S njom dogovara ugovor o doradi, odnosno o zakupu njezinih tvornica u kojima bi se prerađivao VCM – sirovina koju Dioki proizvodi u svom obnovljenom pogonu na Krku, a iz kojeg bi se u Vinylsu izrađivao PVC. Dioki će Vinylsu po toni plaćati preradu VCM-a, a sam će prodavati PVC. Na njemu bi trebao ostvariti veći profit, a suradnja s Vinylsom mu je važna jer je zbog krize odgodio gradnju svoje tvornice za PVC na Krku.
Dioki bi pak Vinylsu bio jedini dobavljač VCM-a (trenutačno jedini ima viškove VCM-a) i partner koji bi tu tvornicu u stečaju, čiji su radnici od 2009. godine na plaćenom godišnjem odmoru, održao na životu. Ako bi se prodaja PVC-a pokazala zaista toliko profitabilnom, onda bi Dioki preuzeo Vinyls, odnosno s njim imao čvršće partnerstvo, ali ga ne bi platio novcem, nego bi mu osigurao posao preradom VCM-a i u njega uložio svoje znanje.
Ideja da Dioki preuzme Vinyls potekla je od talijanske države, koja je vlasnik Vinylsa i koja želi sačuvati petrokemijsku proizvodnju i radnja mjesta u Vinylsovim tvornicama. Diokiju pak odgovara da netko drugi kupi Vinyls jer bi i taj drugi vlasnik od Diokija kupovao VCM. Sve nam je to ispričao novi direktor Diokija Vatroslav Sablić. Odlučio je objasniti situaciju oko navodne kupnje Vinylsa jer se posljednjih dana zbog te informacije uznemirila i poslovna javnost, ali i Diokijevi dobavljači kojima ta tvrtka duguje novac. Svi su se pitali odakle Diokiju novac za tu akviziciju u Italiji kad ima milijunske dugove.
– Posao s Vinylsom nam je potreban kako bismo zaradom koju bismo ostvarili na prodaji PVC-a brže riješili sve svoje dugove – objašnjava Sablić. Tržište PVC-a je, nastavio je, iznimno disperzirano i broj kupaca je velik. Riječ je uglavnom o malim i srednjim poduzetnicima diljem Europe i RH koji PVC koriste za proizvodnju cijevi, kartica itd.
Dioki je pak HEP-u i Ini ukupno dugovao više od 200 milijuna kuna. Ta se svota, tvrdi Sablić, smanjila, ali profitom od prodaje PVC-a trebali bi brže riješiti te dugove. Talijani su pak s druge strane, nastavio je Sablić, svjesni da se Vinyls prodaje treći put te, da je pogone te petrokemijske tvornice na Sardiniji netko već htio kupiti za novac, to bi odavno i učinio. Zato bi i Talijanima bilo prihvatljivo da Dioki bez financijskog ulaganja dugoročno upravlja Vinylsom.
Kriza ih pokosila
– S Talijanima imamo cjelokupni vinilni lanac jer od njih kupujemo EDC, proizvod za izradu VCM-a, zatim proizvodimo VCM, koji se prerađuje u talijanskim tvornicama u PVC – objasnio je Sablić, koji kaže da bi Dioki u 2011. godini trebao riješiti svoje dugove. I tu je tvrtku, naime, kao i cijelu petrokemijsku industriju kriza poprilično uzdrmala
Iako VCM proizvode i Turci i Francuzi, u tim zemljama trenutačno nedostaje PVC-a pa su i one Diokiju zanimljive kao potencijalni kupci tog proizvoda, ali i Ukrajina, Rumunjska..., rekao nam je Sablić.
Dioki čak 90 posto svojih proizvoda proda u izvozu, a u poslu s Talijanima u toj bi državi prodao čak 70-80 posto svoje sirovine potrebne za izradu PVC-a, koji također ima brojne kupce.
Barem malo svijetle gospodarske vijesti u koristi hrvatske ......