Kriza u Agrokoru natjerala je domaće proizvođače – dobavljače Konzuma da zajednički pronalaze rješenje za budućnost. Iako su trenutačno najviše okupirani problemima s Agrokorom, kojih se ishod još ne zna, traže i druge moguće načine preživljavanja. Jedan od njih je i suradnja na proizvodnji, skladištenju ili plasmanu proizvoda, a pojavila se i ideja da u konačnici sami spašavaju Konzum pretvaranjem potraživanja u udjele i tako od domaćeg trgovačkog lanca naprave trgovački lanac po uzoru na, primjerice, talijanski Coop. No tek treba vidjeti kolika bi bila isplativost takve opcije. Ranije analize već su pokazale da je broj Konzumovih prodavaonica prevelik. Konzum je suočen i s manjim prometom nakon krize. Dobavljači zato traže da, uz redovna plaćanja, Konzum ima i novi model poslovanja.
Udruživanje dobavljača
Trenutačno je prioritet svim dobavljačima, a posebno onima koji su bili jače izloženi Konzumu, neki čak i trećinom proizvodnje, pronaći odgovore na pitanja proizašla iz problema Agrokor. Koliko će se dugo moći naplatiti, na koliku izloženost mogu računati u turističkoj sezoni, kako će poslovati dalje uz manji pad prihoda ako će plasman biti manji ili pak uz manju dobit ako im se zbog ranijih rokova smanji cijena otkupa...? Ovo ljeto već se najavljuje najbolja sezona, a ne bude li Konzum imao dobru ponudu, postat će upitan i njegov opstanak.
A bez Konzuma upitan je i Agrokorov opstanak. Jer, i proizvodne tvrtke unutar koncerna velikim dijelom ovise o plasmanu u naš najveći trgovački lanac. Prema procjenama, iako službenih brojeva nema, promet je u Konzumovim prodavaonicama pao više od 20 posto. Konzumu stoga nedostaje novac za isplatu dugova dobavljačima, a upravo je zato i Agrokoru potreban novi kredit. Police se popunjavaju, ali nemoguće ih je napuniti velikom brzinom i zbog manjeg prometa i uzme li se u obzir da se dobavljačima sada plaća u znatno kraćim rokovima nego prije, a neki čak traže i avansno plaćanje. Zato se traže rješenja. Neki dobavljači razmišljaju o preuzimanju Konzuma, prema principu kakav postoji kod talijanskog Coopa ili švicarskog Migrosa, tako da pretvore svoja potraživanja u vlasništvo. To je model u kojem su dobavljači vlasnici, a roba dolazi od svih domaćih proizvođača, pa i najmanjih.
Već se govori i o novim preslagivanjima na tržištu, no o konkretnim vlasničkim preuzimanjima još je rano govoriti. Na tržištu se spominju kombinacije u kojima bi Podravka mogla preuzeti Franckov čaj ili Ledo, Atlantic grupa Franckovu kavu ili Jamnicu ili Ledo, AWT Velpro... No jasno je da se nitko neće upuštati u to dok ne bude gotova revizija, kada će se točno znati obveze i imovina, kada će biti jasan plan restrukturiranja, odnosno u konačnici kakva će biti sudbina Konzuma o kojem će svakom novom vlasniku Leda ili Jamnice ovisiti daljnji plasman, tj. prihodi i dobit. Kad bi i pretvorili udjele u vlasništvo, većini domaćih kompanija bio bi potreban i svjež novac.
Podbacila i Podravka
A novac imaju mirovinski fondovi. Pa možda i na njihovu ulogu država počinje gledati drugačije. Jer, tamo gdje i jesu pomogli kapitalom u državnim tvrtkama, fondovi nisu imali otvorene ruke za odlučivanje. Obećano im je da će imati više utjecaja pri odabiru uprave u Podravki, no to se nije dogodilo, a navodno i nemaju velik utjecaj na odluke. Podravka se često spominje kao generator spašavanja domaćeg gospodarstva, no i u toj su kompaniji rezultati poslovanja podbacili u prvom tromjesečju. Dodatno, zbog krize, ta kompanija kao i svaka druga izložena Agrokoru, mogla bi već u sljedećem izvješću pokazati i lošije rezultate zbog rezervacija koje će morati izdvojiti zbog mogućih gubitaka uzrokovanih Agrokorom. Za sada dobavljači su sigurni da će naplatiti sva potraživanja, pri čemu naravno teže da to bude u novcu.
Kombinacija pretvaranja potraživanja u udjele je druga opcija, koja u slučaju Konzuma ima i dugoročni potencijal. Jer, svima je jasno da svoje proizvode neće moći plasirati u strane trgovačke lance u istom obujmu. Osim o mogućem vlasničkom preuzimanju, kriza u Agrokoru natjerala je dobavljače i na razmišljanja o nekim novim oblicima suradnje. Konkretna je počela između Kraša i Leda. Neke jače izvozno orijentirane kompanije poput Podravke mogu pomoći drugima u plasmanu. Predstavnik jedne tvrtke kaže kako bi se zajednički mogli dijeliti troškovi logistike ili skladištenja. Prisjeća se da je takvo što funkcioniralo još u nekadašnjim SOUR-ima, a tvrtke koje su se uključile u zajedničke troškove, poput primjerice Badela, Voća ili Kraša, imale su i manje troškove. Kriza Agrokor očito će natjerati domaće tvrtke na novo preslagivanje.
Šape dolje s mirovinskih fondova! Samo nam još to fali, ulupat naše mirovine u bankrot Agrokora.