Gotovo ni iz čega napravio sam najjaču kompaniju u regiji – s mnogo žestine objašnjava Ivica Todorić, predsjednik uprave koncerna Agrokor. Pa nabraja kako je na splitskom sudu kupio zadarsku sojaru u stečaju, kako je Jamnica u vrijeme kad ju je Agrokor preuzeo bila posve razrušena, a kako je slično bilo i s PIK-om Vinkovci, na samoj granici ratišta.
Agrokor je uspio ne samo zadržati stare brendove nego ih i razviti toliko da se s njima mogao oduprijeti najmoćnijim kompanijama iz razvijenih tržišnih ekonomija. Ali kad o tome govori, Todorić nije samo ponosan nego kao da je i istodobno ogorčen. Njegov je dojam da Hrvatska nije prepoznala kakav je uspjeh ta kompanija zapravo postigla.
Dok na vrhu Cibonina poslovnog tornja lista dnevne novine kojima Agrokorov uspjeh nije bio vijest za prednje stranice, kao za sebe, usput govori: – Napravili smo čudo. Izišli smo iz blata i postali najveći u regiji. No nije me nazvao nitko iz Vlade, ni iz ministarstava, ni iz Ureda predsjednika i rekao – čestitam! A svi mi živimo u prvom redu od toga koliko će biti uspješna nacionalna ekonomija, koliko ćemo biti konkurentni i sposobni za razvitak...
– Stvoriti kiosk koji je uspješan, zaposliti tri čovjeka velika je stvar. No koliko je tek velika stvar stvoriti kompaniju koja se može suprotstaviti jednom Nestleu i Unileveru! – govori Todorić koji je i danas međutim sve prije nego opušten. Nad svakim podatkom on traži potpunu preciznost, ništa se ne smije propustiti, nema mjesta za pogrešku. Prema suradnicima je veoma zahtjevan i samo oni s mnogo energije mogu ga pratiti. On pak o zaposlenicima Agrokora govori s mnogo poštovanja i ne zapažajući da je možda prestrog.
– U Agrokoru je danas pedesetak ljudi koji bi mogli biti ministri. Njihova je stručnost i sposobnost pridonijela uspjehu kompanije. Agrokorovi stručnjaci drže predavanja na najprestižnijim tribinama međunarodne poslovne zajednice – ponosno ističe.
Prvi čovjek Agrokora posve opovrgava nagađanja da je u predsjedničkoj kampanji zaigrao isključivo na Bandića. Nije doduše doslovno rekao da to smatra bedastoćom, ali nije bio ni daleko. Takvo vezivanje uz Bandića čini se da ga je čak razljutilo. Priča o tome prilično je prozaična.
– Bandić me nazvao i pitao može li u nas naručiti jabuke za izbornu kampanju. Jabuke smo isporučili, ali smo uz njih ispostavili fakturu i platili porez. Bandić je naručio i sokove za 130 tisuća kuna. I na taj smo iznos ispisali fakture. I sokove i jabuke Bandić mora platiti. Ali, molim vas, zašto bi Agrokoru bilo važno tko će biti idući predsjednik? – pita Todorić, kao da je začuđen nerazumijevanjem ili pogrešnim shvaćanjem realne pozicije Agrokora.
U posljednjih deset godina, kaže, samo je dva puta bio sa sadašnjim predsjednikom Mesićem. Jednom su zajedno večerali u malo širem društvu, na što ga je potaknula njegova bliska suradnica, izvršna potpredsjednica Agrokora Ljerka Puljić. Drugi je put sa šefom države bio prilikom posjeta jednog stranog dužnosnika.
– Nikad u tih deset godina nisam ni nazvao predsjednika Mesića – govori Ivica Todorić, objašnjavajući kako Agrokor nema nikakva motiva opredijeliti se za bilo kojega predsjedničkog kandidata.
I sad kad je napokon osvojio prvo mjesto na rang-ljestvici najvećih regionalnih igrača, Todorić je pun planova za budućnost. Dok razgovaramo o prošlosti i budućnosti kompanije, dotičemo se i banalne činjenice koja se često spominje u vezi s Konzumovim poslovanjem. Na policama toga najvećeg maloprodajnog lanca nipošto nema mjesta za pojedine proizvođače. Na primjer, za ponudu mesne industrije Gavrilović. Bez ikakvih ograda, Todorić otvoreno kaže kako Đuru Gavrilovića jednostavno smatra nekorektnim partnerom. Priča je stara, ali Todorić je ne zaboravlja. Niti oprašta. Gavrilović je svojedobno tužio Unikonzum (današnji Konzum) za novčane obveze koje nisu bile isplaćene na vrijeme.
– Bila je riječ o dugu još iz prijeratnog razdoblja. Niti sam ja tada bio u Agrokoru, niti je Gavrilović bio vlasnik petrinjske mesne industrije. On je dobio sudski spor, ali smatram da nije bilo korektno što me tužio.
Netočno je, kaže u ovom razgovoru Todorić, da je kompanija dužna dobavljačima 7 milijardi kuna. Obveze kompanije iznose 5, a ne 7 milijardi kuna.
– No, treba istaknuti da nije riječ o dospjelom dugu. Taj dug još nije došao na naplatu. Kad Kraš nama pošalje fakturu, mi je moramo platiti za 60 dana – kaže vlasnik i predsjednik Agrokora.
U istom je košu neistinitih informacija o Agrokoru, prema riječima sugovornika, i to da kompanija ne plaća obveze prema državi. Da je doista tako, Agrokor ne bi mogao od države kupiti Vupik. Kompanija je Vupik preuzela na početku studenog ove godine za 30 milijuna kuna.
Todorić: Bandić jabuke mora platiti, a tko će biti predsjednik nije mi važno
Vlasnik Agrokora s gorčinom govori kako mu nitko iz ministarstava, Vlade ili Ureda predsjednika nije čestitao jer je Agrokor postao najveća tvrtka u regiji
Komentara 61
Ajmo se dotaknuti posljednjih kupljenih tvrtki od strane Agrokora. VUPIK, PIK, BELJE.... Ti ogromni komlepksi koji su raspolagali s nevjerojantim kapacitetima su stajli na litici ponora. Bio je potreban samo vjetrić i da sve popada u bezdan. Bilo je očigledna da idu na prodaju i da ih mora neko kupiti. Pitam vas koja tvrtka u regiji ima snagu kupiti i STAVITI NA ZDRAVE NOGE te tvrtke a ne zahebati stvar ? Da Agrokor nije uzeo te tvrtke danas bi imali ohoho naslovnica na novinama
Nemojte biti zavidni! Kad bi svi bili kao Todorić - daleko bi dogurali. Pitajte njegove radnike. On je primjer poštenog obiteljskog poduzetnika. A Bandić nek jabuke plati.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
A nije on duzan 7 nego 5 milijardi.Od kada je clanak napisan sugurno je duzan 7.Znate li vi koliko bi bilo kamate na 5 milijardi za 60 dana?