Od ove godine nezaposlene osobe u početnom će razdoblju primati veće
naknade nego sada, no ne bi se smjele time zanositi, jer je to
kratkoročno, a poslodavcima to ne bi smio biti razlog da lakše
otpuštaju radnike. Nezaposlenost će ove godine rasti, slažu se
sudionici okrugog stola, a od mogućih mjera koje situaciju mogu
popraviti izdvajaju potrebu čuvanja radnih mjesta, poticanja
samozapošljavanja, edukacije...
Trenutačno su u pripremi mjere aktivne politike za sljedeće dvije
godine, za što su sredstva osigurana i planirana, ali prilagođena
stanju na tržištu rada, prije nego što je počela kriza.
– Zato bi sada to trebalo prilagoditi – tvrdi Sanja Crnković Pozaić,
direktorica BIT Hrvatske, dodajući da sredstva ne bi trebala ići kao do
sada u subvencije za zapošljavanje, nego bi ih trebalo usmjeriti prema
zadržavanju postojeće zaposlenosti i obrazovanju. Mora se razmisliti i
o fleksibilnijem načinu korištenju tog novca.
Jer, primjerice, sada je problem poslodavcima gubitak potražnje za
proizvodima pa si ne mogu dopustiti gomilanje zaliha. Tek tada će,
nakon što se riješe zaliha, razmišljati o tome kako da se one opet ne
stvaraju. A onda bi mogla uslijediti opasna faza, smanjenje
proizvodnje. Iako predviđaju da će recesija biti dulja, neće otpuštati
samo radnike na određeno vrijeme, nego će gledati kako dugoročno
srezati troškove. I to će dovesti do naglog pada, što treba spriječiti
– tvrdi Crnković Pozaić.
Predsjednik NHS-a Krešimir Sever kaže da bi zato sada trebalo sjesti i
razmotriti usmjeravanje novca namijenjenog aktivnoj politici
zapošljavanja u zadržavanje postojećih radnih mjesta. Jer budemo li
čekali rezultate i posljedice, bit će prekasno.
To je tek dio mjera koje bi trebale ublažiti situaciju na tržištu rada.
Jer prema podacima koje je iznijela Marica Barić, voditeljica odjela za
statistiku u Zavodu za zapošljavanje, tijekom prošle godine situacija
je bila dobra, ali su se već u prosincu osjetili lošiji rezultati.
– Potkraj prošle godine bilo je 5,5 posto nezaposlenih osoba manje u
odnosu na isto razdoblje lani, a stopa smanjenja nezaposlenosti tijekom
cijele godine oko 10 posto. Prosječno je mjesečno bilo oko 27.700 osoba
manje nezaposlenih nego godinu prije, što je godišnja stopa smanjenja
od 10,5 posto, a to je najviša stopa u zadnjih pet godina. Uz smanjenje
nezaposlenosti usporedno se povećavala registrirana zaposlenost. No već
u prosincu bilo je na godišnjoj razini 25 posto više novoprijavljenih
nezaposlenih osoba – kaže Barić.
Sačuvati radna mjesta
– Uzme li se u obzir da će manje osoba odlaziti iz evidencije, jasno je
da će nezaposlenost rasti, ali će istodobno i zapošljavanje biti teže –
kaže Crnković Pozaić. Dodaje potrebnim zadržavati postojeću
zaposlenost, ulaganja u obrazovanje i poticanje samozapošljavanja, ali
i mogućnost skraćivanja radnog tjedna.
– Skuplje je zatvarati pa onda otvarati radna mjesta nego uložiti
dodatne napore da se radna mjesta sačuvaju. Zato sada treba uložiti u
obrazovanje, kako bi se u krizi stvorila osnova za obavljanje poslova s
većom dodanom vrijednosti – kaže Sever dodajući da sada ne bi trebalo
otpuštati radnike, nego pri smanjenom obujmu posla pripremati
restrukturiranje pri čemu se neki poslovi gase, neki pokreću, a za što
treba novi profil zaposlenika.
A postojeći zaposlenici u tvrtki mogu se obrazovati za novu vrstu
posla, u čemu je potrebna pomoć države. Pritom se može kandidirati i za
sredstva EU. Tako se mogu izbjeći otpuštanja i istovremeno osnažiti
tvrtka te povećati njena konkurentnost na tržištu. Iako je kriza, ovo
je prigoda za stjecanje novih znanja i vještina. U Fini se, primjerice,
pri najavljenom restrukturiranju planira pokušati povući sredstva Unije
za prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju za druge poslove kako bi se na
minimum svela potreba za otpuštanjem.
Barić kaže da je tijekom prošle godine oko 1100 osoba bilo obuhvaćeno
mjerom sufinanciranja obrazovanja za poznatog poslodavca, dakle za
zadržavanje radnog mjesta. Za nepoznatog je poslodavca, odnosno potrebe
tržišta rada financirano obrazovanje za oko 2360 osoba. U Nacionalnom
provedbenom planu zapošljavanja koji je u izradi ove je godine
planirano 47 milijuna kuna za obrazovanje i uključivanje u javne radove
dugotrajno nezaposlenih i osoba iz posebne skupine nezaposlenih, dok je
to prošle godine bilo oko 37 milijuna kuna.
Među mjerama koje bi mogle pomoći situaciji Crnković Pozaić izdvaja i smanjenje radnog tjedna.
Kraći radni tjedan
– Napravila sam grubu računici efekta smanjenja za svega dva sata.
Uštede mogu biti velike ako bi uz manje radnih sati i plaća bila manja.
No jednokratni rezovi ne bi se smjeli primijeniti na sve sektore
jednako. Pogledala sam koliko bi porast plaća za državne službenike
anulirao smanjenje radnih mjesta – 27 posto bi se smanjio učinak kada
bi se smanjio radni tjedan za sve, a povećala plaća državnih službenika
za šest posto koliko je prihvaćeno od strane države. To je velika
nepravda. Radnici u privatnom sektoru dobit će manje nego prije a
radnici u državnom sektoru će i raditi manje i dobivati više! Efekti
kraćeg radnog tjedna uglavnom su kratkoročni, ali dugoročno mogu
dovesti do nefleksibilnosti i težeg prilagođavanja ciklusima – kaže
Crnković Pozaić.
Sever kaže da se o kraćem radnom tjednu govorilo, no prepreka je bila činjenica da bi takvo što trebalo zakonski regulirati.
– No ne bi trebalo biti tako. Imamo prostor to urediti kroz kolektivne
ugovore. To bi se trebalo riješiti privremeno. Što čak ne mora biti po
sektorima, nego, dapače, po tvrtkama. Primjerice, prije nekoliko godina
kada je Volkswagen bio u krizi dogovor je bio smanjivanje radnog tjedna
uz kasnije neznatno poskupljenje satnice. Zbog kraćeg radnog tjedna,
plaća je u konačnici bila manja. Ipak, nije bilo otpuštanja, ali se
nakon nekog vremena povećala proizvodnost, odmorniji su ljudi u kraćem
vremenu više proizveli.
A poslije, kada su se vratili na radno vrijeme otprije krize, zadržali
su visinu satnice i imali veću plaću – kaže Sever i dodaje da ako bi se
iskreno u nekoj tvrtki, nakon što se sve druge mogućnosti iscrpe, došlo
pred radnike i reklo kako postoje samo još dvije mogućnosti: ili
otkazi, ili nepovisivanje plaća – ili možda čak i smanjenje radnog
tjedna i smanjivanje plaća umjesto otpuštanja radnika, ali i
smanjivanje menadžerskih plaća – radnici bi sigurno pristali. Ali to bi
zahtijevalo iskrenost i povjerenje, da poslodavci i sindikati sjednu
zajedno i pošteno se dogovore.
A od ove godine nezaposlene u evideniciji Zavoda čeka niz promjena.
Naknade za nezaposlene
– Nezaposlena osoba ne može biti ona koja ostvari primitak veći od
najniže mjesečne plaće na koji se obračunavaju doprinosi za obvezna
osiguranja, a što je 2611 kuna. Visina novčane naknade određuje se
prema obračunatoj plaći ostvarenoj u tromjesečnom razdoblju koje je
prethodilo prestanku radnog odnosa umanjenoj za obvezne doprinose.
Prema toj osnovici utvrđuje se novčana naknada koja u prvih 90 dana
iznosi 70 posto te osnovice, za preostalo vrijeme 50 posto, a za
dugotrajnu nezaposlenost, dulju od godine dana, ona iznosi 40 posto od
te osnovice. Izjednačen je pristup pravima radnicima koji rade u punom
i nepunom radnom vremenu – kaže Ljiljana Šplajt, voditeljica odjela
metarijalno-pravne zaštite u HZZ-u.
Crnković Pozaić smatra da bi se sada moglo dogoditi da poslodavci kažu
da nije najgore otići na burzu, zbog visine novčane naknade . Zato bi
trebalo ljude informirati i kazati im da to nije dugotrajno.
Od novina Šplajt izdvaja i obvezu i odgovornost nezaposlene osobe, pa
tako ona mora prihvatiti posao koji odgovara stručnoj spremi i radnom
iskustvu, a nakon toga posao koji odgovara utvrđenom profesionalnom
planu. Ako odbije, briše se iz evidencije i može se prijaviti u
evidenciju kao nezaposlena osoba nakon šest mjeseci, a prestaje joj i
pravo na novčanu naknadu.
Nezaposlena osoba mora prihvatiti obrazovanje na koje ju Zavod upućuje.
Crnković Pozaić misli da bi to moglo dovesti i do povećanja rada u
sivoj ekonomiji. Na na to bi mogao utjecati i rad sa strane za
umirovljene osobe, koje će zbog kriza u tvrtki prihvaćati prijevremenu
mirovinu. Pa bi zato trebalo dopustiti dvostruke statuse, što neke
zemlje rade. Djelomično umirovljenje i ostanak na poslu, ili djelomično
umirovljenje i djelomični rad – tvrdi Crnković Pozaić.
TRŽIŠTE RADA
