SDP-ov kandidat za ministra financija Slavko Linić najavio je brzo i efikasno čišćenje prezaduženih tvrtki kako bi smanjio problem nelikvidnosti i osigurao da tvrtke počnu plaćati svoje obveze na vrijeme. Linić je spomenuo da to može značiti i brzi stečaj za 20 do 30 tisuća tvrtki, čime bi se na neki način mogla ponoviti situacija iz 2000. i 2001. godine, koje su bile obilježene masovnim stečajevima.
Ključ u bravu
Sređivanje zakrčenog financijskog krvotoka počelo je ove godine, a plan je ove vlade bio da pokrene skraćeni stečajni postupak nad svim blokiranim dužnicima bez zaposlenih. Cijeli taj posao trebao je biti završen do kraja 2013., za što bi trgovački sudovi dobili dodatnih 80 milijuna kuna iz proračuna. Do početka listopada ove godine trgovački su sudovi dobili gotovo četiri puta više zahtjeva za pokretanje stečajnih postupaka nego 2010. godine – čak 3690 zahtjeva, i to najviše od države.
Kriza je učinila svoje pa u toj brojci dominiraju zahtjevi za klasični stečaj, zbog čega iz sudova stižu upozorenja da bi se posao oko stečajeva po skraćenom postupku mogao oduljiti. Sudovi se teško nose i s prvih petsto takvih prijedloga. Među blokiranim se tvrtkama nalazi čak 20 tisuća dugogodišnjih dužnika koji nemaju ni jednog zaposlenog, pa ni nekog osobitog razloga da ih država lažno štiti zbog socijalnih razloga, kao što je to slučaj s tvrtkama koje zapošljavaju veći broj radnika. Uz dosadašnju dinamiku samo bi se ti slučajevi rješavali 40 godina. Radnici Đakovštine nisu jedini koji su u ovo predizborno vrijeme od države iskamčili novac za plaće, sličan dogovor postignut je ovih dana i u Splitu i sa sindikatima Adriachema i Trimota, milijunskih gubitaša s približno 400 zaposlenih koji bi nakon desetak neuspjelih pokušaja privatizacije ovih dana također trebali završiti u stečaju.
Stečajni upravitelj Darko Šket kaže da je država pogriješila što se nije držala slova zakona i odmah slala u stečaj sve koji ne plaćaju dulje od dva mjeseca jer se pokazalo da kupovanje vremena nije vodilo nikamo.
– Primjer Peveca pokazuje da stečaj ne mora značiti kraj poslovnog subjekta i gubitak radnih mjesta – kaže Šket. Stečajni postupci nerijetko traju i cijelo desetljeće, a Šket tvrdi da su sudski sporovi koje tijekom stečaja vode vjerovnici i dužnici glavni razlog što postupci traju predugo.
Američki model dogovora
Linić bi tome doskočio kopiranjem američkog modela prethodnog dogovora, no svima koji se bave stečajevima taj prijedlog zvuči utopistički.
– Uvijek je postojala mogućnost dogovora, ali pitanje je imamo li dovoljno kadrova koji se mogu time baviti u državnoj upravi – ističe Šket. EU je na početku ove godine donio direktivu koja obvezuje sve članice da za dvije godine rokove plaćanja među privatnim subjektima spusti na 30, a najdulje na 60 dana, čemu će se i Hrvatska morati prilagoditi, a javni sektor mora plaćati za 30 dana.
Koliko se sjecam zvali su ga slavko stecajko, i firme su isle u stecaj selektivno naravno. Npr. V.lenac je umjesto u stecaj kao potpuno privatna firma dobio jamstva drzave da naodno plati kooperante . Drug vrhovnik umjesto toga podijelio dividendu dionicarima (njemu najvise naravno). Naravno pogadate, vrhovnik i dalje ima skupu vilu, nema nikakvog procesa protiv njega niti je itko iz vlade odgovarao za takvo nesto.